DRAMATIČNO PISMO CHRISTIANA SCHMIDTA HAAŠKIM TUŽITELJIMA: Reaktivirajte svoj rad ili se suočite s eskalacijom. Hrvati su ogorčeni vašom nepravdom i stjerani pred zid

Schmidt je u svom  pismu,  koji bi u ponedljeljak u nešto skraćeno obliku trebao biti objavljen na njemačkom i engleskom jeziku na službenim stranicama OHR-a, konačno pokazao da nije podložan propagandi i da je nevjerojatno velik čovjek.

Prvi objavljujemo njegovo dramatično upozorenje Haaškom tužiteljstvu, ne navodeći naš novinarski izvor.

Službenik koji nam je dostavio ovo pismo, u suštini radni tekst, riskirao je svoj posao i već ga je vjerojatno i izgubio. Budući da OHR zna da samo jedna osoba sklona pravdi i pravici, uposlena u OHR-u komunicira s nama, osoba koja se sve ove godine jednakim žarom bori za prava svih žrtvi naše zemlje može imati uvid u ovaj spis. Radi se o osobi bošnjačke nacionalnosti izrazite ljudske časti.

I ukoliko se stvarno dogodi to što nam je najavljeno i naš izvor zbog borbe za pravdu  izgubi dobro plaćeni posao u OHR-u naš narod neće mu ostati dužan. A to ime tetovirat ćemo na našim srcima.

No plaši nas druga mogućnost koju nam je isti izvor dojavio. US ambasadi ne sviđa se javna objava ovog teksta te ga žele skratiti u dijelu gdje se Schmidt kritički osvrće o ulozi State Departmenta u BIH , prije rata kao i nakon njega.

Ukoliko u ponedjeljak na OHR stranicama bude objavljeno bilo što od ovog u skraćenoj verziji znajte da su Amerikanci djelovali. A ako tekst uopće ne bude objavljen znajte da je Murphey praktički izlobirao kraj mandata Schmidtu te zaustavio njegov tekst napisan Haaškim tužiteljima.

Iako bi zapravo on trebao biti taj koji bi morao pakovati kofere iz BIH. Zbog činjenice o kojoj mjesecima pišemo – Zaustavio je kazneni progon Selme Cikotića za ratne zločine u Bugojnu.

U tom smislu ovo je epohalno vrijedan spis koji nam je ustupio naš brat Bošnjak, možda i sestra, da ne otkrivamo rod. Takvi ljudi su budućnost ove zemlje. A njihovo doba tek dolazi.

Pred vama je dakle nacrt  pisma kojeg je Schmidt nakon što je upoznat s mnoštvom činjenica oko jučerašnjeg događaja odlučio uz pomoć svojih eksperata, poslati na adresu Haaškog Tribunala. Namjerno ne pišemo “suda” jer Haaški Tribunal nije sud niti je ikome sudio na osnovu pravnih mehanizama i tradicije europskog prava.

Poštovano Tužiteljstvo i  poštovani sudije Haaškog suda,

i sami ste vjerojatno upoznati s katastrofalnim učinkom haaških presuda na procese pomirenja triju nacionalnih konstitutivnih zajednica u BIH.

Osim što je oformljen kao međunarodna institucija za kažnjavanje svih zločinaca rata na prostoru bivše Jugoslavije, neovisno o nacionalnosti istih, pri čemu je za svoj rad Tribunal dobio puno povjerenje kako predstavnika zaraćenih nacija Zapadnog Balkana tako i Evropske unije,  Haaški sud je uz tu pravnu misiju imao i drugu jednako važnu agendu pred sobom: Uz pravedno kažnjavanje zločinaca postići trajno pomirenje nacija na Zapadnom Balkanu, i buduće generacije ovog dijela Evrope udajiti od ideje rata kao sredstva za rješavanje problema.

Poznato je da su , ne pitajući ih, narode Zapadnog Balkana njihovi egoistični lideri 90-ih, mahom izišli iz komunističkih ideoloških bunkera, gurnuli u petogodišnji bratoubilački rat.

Sve to događalo se, kako i sami znate uz svesrdnu pomoć neodgovornih aktera međunarodne zajednice.

