Tolj je govorio da je priznao otmicu i da se sâm branio na sudu te tražio da mu vratimo novac, prepričao je Jurić

Vlatko je sjedio, Vlatka i ja bili smo sa strane, a Tolj je držao pištolj. I kada se činilo da će problem biti riješen, samo je prišao Vlatku i s nekih 20-ak centimetara ga upucao u stomak. Vlatka je istrčala iz ureda, ja sam ustao, a on je okrenuo prema meni i uperio mi pištolj u glavu – opisao nam je osječki odvjetnikPero Jurić trenutak u kojem je Viktor Tolj (58) ubio njegova kolegu i poslovnog partnera Vlatka Vidakovića (62). Iako šokiran i životno ugrožen, Jurić je uspio zadržati pribranost te je razgovorom pokušao zaustaviti i smiriti Tolja.

Još dva pucnja

– Vlatko je još bio živ. Rekao sam mu: ‘Viktore, svi smo živi i imamo vremena ovo zaustaviti. Nema smisla da ideš do kraja, dobit ćeš za ovo pet godina zatvora, ali nitko ne mora umrijeti’. Šutio je i samo mi je pištoljem pokazao da krenem prema izlazu. Hodao sam korak po korak i osjećao se kao da izlazim na stratište, a onda mi je pokazao da izađem. Zatvorio sam vrata i još sam neko vrijeme ostao nepomično stajati nekih pet, šest metara od ulaza i gledao hoće li krenuti za mnom. Potom sam krenuo niz stepenice. Tada sam čuo drugi pucanj kojim je ubio Vlatka, a na izlazu iz zgrade i treći, kojim je Tolj ubio sebe – opisao je Jurić dramatične minute stravičnog krvoprolića u njihovu odvjetničkom uredu u centru Osijeka u ponedjeljak oko 8.30 sati.

Tolj je u Osijek to jutra stigao iz Zagreba, gdje je posljednjih godina živio kao podstanar, a nakon što je odslužio dvije godine i devet mjeseci od ukupno dosuđene tri godine zatvora za otmicu Vjenceslava Arambašića, tada mladog osječkog odvjetnika, i iznudu 18.500 eura od njegova oca, također odvjetnikaRadoslava. Upravo zahvaljujući obrani odvjetnika Vidakovića dobio je tako malu kaznu, smatraju pravni stručnjaci. No Tolj je smatrao drugačije. Došao je tražiti od Vidakovića da mu vrati ono što mu je platio za obranu. Zeleni unajmljeni Ford Mondeo parkirao je u 7.55 u Školskoj ulici, nasuprot OŠ Franje Krežme, 30-ak metara od odvjetničkog ureda.

– Ja sam u ured došao u 8 sati, a Vlatkova kći Vlatka, studentica prava koja se kod nas upoznaje s poslom, već je bila tamo. Nisam ni skidao jaknu jer sam trebao ići u DORH i kada sam krenuo van, ugledao sam Tolja.

Naredio mu: Sjedni!

– Bio je dobro raspoložen, rekao mi je da je s partnerom otvorio firmu, da traži ured u Osijeku i da zato treba Vlatka. Rekao sam Vlatki da nazove oca i pita ga kada će doći, a Tolj je rekao da će ga pričekati, no prije nego što sam izašao, rekao mi je da bi htio sa mnom popričati u četiri oka – ispričao je Jurić. Ušli su u drugu sobu.

– Čim sam zatvorio vrata, on je iz papirnate vrećice izvadio pištolj. Bio sam uvjeren da je plastični. Pitao me: ‘Znaš li zašto sam došao’ i odmah počeo pričati kako njemu u procesu za otmicu Arambašića nije ni trebao branitelj jer je sve priznao, da smo mu bez veze uzeli novac i da ga želi nazad. U tom trenutku u sobu je ušla Vlatka i rekla da tata dolazi, a onda je i njoj rekao da sjedne. Rekao sam da nema potrebe za pištoljem, a potom je ušao Vlatko i pružio mu ruku, na što je on uperio pištolj u njega i naredio mu: ‘Sjedni!’

Raskinuli suradnju

– Tolj je Vidakoviću ponovio sve što je rekao Juriću, na što mu je on odgovorio: ‘Koliko sam puta to čuo. Nakon što proces završi, svi kažu da im odvjetnik ne treba. No dobro. Vidim da si došao s pištoljem, pa da skratimo priču, reci koliko tebi treba para.’ Tolj je tada rekao da traži 3000 eura, na što je Vidaković uzvratio da toliko nema kod sebe te da treba otići u stan po novac.

– Šta, sad moraš otići!? – rekao mu je Tolj, a Vidaković mu je odgovorio da to netko treba donijeti. Nakon toga, Tolj mu je bez riječi prišao i upucao ga u stomak.

S Toljem su suradnju raskinuli prije tri godine. Zastupali su ga u sporovima vezano uz naplate iz vremena dok je on bio vlasnik ŠKZ-a, a onda je odlučio promijeniti odvjetnika. Oni su mu predali sve predmete i potpisali ugovor da nemaju nikakvih međusobnih potraživanja.

Znao biti dosadan

– Iako nije bilo tako, jer nam je dugovao oko 20.000 kuna, ali to smo mu oprostili – dodao je Jurić. Inače, njegovu obranu u procesu za otmicu Arambašića preuzeli su jer je Tolj u to vrijeme bio vlasnik mjenjačnice Vito, koja je tada poslovala u prizemlju zgrade, gdje je Vidakovićev i Jurićev ured. Oni su ured pak otvorili u stanu koji je kupio Vidaković.

– Često smo s njim imali sukobe mišljenja jer je on uvijek imao neku svoju istinu, računicu, a posebno je bilo teško kad bi mu trebalo novca. Znao je biti i dosadan, no kada bismo mu objasnili kako stvari stoje, prihvatio bi to rekavši: ‘Samo sam se zezao’. Kroz te godine doživio sam ga kao galamdžiju, ali ne i kao osobu koja je spremna ubiti čovjeka. Dok je držao pištolj, bio sam siguran da neće pucati. Čak sam mu kada mi je rekao ‘Pucat ću’, odgovorio ‘Pucaj’ jer sam smatrao da to neće učiniti – zaključio je Jurić.