Na Diplomatskom forumu u Antaliji održan je trilateralni sastanak ministara vanjskih poslova Turske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sastali su se Hakan Fidan, Gordan Grlić Radman i Elmedin Konaković. Tema: povratak diplomacije u fragmentiranom svijetu.
Problem je što u tom fragmentiranom svijetu – jedan narod nije ni pozvan da pregovara o vlastitoj sudbini. I što se cijela trilaterala odvija kao da Hrvati u BiH ne postoje. Ili još gore – postoje samo kao instrument tuđih pregovora.
Hrvatska u ključnom trenutku kada je morala stati uz Dodika i na međunarodni nivo podići ulogu Austrije i Njemačke u BIH odlučila se za model BIH u kojem će Goran Grlić iz Bugojna, biti pisan kao Bosanac. Ne Elmedin kao Hrvat, nego Goran kao Bosanac.
Izvađeni iz Ustava, ubačeni u protokol
Hrvatsko pitanje u BiH već dugo nije pitanje Ustava. Ono je postalo pitanje sarajevske političke volje. Zagreb to zna. Ali ne djeluje. Djelomično jer ne smije – a djelomično jer više ne zna kako.
OHR je svojevremeno preuzeo pitanje jednakopravnosti Hrvata. Danas, to pitanje je predano bošnjačkoj većini. A preko nje – turskom interesu u regiji.
Rezultat? Grlić Radman sjedi u Antaliji s Konakovićem i Fidanom kao sugovornik o sudbini naroda koji nije sugovornik o vlastitoj sudbini.
Zamislimo obrat
Zamislimo da Turska pokrene trilateralu o Cipru – s Grčkom.
Bez turskih Ciprana. Zamislimo da Grčka predlaže rješenja koja se direktno odnose na Turke – bez da ih pita. Zamislimo da Grčka priznaje samo grčki identitet na Cipru – i bira turskim Cipranima predstavnike.Bilo bi to, dakako, međunarodno skandalozno.
No kad Hrvati u BiH dožive istu stvar – to je “diplomacija”.
Hrvati kao tiha valuta Zagrebačke grofovije
Hrvati u BiH već odavno nisu prioritet Zagreba.Oni su moneta za unutarnju i vanjsku stabilnost vladajuće klase.Oni su točka mira u razgovoru s Bruxellesom,
uvjet šutnje u pregovorima s Berlinom, i prostor kooperativnosti prema Sarajevu.
Čovjek bi i razumio tu trgovinu, kada bi Zagreb imao neki veći cilj. Neku smjelu strategiju.
Recimo, zaustaviti širenje radikalnog islama. Stabilizirati regiju. Održati europski utjecaj.
Ali – ne.
Viši cilj Zagreba i dalje ostaje nižeg karaktera. Ne Srbija do Bihaća.
Ne ni BiH kao država. Već isključivo antiserbizam, i to u export-varijanti – da se svidi Zapadu. Čak i po cijenu da Velika Saudija dođe do Zagreba.
Oluja: simbol koji se polako prazni
Sve češće se pitamo – je li Oluja uopće bila? Ako je cilj Oluje bio eliminirati okupatorski koncept – zašto je taj koncept danas neprihvatljiv samo kad dolazi iz Srbije,
a apsolutno prihvatljiv kad dolazi iz Rijada, Ankare ili Sarajeva?
Zašto je “Velika Srbija” neprihvatljiva do Bihaća, a “Velika Saudija” – dobrodošla do Trnja?
Koliko Hrvata mora nestati da Zagreb progovori?
Hrvatska još uvijek službeno šuti o uspostavi bošnjačke političke hegemonije u BiH. Još uvijek ne reagira na nametnuto predstavljanje. Još uvijek vjeruje da može diplomatski “izvući” rješenje. Istovremeno, turska diplomacija brani svaki pedalj bošnjačkog narativa. I to ne skriva.
Dokle to traje? Koliko još izbornih inženjeringa, koliko još majorizacija? Koliko još “diplomacija bez naroda”?
Trilaterala Turske, Hrvatske i BiH u Antaliji nije diplomatski uspjeh. To je potvrda jedne stare činjenice:
Narodi koji nemaju strategiju – postaju tema tuđe strategije.
A Hrvati u BiH su tema. Nažalost, ne vlastitog narativa. Nego alata za stabilizaciju većih, moćnijih, tuđih interesa.
Dok završavamo ovaj tekst i dalje se pitamo: Zna li Radman da je Konaković do jučer bio član SDA, stranke koje je u BIH preko Al Qaede i Mudžahedina obredno klala Hrvate a potob)m putem Rijada, potplatila suce Haaškog suda da im ne presude Udruženi ISIL poduhvat u nekoliko općina Srednje Bosne, plus u Grabovici.
Isto tako znamo da zna da je Vučić bio član Radikalne stranke i što je govorio.
Pitamo HDZ Hrvatske da nam jasno odgovori: Zašto je prerezano grlo malene Hrvatice iz BIH pod upitnom empatijom sve dok se ne utvrdi:
a) je li ju ubio Srbin
b) je li ju ubio Mudžahedin
ako je pod b) ignorirati.
Ako smiju odgovoriti od predsjednika DC-a Mate Granića.
Inače smatramo da bi vam Tuđman danas svima podijelio ispisnice iz partije da zna da vam je Mate Granić šef stranke i to s riječima: “Izdajice ne imale mira”.
Hrvati BIH, Boke i Vojvodine nemaju drugog izbora nego preuzeti sve poluge vlasti u Hrvatskoj i proglasiti prvu hrvatsku vladu od osnutka slovenske države.
Da Hrvatska bude ono što je Tuđman htio da bude. Država u prvom redu hrvatskog naroda.
Danas je to država Milke Planinc i njenih recidiva. Te jednog pogubljenog spaljivača krznenih životinjica.
/POSKOK/
wpDiscuz