Pri tome posebno adresiram ovu misao na američku administraciju u BIH kao najodgovorniju za propast svih mirovnih sporazuma. Dokumentirani  i danas javno dostupni podaci  o američkoj, nažalost, dvostrukoj igri u kojoj se s jedne strane predstavljaju kao mirotvorci a s druge istovremeno vrše  pritisak na bosanske Muslimane 1992. da pocijepaju potpisani Lisabonski mir i prihvate krvavi i neizvjesni rat, koji je po njihovim procjenama trebao izazvati domino efekt i proširiti se i na bivše zemlje SSSR-a, sve te činjenice danas su, nažalost neporecive, nevjerojatno se poklapaju s ukrajinskim događajima i iskreno mi je žao što se Haaški sud nije bavio sudskim progonom Warrena Zimmermana kao i drugih ratnih huškača iz tadašnje US administracije.

Ovo pišem kao mirotvorno orijentirani Nijemac koji svakodnevno gleda u tužnu sudbinu postkonfliktnog BH društva. Sudbina je to  zemlje zgarišta, zemlje američkog pokusa i svega što slijedi njihove pokuse. Gledam u sve ovo kao razočarani idealist  koji je odrastao u državi pod tutorstvom Amerike naivno vjerujući u iskrenost njenih javno proklamiranih ideala.

Za USA sam doista vjerovao da je ta zemlja država mirotvorac. Tako smo odgajani svi mi u Njemačkoj u postratnim godinama nakon drugog svjetskog rata.

Rasli smo u nadi da će jednog dana naša zemlja Njemačka biti tako slobodna od grijeha prošlosti da će moći i sama početi živjeti svoj američki san. I širom svijeta širiti dobro.

No moje iluzije o Americi, dobroj i dragoj Americi koja nama Europljanima samo želi dobro i bori se za našu demokratizaciju splasnule su od mog dolaska u Bosnu u kojoj se svakim danom suočavam s posljedicama američke nepromišljenosti i nametanja kulture mržnje, sukoba i masovnih ubojstava.

Istovremeno zahvalan sam istoj toj USA što mi je dodijelila ovaj mandat u  Bosni i Hercegovini budući da je isti postao moje najvažnije životno putovanje. Neka vrst prosvjećujuće misije. U kojoj sam shvatio da je moj dosadašnji politički rad u Njemačkoj bio čisto traćenje vremena i da je moj  “humanoidni” nalogodavac zapravo zločesti oportunist krvavih ruku. Profesionalni višedesetljetni  darovatelj tuđe krvi. U slučaju BIH, slavenske krvi.

To ste vjerojatno shvatili i vi, uvaženi tužitelji i suci na Haaškom tužiteljstvu, no kako ste financijski i karijerno ovisni o USA  pretpostavljam da se američkom odgovornošću za rat u BIH nikada niste ni planirali baviti. Kao ni saudijskom.

A te odgovornosti su što se mrtvih građana BIH tiče, daleko veće od nizozemske odgovornosti. One Nizozemske koju ste, s druge strane, osudili.

Pišem vam ovaj politički traktat  10. lipnja 2023 godine iz mjesta koje se zove Vitez i nalazi se u samom središtu Bosne, ponukam porukom upravo iz USA ambasade koju sam danas dobio: “Ne komentirati danas Vitez, i zločin od 10.6.1993, izići će druga vijest, nju treba komentirati”.

Prije točno 30 godina ovdje se dogodio zločin nad nevinom djecom Europe, kakav Europa na svom tlu nije vidjela od drugog svjetskog rata.

Vjerojatno mislite da pišem o Ahmićima koji se također nalaze u općini Vitez. Ali ne.

Zločin u Ahmićima  se dogodio u četvrtom mjesecu iste godine. Ja govorim o masakru osmero hrvatske djece u ovom gradu koji se događa tek nešto manje od  dva mjeseca kasnije.

