Kad Franjo Takač, sveučilišni profesor i investitor, (Hercegovina je inače jedinstvena po sveučilišnim profesorima investitorima, možda je ovo dobra reklama za znanstveni kadar u svijetu da se preseli u Hercegovinu) krene pričati o solarnim elektranama, govori o “strateškom projektu” koji donosi radna mjesta i energetski napredak. Kad mještani Miljkovića i Kozice pričaju o istom projektu, spominju nezakonite puteve, prenamjenu zemljišta i ignoriranje lokalne zajednice. I tako, brdo iznad Mostara postaje bojno polje – između sunčeve energije i sjene koja je pala na cijeli proces.
Priča je, naravno, počela jednostavno. Takač je, kao ozbiljan investitor, preko tvrtke Enersol d.o.o. krenuo s radovima na izgradnji solarne elektrane. Pristupni put bio je predviđen u planovima, ali na terenu je priča drugačija – neprohodan. Rješenje? Probijanje novog puta. Problem? Put, kažu mještani, nije imao potrebne dozvole ni suglasnost nadležnih tijela, a magistralna cesta Mostar–Čitluk (M17.4) dobila je ilegalni priključak kao iz vedra neba.
Dok JP Ceste FBiH poziva na zatvaranje tog priključka, Takač tvrdi da je sve rađeno u skladu sa zakonom. Mještani ne vjeruju.
– Razumijem zabrinutost lokalnog stanovništva, ali ponavljam – projekt je legalan, transparentan i donijet će korist cijeloj regiji – smiruje Takač u neslužbenim izjavama.
No, mještani ne žele transparentnost koja ih zaobilazi. Prosvjeduju, iznose dokumente, pitaju se kako je prostorni plan izmijenjen u veljači 2022. bez da je itko njih pitao. Njihova sela, kažu, sada su pretvorena u kamenolome, energetske zone i gospodarske komplekse, a nitko im nije ni riječ rekao.
S druge strane, Grad Mostar djeluje kao promatrač s klupe. Urbanizam prebacuje lopticu inspekciji, inspekcija opet vraća urbanizmu, a građevinski inspektor piše nalaze koji, tvrde mještani, ne utvrđuju stvarno stanje. U međuvremenu, Takač i njegov projekt idu dalje.
Cijela situacija kulminirala je nakon naloga JP Ceste FBiH za zatvaranje priključka. No, gotovo preko noći stiže novi zahtjev za rekonstrukciju priključka – dokumentacija, koja u nekim slučajevima traje mjesecima, ovaj put je sklopljena za samo dva dana.
I dok se brdo šutljivo sunča pod nadolazećim panelima, mještani poručuju da su njihovi životi i ognjišta ugroženi. Boje se nove Donje Jablanice – mjesta koje je industrija zauvijek promijenila.
Franjo Takač, pak, poziva na mir i dijalog. Njegova poruka je jasna:
– Otvoreni smo za razgovor i rješavanje svih nesporazuma. Nema razloga za podjele i konflikte – poručuje Takač.
Na kraju, pitanje je jednostavno, ali su odgovori komplicirani: Može li sunce nad Miljkovićima zasjati bez sjenki? I tko će prvi popustiti – mještani koji brane svoje dvorište ili investitor s planom za budućnost? Jedno je sigurno – mir, poput dozvola, još nije na vidiku.