Netko će reći da je to samo nogomet. Drugi će dodati: i to još u Hrvatskoj, zemlji u kojoj su i pobjede uvijek malo poražene. A treći – vjerojatno najbliži istini – reći će da nije mala stvar kad dvojica iz Posušja donesu kući dvostruku krunu. Ni Dinamo, ni Hajduk – nego Rijeka, i to s Landekom i Zlomislićem na vrhu.
Davor Landeka, tihi pomoćnik s vizijom, i Martin Zlomislić, čuvar mreže i čuvar tišine, jer vratari najviše govore kad ništa ne kažu – njih dvojica postali su priča. Ne samo sportska. Nego ljudska. I općinska.
Načelnik Posušja Ante Begić priredio je prijem. Rekao je sve što treba reći: da su ponos, da su primjer, da se rad i trud isplate. I možda je, ne znajući, rekao još nešto: da mala mjesta nisu mala kad znaju koga su odgojila.
Zlomislić je reprezentativac BiH. Landeka je oslonac klupske vizije. Zajedno su dio generacije koja je – kako to sport zna – pokazala da se ne moraš roditi u velikom da bi igrao veliko.
Zato nije nevažno da je baš Posušje stajalo iza njih. Niti je beznačajno da su se čestitke iz cijelog kraja slijevale njima, kao da su svi stajali na vratima Kantride. Jer to je ono što sport, kad se ogoli, uvijek bude: povratak kući.