Ni sam nisam znao za ovaj zločin dok mi deseci hrvatskih upornih boraca za istinu nisu ukazali na njega. Hrvatski političari nisu mi nikada pričali o Augustini Grebenar. Većina i ne zna za nju. Mladi hrvatski intelektualci jesu. I ja sam im potpuno povjerovao. Jer u njihovim pojašnjenjima nepravde koju osjećaju, nema ničeg lažnog.

Ovaj narod, hrvatski, u BIH živi pod stalnim osjećajem nepravde. I nad cijelim tim narodom traje već tri desetljeća konstantan medijski linč. To je malen narod, jedini prepolovljen nakon rata, koji će se, pred licem Europe, štoviše uz njenu potporu, potpuno iseliti iz BIH nastavi li Europa trgovati njihovom sudbinom. Posljedično to će značiti podjelu BIH na islamski i pravoslavni dio, raspad BIH na rusku i tursku poludržavicu, te širenje utjecaja Turske i Rusije na Balkan. Vraćanje u 1878 prije poraza Turske. To može biti geopolitički interes SAD-a ako vanjsku politiku te zemlje shvatimo kao stvaraonicu ratnih žartišta, ali interes Europske Unije sigurno ne.

Brine me inertnost i indolentnost Europe nad ovim neupitno europskim teritorijem i njegovo ponovno prepuštanje invazivnim silama Istoka i Zapada.

Ako  ja , koji se profesionalno godinama pripremam za rad i moderaciju politika Zapadnog Balkana nikada nisam imao priliku čitati o muslimanskom ubojstvu osmero hrvatske djece u Vitezu, onda vam je jasno da o tome zločinu prosječan Europljanin ne zna praktično ništa. Dok iole politički informiran građanin Njemačke sigurno zna za Srebrenicu, Prijedor  i Ahmiće.

Dolazeći do ove šokantne spoznaje, prvo što sam se zdravorazumski upitao bilo je sljedeće:

• Haaški tužitelji boravili su u Vitezu mjesecima, istražujući zločine. Kako je, poštovani suci, i poštovani tužitelji, moguće da je provedena istraga, podignuta optužnica i  donešena drugostupanjska presuda za cijeli niz zločinaca iz  Ahmića, te kako je moguće da je taj zločin tako fascinantno iscrpno istražen i završen, dok za ovaj zločin, udaljen svega 20 sekundi zračne vožnje UN helikopterom, jednako grozan i nedopustiv na europskom tlu, još nije pokrenuta niti službena istraga ?

• • Kako je moguće, poštovani tužitelji i suci iz Haaga  da tijekom svih pretresa, svih optuženih, na svim stranama,  da na Haaškom sudu nije bilo niti riječi o ovom ubojstvu osmero hrvatske djece?
  • Je li moguće da se Tribunal u lovu na zločince vodio nacionalnom i rasnom logikom? Ako je odgovor iti malo potvrdan netko s Haaškog Tribunala morao bi kazneno odgovarati.

Ispred kuće koju predstavljam – OHR, od vas tražim da mi što ranije, pismeno odgovorite na ovo pitanje.

Jer, poštovana gospodo, ponavljam, udaljenost od mjesta na kojem su granate Armije Alije Izetbegovića raznijele osmero hrvatskih dječaka i djevojčica, do mjesta na kojem su podanici Darija Kordića ubili tromjesječnog Seju Ahmića premala je toliko da ja ne vidim logičnog pojašanjenja zašto je ovaj  infanticid ignoriran osim odgovora koji se sam nameće: To ignoriranje bila je nečija politička odluka.

Kao Njemca , koji ne pristaje na pravo politike da ulazi u sudske procese i na teoriju da neki zločini nisu bitni, zanima me čija je to odluka bila?

Da su vaši Tužitelji bili i bez automobila, opet nikako nisu mogli boraviti toliko vremena u Vitezu a ne primjetiti veliki crni krater, na kojem se uzdizao uništeni dječiji koš, ostaci jednog vrtuljka i na kojem se u prvo proljeće nakon ove smrti, jedva zazelenilo jedno stablo javora, drveta na kojem su , točno prije 30 godina, visili komadi dječijeg mesa. Mještani su ga kasnije posjekli jer ih je previše podsjećao na užas tog dana – njihovu raskomadanu djecu.

