DW: Balkan se ne smije ostaviti svojim svađama

BERLIN – “Macron je u pravu: prije nego što se EU dalje proširi, morala bi biti reformirana“, stoji u jednom autorskom tekstu u berlinskom listu Welt. A poslije reforme – nitko ne bi imao ništa protiv integracije Zapadnog Balkana. 
U tekstu pod naslovom “Ma kakvo proširenje EU!” novinar italijanskog dnevnika La Republika Alberto D’argenzio piše za njemački dnevnik Welt: “2025. godine bi Europska unija mogla imati 31 partnera – ako tada uopće još bude postojala. Srbija i Crna Gora već pregovaraju o svom pristupu, a Albanija i Makedonija bi uskoro mogle krenuti s tim (…) i na kraju bi na red mogli doći Kosovo i BiH.
Iako bi neke prijestonice više voljele da se taj proces malo uspori, u principu nitko u Europi nema ništa protiv da se zemlje Zapadnog Balkana integriraju. Još uvijek su svježa sjećanja na krvav rat u regiji poslije sloma Jugoslavije, baš kao i zategnuti odnosi koji i dalje postoje među tim zemljama.”
Autor podsjeća da je francuski predsjednik Emanuel Macron rekao da nije za pristupanje novih zemalja EU prije reformiranja Evropske unije, iako njega “niko ne može da optuži da je protivnik Europe”, “baš kao što niko ne može da zamisli da prepusti balkanske zemlje svojim  svađama umjesto da ih dovede u Europu. Jer Europska unija ima 28 članica i već sada njome ne može da se upravlja”.
“Sjeverna i južna Europa se već godinama bezuspješno spore oko reforme eura. Zapadna i Istočna Europa ne mogu da se slože oko teme zvane doseljavanje, a ni da smisle nikakvu ideju koja bi mogla da oživi europsku integraciju.
Takvi sporovi prouzrokuju tromost EU i vode u stagnaciju koju je izazvao populizam koji se širi svuda po kontinentu.
U toj borbi se u suštini radi o mnogo više toga, naime, o budućem identitetu Europe: hoće li on ostati vjeran liberalnoj demokraciji ili iliberalnim demokraturama koje su se već pojavile u pojedinim zemljama?”
“Macron je jedini šef vlade koji i dalje hoće da reformira Uniju, koji otvoreno govori o tome da bi ona trebalo da spram svojih građana dobije novu suverenost i da bude vrijedna poštovanja.
Razumljiv projekt, koji, doduše nailazi na određeni otpor njegovih kolega – pa i Angele Merkel, a mora da se bori i sa političkom slabošću svojih prirodnih saveznika na tom križarskom pohodu: Italije i Španjolske.
Macron je u pravu: prije nego što se Europska unija dalje proširi, morala bi biti reformirana. I to bar tako da se ukine mogućnost veta pojedinih članica i uvede većinsko odlučivanje, jer će inače upravljanje EU postati nemoguće.”
“No, prije nego što se počne sa prijemom balkanskih zemalja, koji bi mogao da traje dobrih sedam ili osam godina,i ova reforma prije svega eura i migracione politike morala bi da bude spremna do početka 2019. To naglašavaju svi, međutim sa izuzetkom Macrona niko nema hrabrosti da u to zaista povjeruje.
Umjesto toga, lideri se radije upuštaju u kratkoročne političke igre i neće da se upuste u pravu viziju budućnosti. Trenutni liderski politički sloj Europe mora konačno da poslije mnogo riječi prijeđe i na djela, inače riskira da bude otpuhan sa političke karte kontinenta. A to bi značilo kraj ove Europske unije”, zaključuje talijanski novinar  u tekstu za Welt.