I kad pomislim da me ništa više ne može iznenaditi, pročitam kako je naš Papa Franjom nedavno u Sikstinskoj kapeli, u povodu 50. obljetnice vatikanske zbirke moderne i suvremene umjetnosti, primio američkog „fotografa i konceptualnog umjetnika“ Andreasa Serrana nazvavši ga još i „istinskim vizionarom“.Piše: Dr. Jure Burić
Ništa u tom prijemu američkog “umjetnika” rođenog od majke Afro-Kubanke i oca iz Hondurasa ne bi bilo čudno da se ne radi o autoru čija djela su većinim homoseksualnog i opscenog sadržaja. Među njima je i skandalozna „umjetnička„ fotografija “Piss Christ” iz 1987. koja je postale poznata široj javnosti jer prikazuje plastično raspelo poprskano urinom.
Tim i sličnim „umjetničkim“ djelima, bolje rečeno najvulgarnijim blasfemijama uperenim protiv Katoličke crkve među kojima je i rad „Piss Christ“ ili u prijevodu na hrvatski „Popišani Krist“, oduševio se eto i Sveti Otac koji je tijekom prijema Serranovu umjetnost hvalio na sav glas.
A kada netko s jedne takve pozicije “funkcionalne pameti” izrekne riječi hvale, onda se mi mali vjernici “Kristovog stada” moramo “pokriti ušima” i te riječi prihvatiti kao “zdravo za gotovo” E, neće ići, jer i mali imaju malo mozga i zdrave pameti pa mogu i oni izreći svoj sud i mišljenje.
Dovoljno je vidjeti samo naslov “djela”, pa da posumnjaš u autorovu dobronamjernu poruku, a koji sebe još naziva i kršćaninom. I još kada doznaš kako je “djelo” nastalo, normalnom vjerniku sve postaje puno jasnije. “Umjetnik” se naime pomokrio u staklenu posudu, mokraću pustio da odstoji i u nju onda uronio malo raspelo s plasičnim Kristom i sve to fotografirao, prenoseći tako “svoju viziju oduševljenim vizionarima”.
I da će vizionari, pogotovu oni s lijevog spektra biti oduševljeni nije nikakvo čudo, ali da će se tome oduševljenju pridružiti i “prva glava Vatikana”, u najmanju ruku začuđuje!
Nalaziti riječi hvale za autora koji bi možda trebao na kakvu detaljnu psihološko-psihijatrijsku obradu i odgovarajuću terapiju, a izrečene su iz usta najvećeg čuvara Kristova nauka i Njegove žrtve upozorava da u “državi Danskoj” nešto ne štima.
Do sada nisam vjerovao, a niti danas ne vjerujem kako se “funkcionalne pameti” mogu uvući i u jednu ovakvu krovnu katoličku instituciju. Evo sada mi je jasan i “Meša Trbonja”, partizanski nepismeni kadar kojeg su odmah nakon rata priupitali: dobro, Meša a kad bi tebi rekli kako trebaš biti šef ljekarne bi li prihvatio?. Meša je odgovorio: naravno da bih prihvatio, ako tako Partija naredi!
Mnogi su danas slične Meši birani i postavljani na funkcije, a oni slijedom te funkcije umišljali kako su zbilja pametni, pa su nas vodili ili nas još i danas vode u nepoznato.
Moram priznati da sam se odmah zabrinuo već one noći kad nas s vatikanskog balkona umjesto “Hvaljen Isus i Marija” današnji Papa pozdravi s “Buonasera”.
Nakon svega čovjek se zapita: jesu li ovo “Posljednja vremena” u kojima se “odvaja žito od kukolja” ili ona prva „ katakombijska“?.
Niti znam, a niti želim znati. Isto tako ne želim znati ni gdje bi i kako završio spomenuti „umjetnik“ Andreasa Serrana da je umjesto raspela u mokraču uronio neku islamsku svetinju?. Mogu samo pretpostaviti da ne bi iziđao iz rodnog New Yorka, a kamoli došao na prijem kod Pape u Vatikan.
Fenix-magazin/SIM/Dr. Jure Burić
wpDiscuz