Bila je to apokaliptična scena iz pakla kakva je morala privući Haaške Tužitelje ukoliko se radilo o nepristranim profesionalcima poslanima iz Evropske unije – institucije koja se ovdje želi nametnuti kao  ideal pravednosti i demokracije.

Scena užasa koja vaše istraživače nije zanimala sastojala od izmješanih raskomadanih tijela tih nedužnih osmero hrvatske djece. Neki su dijelovi tijela bili na vrtuljcima, neki na košu, neki na stablu javora. Vrlo je vjerojatno da su tijela dijece pogrešno pokopana i da u svakom grobu jednog djeteta danas leže ostaci onog drugog, trećeg, osmog.

A tu djecu, poštovana gospodo ubili su zločinci koje vaši autoritet nikada nije niti pokušao istražiti. Ubila ih je “Armija BIH”, koja je neformalno prostor pod svojom kontrolom nazivala “Prostorom Džihada”.

Te snimke i danas ponosno drže na socijalnim mrežama. U  suštini  bila je to fanatična, vjerska jednonacionalna armija potpomognuta borcima Al Qaede koje je u Bosnu transportirala upravo USA, sve  prema obećanju danom Aliji da će to učiniti ako pristane na rat, na oružje i odbije mir.

Ta hrvatska djeca, kao i bošnjačka djeca Viteza, grada logora u kojem su se  godinu dana vodile gerilske borbe, zahvaljujući svojim prisebnim roditeljima s obje strane, čak ni u ratu nisu bila učena da se međusobno mrze.

Kako to znam?

Mještani su mi pojasnili,i Bošnjaci i Hrvati, da su se za svakog zvuka sirene, tijekom svakog primirja, malene Bošnjakinje i Hrvatice, maleni Bošnjaci i Hrvati, sretni i razdragani izlijetali iz svojih podruma i skloništa na to čarobno igralište gdje je na trenutak prestajalo ludilo velikih bezumnih idiota koji su puškama i metcima crtali svoje prostore džihada ili svoje prostore čiste hrvatske republike.

I ta nevina djeca  su svojom vriskom i igrom ponižavali logiku rata njih i nas odraslih. Svojim smijehom, grljenjem, zadirkivanjem, trčkaranje možda i novim međunacionalnim prvim ratnim ljubavima, ponižavali su cijeli besmisao tog nepotrebnog i prokletog bosanskog i opće trećeg balkanskog rata.

Selma je bila sretna kada bi nakon tjedana igre velikih konačno zagrlila svoju prijateljicu Augustinu. Augustina bi isto tako zagrlila nju. Ta djeca nikome ništa nisu kriva i nikako ne smiju biti dio globalnog potkusurivanja svjetskih sila i novog crtanja neke izmišljene povijesti na Balkanu. Jer mrtva su. I ubijena su. Točnije samo su neka od njih ubijena.

Jer taj dan vriska je bila upola manja. Smijeha je bilo al nije bio isti. Bošnjaci su  u kućama zadržali bošnjačku djecu, tako im je taj dan rečeno, iako je sirena za igru odsvirala svoj zvuk koji je bio jednako drag svima. Svoj djeci užeg centra Viteza. Bio je to  zvuk naoko strašan, budući da su ratne sirene strašne, ali ipak zvuk mira,  koji je njima, djeci,  u to doba pomutjele pameti odraslih, predstavljao najljepši zvuk na svijetu.

Poštovani sudci, vidite, ja sam u Vitezu bio jako kratko i saznao sam ključnu stvar, koju vaši Tužitelji nisu bili u stanju otkriti mjesecima, iako su tamo živjeli.

Istražujući zločin u Ahmićima.

I negirajući zločin na igralištu.

Baš tako sukladno zlogukom naputku Louise Arbour, vaše tužiteljice, kojeg je dala istražiteljima, a koji je također dokumentiran, i  za koju sam također saznao ovdje: “Haaški sud nije fokusiran na zločine Armije BIH prema nad HVO-om i nad Hrvatima u BIH”

A ta ključna činjenica, koju sam vam upravo spomenuo,  ključni je dokaz  planiranog zločina nad hrvatskom djecom, na ovom mjestu masovne dječije smrti. Bili ste dužni otkriti ovo bez mene.

