Marko Perković Thompson, čovjek čije ime izaziva polarizirane emocije, nije samo pjevač. On je simbol. Institucija. Država je pokušavala godinama da ga ušutka ali na kraju, on je postao veća institucija od svih formalnih državnih ustanova koje su ga htjele utišati.
I dok je Thompson, prema mnogima, glas modernog hrvatskog patriotizma, kod ljevice izaziva bijes, nesigurnost, pa i strah. Jer što je snažnije od čovjeka koji pjeva za narod, koji nije vezan nikakvim političkim lancima i cenzurama?
Thompson nije samo pjesnik hrvatske povijesti. Njegov interes za tu povijest nije mitomanski, poput onih povjesničara koji nikad ne preispituju svoje ideološke idole. Thompson traži istinu, željan je ispraviti greške i izvući na svjetlo dana one simbole i trenutke koji oblikuju naš nacionalni identitet. I to ga čini opasnim – jer čovjek koji traži istinu i koji je spreman na ispravljanje grešaka ne može biti lako kontroliran.
Pokušaji da ga se zabrani ili ušutka, ironijom sudbine, samo su ga učvrstili kao figuru hrvatskog identiteta. Svaka kritika, svaka zabrana, samo su dodatno jačale njegovu prisutnost. Umjesto da ga uklone, stvorili su čovjeka koji je sada sam zaštićena kulturna vrijednost, ne od strane institucija, već naroda.
Thompson – Diverzant kultutnog patriotizma
Thompsonova glazba nije samo set pjesama koje slave hrvatsku povijest. Ona je manifest domoljubnog otpora, deklaracija prava na ljubav prema domovini, čak i kada ta ljubav nailazi na zidove kritike i osude.
Svaki njegov koncert je produžetak bitke – ne više vođene puškom, već mikrofonima i stihovima. To je bitka za pravo Hrvata da vole svoju zemlju, slobodno, bez straha.
A sad ono što će raspaliti ljevičare: nakon njegovog koncerta u Imotskom, jedan naš prijatelj, deklarirani ljevičar, koji je obišao sve europske stejdževe, priznao je da je doživio koncert života:
“Mislio sam da neću doživjeti nešto jače nakon ACDC-a na zagrebačkom Hipodromu, a doživio sam puno snažniji emotivni trenutak.”
Ako je jedan Hrvat ljevičar mogao biti tako dirnut, što onda doživljavaju desničari?
A pazi sad ovo – u Imotskom su , zbog Thompsonovog koncerta, svi apartmani u okolici bili rasprodani, toliko da su se ljudi smještali čak i u Posušje. Jedna prijateljica, koja iznajmljuje apartmane, našalila se: “Ja, Snjeguljica rentam apartmane kad upade mi sedam Crnogoraca.”
Mislim se u sebi – ako je bilo sedam Crnogoraca, računaj da je tu bilo barem 3,5 Srbina, jer tako ide koeficijent.
Pa te ja pitam, o kojem to radikalu priča ljevica u RH? Koliko je Crnogoraca došlo na koncert Mile Kekina, u Makarsku, drito s Cetinja? Možda su Crnogorci prepoznali nešto što mnogi pokušavaju ignorirati – da je Thompson pjevač koji pjeva za dušu naroda. I možda nemaju takvog pjevača kod sebe, pa dolaze da osjete energiju koncerta gdje pjeva Institucija u Hrvata.
Thompson je postao simbol ne samo hrvatskog ponosa, već i snage naroda koja nadilazi političke granice i manipulacije. I dok su ga pokušali marginalizirati, pa čak i kriminalizirati, narod je bio taj koji ga je podržao i uzdigao.
Ironija leži u činjenici da Thompson danas stoji jače nego ikada – jer nije vezan uz političke strukture ili ideološke igre. On stoji uz narod, a narod stoji uz njega.
Njegova je borba borba za pravo na javnu ljubav prema domovini. Ne na ljubav kakvu će nam propisivati tete sa vladinih šaltera.
I nije to samo nostalgija za prošlim vremenima, to je borba za budućnost u kojoj Hrvati mogu slobodno voljeti svoje, bez stigme i bez straha.
Thompson nije samo glazbenik, on je ratnik koji svaki dan vodi bitku za hrvatsku suverenost – onaj koji bi u bilo kojoj drugoj zemlji bio slavljen kao heroj. Ali u Hrvatskoj, zemlji koja se još uvijek bori sa svojim kolonijalnim sindromom, on je često meta.
Možda je došlo vrijeme da Thompson napiše još jedan hit – o hrvatskim ulizicama Beču i Bruxellesu, o onima koji žele da Hrvatska zauvijek ostane kolonija da se stidi sebe same.
Možda, baš taj hit, osvijesti narod koliko je važno biti suveren. I ako je itko sposoban to napraviti, to je Marko Perković Thompson – čovjek koji je postao veća institucija od države koja ga je htjela zaboraviti.
Ivan Urkov l poskok.info