Dr Nele Karajlić: Cijeli naš život je izbjeglički!

Nenad Janković, poznatiji kao dr Nele Karajlić o migrantskoj krizi i izbjegličkom valu koji posljednjih mjeseci protječe ispod našeg prozora, mogao bi, kaže, da piše na 700 stranica.
Toliko ga pogađa sve što se sa tim nesretnim ljudima iz sjeverne Afrike i Bliskog istoka događa i toliko smatra da je ta tema kompleksna i teško saglediva.
Priču o ovoj temi započinje citatom “Ima seoba. Smrti nema! “Iz romana” Seobe “Miloša Crnjanskog. U toj završnoj rečenici čuvenog djela koje je, oslanjajući se na našu povijest, ispričalo sudbinu ljudi koje sudari velikih sila tjeraju na pokret u nepoznato, Nele prepoznaje svoj život i život svoje obitelji.

Legendarni glazbenik, scenarist, pisac i jedan od pokretača serije “Top-lista nadrealista” uz koju danas ne znamo da li da se smijemo ili plačemo, travnja 1992. godine, bježeći pred nadolazećim ratnim vihorom, napustio je rodno Sarajevo sa ženom i dvogodišnjom kćerkom. Kada je početkom ove godine ponovo nakratko posjetio rodni grad iz kojeg je izbjegao, ispraćen je u pratnji policije.
– Cijeli naš život je izbjeglički. Moja obitelj se vrtjela u krug između Bosne i Srbije. Nije preskočena nijedna generacija koja nije morala da se seli. Ne znam da li su drugi ljudi oko mene osjetljivi na sve što se događa s ljudima iz sjeverne Afrike is Bliskog istoka, ali ja jesam. Ja nosim tu bol koju svaki izbjeglica nosi sa sobom i za to sam da im se pruži bezrezervna pomoć. Dao bih im državljanstvo svima, odmah kad uđu u Srbiju, odmah bih im poklonio sve što imam. Ali, ja nisam realističan. Nažalost, Zapad je ponovo odigrao potpuno suprotnu ulogu, oni igraju ulogu podizanja zidova. Iako su vrlo svjesni tko je kriv za ovaj egzodus – kaže Nele Karajlić.
Aktuelnu situaciju u Siriji on naziva opakim zlom koje kulminira u zapadnoj civilizaciji i generira probleme kada i kako mu se hoće.
– Ti ljudi, koji prolaze i kroz Srbiju, nemaju nikakve veze s tim što se tamo događa, ai samo dobar komad budale može pomisli da su se oni tek tako između sebe pobili bez dodatne pomoći sa Zapada. Na kraju, najviše ispaštaju oni normalni, obični ljudi. S obzirom na to da su ti obični ljudi uglavnom bez ikakve institucionalne obrane, nemaju ni oružja ni nevladine organizacije koje će se brinuti o njihovoj sudbini, oni su netko tko doživljava ono što su doživljavale milijarde ljudi u povijesti čovječanstva, od Starog zavjeta naovamo. A to su seobe – ističe Karajlić.
Osim što dijeli izbjegličku bol sa stotinama tisuća ljudi, koji bježe od rata i siromaštva i nadaju se da će u nekoj od zapadnoeuropskih zemalja naći bolji i sigurniji život, Karajlić kaže da u tom egzodusu vidi i druge sličnosti s izbjegličkom situacijom u našoj zemlji devedesetih godina prošlog stoljeća. Točnije, s njenim uzrocima.
– Na isti način, na koji je takozvana međunarodna zajednica generirala rat u zemlji u kojoj sam ja nekada živjeo, bivšoj Jugoslaviji, ona generira rat iu skevernoj Africi i na Bliskom istoku i gdke god treba. Rade na potpuno isti način. Prepoznajem ga na kilometre, a osjetio sam ga i na svojoj koži, ali nisam mogao da vjerujem da ćemo biti toliko glupi. I ne mogu da vjerujem da smo još uvijek toliko glupi da ne možemo skontamo odakle puše vjetar. Reakcija dužnosnika Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država jasno pokazuje da su na međunarodnoj političkoj burzi licemjerstvo i cinizam dosegli svoj najvišu razinu u povijesti – zaključuje Nele Karajlić.
(Politika)