Jer onaj tko je dojavio bošnjačkim familijama da taj dan, na zvuk primirja zadrže djecu u podrumima, taj netko je zločinac.

Taj netko zna tko je osmislio cijeli zločin. Taj netko i njegov Nalogodavac, te nalogodavac njegovog nalogodavca, te političar koji stoji iznad njih, baš kao u slučaju Blaškića i Kordića , morali su biti već 20 godina utamničeni.

Budite uvjereni, istragu ovog zločina traže bošnjačke djevojčice i dječaci koji su danas odrasli ljudi i koji su taj dan ostali bez prijatelja. Posebno me je ganula rečenica jedne Bošnjakinje, majke spomenute Selme kada mi je rekla ovo:

“Mi nismo znali zašto ne smijemo pustiti djecu na igralište, obično bi ih pustili, ali da sam znala šta spremaju, svoju Selmu bi pustila i javila bi našoj vojsci da mi je Selma tamo, ako bi to moglo spasiti tu našu djecu, sve su to bila naša djeca ko da su u mojoj kući rasli”.  

Povod mom pismu je upravo infanticid  koji je vojska Alije Izetbegovića, Rasima Delića i Šefika Džaferovića počinila  na današnji dan, te pokušaj da se  medijskom perpetuacijom nekakve davno snimljene Kordićeve izjave,  bez obzira koliko ona bila nedopustiva, odvratna i skandalozna,  isti taj zločin ponovno pokuša zataškati.

Svi ćemo osuditi Kordićevu izjavu kao nedopustivu, progonit ćemo ga zbog nje i na sudu iznova ako treba, ali stoji , itekako stoji datum kada su tu izjavu pustili i s kojom namjerom. Jasan je cilj i strah naručitelja: Da svijet ne sazna za infanticid Armije BIH 1993 kakav moderna Europa ne pamti.

Taj javni, blasfemični, gotovo sotonski pokušaj prikrivanja nepresuđenog masovnog pogubljenja osmero nevine djece, jednim udarom u jednoj sekundi,  samo je dokaz da je ubojica iz Armije BIH  još uvijek živ, i da je jako moćan. On, Otac ovog sotonskog nedjela, uspio je izrežirati događaj koji je potpuno sklonio ogorčenost Međunarodne zajednice s nepresuđenog zločina nad viteškim ljuljačkama. To je dokaz da je Zločinac  u panici i da ste upravo Vi, poštovani  Haaški tužitelji, dužni do kraja uraditi svoj posao.

Vraćam se još kratko na Kordića.

Ako smatrate da Kordić ne smije misliti o sebi da je nevin, ukinite rimsko i anglosaksonsko pravo i naredite tijelima u BIH da sude  Kordiću za Kazneno djelo neslaganja s presudom suda. Ako se potom Kordić opet ne složi, sudite mu onda dalje. Ako i nakon doživotne presuđene kazne, taj višestruki  osuđenik bude i dalje inzistirao da je nevin, možda da pokušate sa smrtnom kaznom? Mrtav neće moći negirati krivnju.

Isprike na cinizmu no buka koja se podigla u BIH oko ovog videa kojem su utkane rečenice koje osuđenik nije izrekao, a u koju se uključila, nesmotreno kao i uvijek US ambasada, prijeti ne samo potpunim slomom rimskog i anglosaksonskog prava nego i eskalacijom sukoba.

 Osuđenik Kordić o sebi može misliti što hoće.To je samo njegov obrambeni mehanizam, vrlo vjerojatno deluzivno mišljenje o vlastitom mu životu, kojeg on smatra mučeničkim i patničkim.

Usprkos tome ne postoji sud na planeti koji smije kažnjavati osuđenog zbog prihvaćanja ili neprihvaćanja  sudske odluke.

 Sporno bi bilo da je Kordić eksplicite kazao da je ponosan na ono što se dogodilo u Ahmićima i da bi to počinio opet. No on to nije kazao.  Da jeste isti dan bi bio uhićen.

