Izjava Džafera Alića, bošnjačkog političara, izazvala je žestoke reakcije. Alić, predsjedavajući Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije i član SDA, gostujući na Televiziji BIR, izjavio je: “Mi (Bošnjaci) smo vlasnici BiH, ali imamo vrlo neugodne podstanare (Hrvate i Srbe) iza kojih uvijek moramo čistiti, mesti.” Ova izjava, koju su mnogi protumačili kao govor mržnje, naišla je na osudu, posebice od strane hrvatskih političkih predstavnika.
Iako je OHR reagirao izjavom da je Alićev istup bio “uvredljiv i neprimjeren”, te ukazao da takva retorika “ukazuje na duboko nepoznavanje prirode ove zemlje”, nije bilo zahtjeva za njegovom ostavkom. Reakcija OHR-a je, kako navode, bila oštra u retoričkom smislu, ali ne i u političkom djelovanju, jer Alić ostaje na svojoj poziciji.
Dvostruki standardi?
Zanimljivo je primijetiti da je OHR u sličnim situacijama djelovao drugačije. U prošlosti, visoki predstavnici su zahtijevali ostavke i sankcije za pojedince iz drugih naroda, pogotovo kada je riječ o govoru mržnje. S druge strane, Alićev slučaj sugerira da OHR ima dvostruke standarde, ovisno o etničkoj pripadnosti govornika.
Dok su ranije izjave sličnog karaktera iz hrvatske ili srpske političke sfere bile popraćene pozivima na ostavke ili sankcijama, ovaj put je izostala bilo kakva ozbiljna akcija. Postavlja se pitanje: zašto OHR, kao institucija koja bi trebala osiguravati jednakost i vladavinu prava, nije tražio Alićevu ostavku?
wpDiscuz