On je na sudu do kraja tvrdio da nema ništa s Ahmićima i nikada nije prihvatio krivnju. Kroz taj kontekst se jedino može promatrati njegova izjava a ne kroz vizir onih koji medijskim transformacijom njegove izjave nastoje prikriti činjenicu da su počinili masovno ubojstvo tuđe djece na današnji dan.

Poštovani suci i tužitelji Tribunala, ja danas nisam zamastio pero da vam pišem  o Kordiću koji za ovu zemlju mora postati prošlost. To upravo žele oni koji su na ovaj tragičan dan tempirali objavu ove stare informacije s Kordićem.

Pitam se: Što su čekali do danas? Zašto baš na 10.6?

Otvoreno pitam Haaške sudce:

• Poštovana Gospodo, kako je moguće da je za zločin u Ahmićima presuđena svaka  razina po cijeloj  liniji zapovjedanja od vojnika krvnika do generala uključujući i političku liniju koja formalno nije u lancu vojnog zapovjedanja dok s druge strane za pokolj nevine dječice na ljuljačkama, u istom tom Vitezu, nije ni pokrenuta ozbiljna istraga?
• Na koji način od  Hrvata mislite tražiti da ispoštuju Haaški sud ako tom narodu taj isti Haaški sud nije isporučio niti minimum pravde, utjehe i sudske korektnosti Zapada?
• Kažite mi , poštovani sudci, kako kao šef OHR-a da zaustavim Hrvate od prosvjeda?
• Kako da im pojasnim da moraju poštovati vaš rad? Koji po svemu sudeći, to sam shvatio u Vitezu,  nije bio ni profesionalan, niti nepristran niti efektivan. Ponajmanje je bio konzistentan.

Djeca Bosne i Hercegovine su bila tek samo  Djeca.  Pitam vas:

Zašto ste pobogu dijelili istrage ubojstava BH prema nacionalnosti žrtve zaobilazeđi istrage zločina koje je činila Armije Alije Izetbegovića ?

 Zašto svijet ne zna tko je bila Augustina Grebenar? Zašto svijet ne zna tko je Mladenka Zadro? Zašto svijet ne zna za logor Iskra u Bugojnu? Zašto ste odlučili da se zločin u Grabovici, koji doista ima sve i neupitne elemenete genocida dalje neće istraživati?

Zašto je taj genocid “opkoljenih građana Sarajeva” nad nevinim hrvatskim selom naseljenim ženama, starcima i djecom “neatraktivan” Zapadu?

Možda Zato što bi donošenjem presude za prvi genocid BH rata mit o Armiji BIH i mit o “narodu žrtvi” pao u vodu?

Želim znati Vaše  odgovore:  Je li provjerena i dokaziva izjava Louise Arbour, data hrvatskom novinaru da Haaški sud neće istraživati zločine Armije BIH nad Hrvatima? Ako je ta nedavno otkrivena  izjava točna, onda gospodo sudci Vi i ja, kao predstavnik Međunarodne Zajednice imamo problem. Onda smo mi ovdje svi skupa, Europljani i Amerikanci, dio urote a ne dio rješenja. Onda smo psi ata a ne kuratori mira.

Jer  mi iz OHR-a, vjerujući u vaše dobre namjere i dobro urađen posao poštovani suci i Tužitelji , nametnuli smo više nego protuustavan imperativ poštivanja Vaših presuda, no ispada da one nisu bile onakve kakve su morale biti prema sili pravde, nego su pisane prema sili viših politika.

Red bi bio da mi pojasnite kojih i čijih politika?!

Čini se da su Hrvati u pravu kada pišu da ste se, poštovani Haaški sudci , progasili nenadležnima za zločine džihada.

Mladi Hrvati iz BiH nazivaju vas šerijatskim sudom, haaškim talibanima, prizivaju vam najveće zlo i rade pritisak na svoje sudove da za vama raspišu potjernicu. Spremni su robovati u namjeri da dokažu vašu korumpiranost. Dižu druge mlade na ideju ustanka. Žele sabotirati prometnice, pozivaju nas iz OHR-a da se susretnemo s licima roditelja žrtava.

Mi možemo eventualno prisiliti HDZ-a na suradnju, u strahu su, jer godinama smo i njihove političate progonili i smjenjivali, ali mi mladim generacijama Hrvata ne možemo ništa. Ne boje nas se. Oni ne prezaju od toga da se potpuno sjedine sa Srbima u ustanku protiv OHR-a i međunarodne zajednice u BIH.

Shvaćate li da ste naš ured, Ured Visokog predstavnika u BIH, neprofesionalnim vlastitim radom doveli do tog da ja  takvim protuhaaškim argumentima  Hrvata koji se spremaju na masovne prosvjede pred zgradu OHR-a, sa slikama Augustine Grebenar,  nemam što pridodati niti progovoriti?

Selektivnim provođenjem istraga, te selektivnim presudama, kompromitirali ste međunarodnu zajednicu i naše dobre namjere pomirenja tri BH naroda.

Kako da pomirim Hrvate i Bošnjake Viteza ako su Bošnjaci umireni presudama koje ste na području Viteza dodijelili Hrvatima a Hrvati uznemireni nepostojanjem presuda za jednako grozne zločine? Preko 110 godina ukupno dodijeljeno je samo za Ahmiće. S tim što ste nekolicinu nevinih držali ukupno 14 godina u zatvoru.

Kako da uvjerim Hrvate na pomirbu s Bošnjacima Viteza kada na dan pogibije hrvatske djece, glavna vijest su Ahmići i Kordić, dok bošnjačke kuće u strahu šute i ne smiju reći tko im je taj dan dojavio da ne šalju djecu na igralište. Samo kažu: “Tako se pričalo po Mahali, bolje danas ne šalji”.

Kako da uvjerim Hrvate Mostara na pomirbu s Bošnjacima kada je svaki zločin Hrvata u Mostaru presuđen, simbol stradanja tog grada danas je Stari most a ne Grabovica,  najgori zločin BH rata, počinjen u mostarskoj najsjevernijoj općini i nije ga počinio HVO nego upravo BH Muslimani uz potprou stranih “svetih ratika”. U mjestu koje je danas izbrisano. Možete li zamisliti da je danas u Srebrenici simbol stradanja nekakav most a ne genocid koji se tamo desio?

Nestvarno mi je to sve i ja i dalje ne vjerujem, kao Njemac koji je prošao pola života u razmišljanju o genocidima mog naroda nad drugima i slabijima kako je moguće da Tribunal nije osudio nalogodavca Grabovice – tog školskog primjera  genocida. Školskog primjera potpunog brisanja iz prava na postojanje jedne mikrolokacije.

U konačnici, poštovani suci, javno vam najavljujem da je neću moći prihvatiti autoritet Tribunala ako taj isti Tribunal ove zločine nad Hrvatima, koji su među najgorim zločina rata bude i dalje izignorirao. Kao i ovo moje pismo.

Ako se oglušite na njega, bit ću prvi Europljanin koji će javno reći da je Haaški Tribunal bio skupa prevara. I protusud.

Poštovani suci Haaga poštovamo Tužiteljstvo, odradili ste sjajan posao u progonu zločinaca nad Bošnjacima.   No Bosna nije samo bošnjačka država  i u Bosni nisu bili ubijani samo Bošnjaci i njihova djeca. Ovaj tekst je tekst o Bošnjacima ubojicama i djeci druge nacije koje su ubijali.

Infanticid u Vitezu spada u sam vrh monstruoznosti BIH rata.

Zločin u Grabovici toliko  genocidan, po svom učinku, razmjeru krvoproloća i ritualnim ubijanjima da mu se niti jedan zločin BH rata ne može približiti u svojoj pogubnosti.

Majke Srebrenice su žive i salijetaju vas po Haaškim hodnicima. Traže nove presude.

Majki Grabovice nema. Sve su ubijene.

Pozivam Haaški Tribunal, da demantira navode hrvatske zajednice u BIH, kako ste plaćenička panislamistička ispostava za progon preostalih katolika na tlu džihada  u BIH.

Pozivam ih da reaktiviraju rad svog sudišta i dovrše posao progona zločinaca iz vrha SDA Armije.

Poštovani sudci i tužitelji, želim vam  i plastično prikazati, čije ubojice ste zaštitili. Ovo su pokojna Augustina i pokojni Velimir Grebenar.

Molim pokažite lica ove djece svojim unucima. I pitajte svoje unuke misle li da njihove ubojice trebaju biti iza rešetaka.

Potom ako imate hrabrosti svojim unucima kažite da ste upravo vi odgovorni, zašto ubojice ovo dvoje djece, seke Augustine i brace Velimira nisu iza rešetaka.

Stanite iza svog rada pred licima vašeg potomstva. Jer dječija solidarnost i osjećaj za pravdu nepotkupljiva je.

Poštovani suci Haaga,  bošnjačke nevladine organizacije predstavile su Augustinu i njenog brata Velimira na Haaškom Tribunalu kao bošnjačku djecu  koju je ubio HVO.

Ti dokumenti su mi priloženi od strane hrvatskih aktivista.  Vi ste te informacije prihvatili kao točne. I na osnovu tog ste sudili Hrvatima.

Kako je to moguće?

Cijela jedna serija zločina, cijele jedne vojske na Haaškom Tribunalu je potpuno izignorirana i nad njom je potpuna cenzura.

Istovremeno traje cenzura na SDA medijima da je ta partija putem lažnog identiteta u zoru napada na WTC u BH diplomaciju u New York poslala agenta Al Qaede i Zlatnog Ljiljana Armije BIH, čovjeka koji se zvao Abu Meali. Bio je vođa El Mudžahida, postrojbe koja je uradila najteže zločine na bošnjačkoj strani a koju uopće niste procesuirali. Zašto? I ti ljudi su BH državljani bez obzira na arapsko podrijetlo.

Poštovani sudci, otvoreno Vas pitam:

Jeste li imali naputak da zločine Al Qaede u BIH ne istražujete jer je vlada Nizozemske bila pod prijetnjom terorističkih napada?

U očekivanju vašeg odgovora , najsrdačnije vas pozdravljam.

Ukoliko do vašeg odgovora ne dođe, bit ću prisiljen suspendirati Inzkov zakon, koji je ionako protuustavan, budući da zabranjuje osnovno ustavno pravo – pravo na slobodu mišljenja. Pravo Hrvata da vaš sud nazovu “Talibanskim sudom” kako vas odavno  nazivaju.

Nakon naime ovih spoznaja, niti ja sam više  ne vjerujem u pravednost vaših presuda.

I sve one, čak i one koje su pravedno dosuđene padaju u vodu.

A učinak suda, pomirba , koja bi trebala biti neumitna nakon rada pravednog suda, ne postoji u ovoj zemlji i moj posao pomiritelja naroda, pravednog moderatora, je stopiran iz jednog prostog razloga: vašeg rada.

Ne može pravedan moderator braniti lice nepravednog suda.

Ne pokrenete li istrage oko zločina koji vas nisu zanimali, zločina nad djecom BH Hrvata, ja ničim neću moći spriječiti hrvatsku radikalizaciju.

Oni će u konačnici imati potpuno  pravo tražiti druge partnere daleko od Zapada, što bi moglo imati dalekosežne posljedice po interese Zapadne Demokracije u BIH.

Dovršite svoj posao dok još postoji šansa za to ili se suočite s činjenicom da bi milijuni dolara koje smo kao Europska zajednica uložili u vas doista mogli biti uzaludno bačeni novci.

Novci bačeni za nove sukobe a ne novci uloženi u trajan mir.

S dubokim poštovanjem,

Christian Schmidt, visoki predstavnik u BIH.

Napomena: Tekst će u nešto skraćenom obliku biti objavljen u ponedjeljak u 11h na stranicama OHR-a dok bi puna verzija prevedena na sve jezike Europske unije trebala biti dostavljena  na adresu Haaškog Tribunala te na adrese europskih parlamentaraca.
Pismo će neke sile, do ponedjeljka pokušati osporoti i zaustaviti.
Osoba koja nam je dostavila pismo već je pod istragom.