Igrati prvu veliku ulogu na filmskom platnu, pogotovo onu o legendarnom Draženu Petroviću, velika je čast za Domagoja Nižića, inače podrijetlom iz Lisica kod Ljubuškog. Ovaj talentirani mladić, osim što izgledom podsjeća na Dražena, odlično se snašao i na sportskom terenu, budući da se i sam bavio sportom. Zanimljivo je to da je kao dječak govorio ako se ikad bude bavio glumom da bi volio glumiti Dražena Petrovića. Njegov san je tako postao stvarnost… Za Dnevni list otkrio je, između ostalog, dojmove nakon nedavne premijere filma, o scenama sa snimanja koje će posebno pamtiti, ali i o planovima u budućnosti.
Povodom 60. rođendana Dražena Petrovića, u njegovu rodnom Šibeniku održana je premijera dugometražnog igranog filma „Dražen“ redatelja Danila Šerbedžije te autora projekta i producenata Ljube Zdjelarevića i Ivora Šibera. Kakvi su Vaši dojmovi nakon premijere i kako ste se osjećali kada ste saznali da ćete igrati glavnu ulogu u filmu o jednom od najboljih europskih košarkaša svih vremena?
Budući da sam bio u Ljubuškom kad sam saznao da sam dobio ulogu, komadić te sreće ostao je dolje. Kad god dođem, prisjetim se tog dana i radosti koju sam osjećao. Osjećaji nakon premijere se još nisu slegli, budući da je ovo tek jedna od premijera koja nas očekuje. Ono što me raduje jest to da se meni film sviđa. Vjerujem da će biti različitih mišljenja, ali Bože moj – svatko ima pravo na svoje.
Kako su izgledale pripreme za snimanje filma, pogotovo one na košarkaškom terenu?
Košarkaške pripreme bile su zahtjevne, no kako sam u sportu cijeli svoj život – znao sam da ću uz dobrog trenera moći savladati svaku prepreku i naučiti nešto novo. Ante Prce bio je moj trener, a trenirali smo u Čitluku. Zadatak nam je bio što uvjerljivije napraviti Draženov šut, kao i njegove pokrete. Smatram da smo u tome uspjeli. Što se tiče glumačkih priprema, one su bile duge i također zahtjevne, ali volim to i uživam u tome.
Što možete reći o susretima s obitelji Petrović, odnosno koliko vam je Draženova majka Biserka pomogla kako biste što vjerodostojnije utjelovili njegovu ulogu?
Susreti s Draženovom obitelji na samom početku poslužili su mi da saznam informacije koje su mi potrebne da što bolje razumijem tko je Dražen bio, pored onoga što smo svi vidjeli na terenu. Nakon završenih priprema, uvijek mi je drago provesti vrijeme s njegovom obitelji, budući da smo ostali u dobrim odnosima. S Markom, Draženovim nećakom, postao sam prijatelj. On je također igrao manju ulogu u filmu.
Možete li nam otkriti neke zanimljivosti sa seta koje su Vam se posebno urezale u sjećanje?
Urezala mi se scena vožnje Draženovog crvenog Porschea ispred starog aerodroma u Zagrebu, kada sam „uletio“ na parking kao da glumim Jamesa Bonda. Danilo mi je rekao da budem blaži na gasu da ne bih udario negdje, a direktor fotografije Ante „skrivećki“ mi je rekao da uđem s automobilom na parking mjesto što brže jer na kameri izgleda odlično. Naravno, poslušao sam Antu. Također, pamtim snimanje vožnje New Yorkom u starom automobilu uz policijsku pratnju.
Tko su Vaši glumački uzori i s kime biste voljeli glumiti u filmu?
Volio sam rad i djelo Nebojše Glogovca. Nažalost, nije više s nama, ali njegova uvjerljivost ispred kamere je nešto čemu i sam težim. Volio bih glumiti s kolegom i prijateljem Tarikom Filipovićem. S obzirom na to da trenutno radimo zajedno na predstavi i da je on ogroman profesionalac i odličan glumac, volio bih da nešto zajedno i snimimo.
S obzirom na to da ste vezani za Ljubuški, kakve su reakcije Ljubušaka na Vaš glumački podvig, kao i na Teatar Fest koji se već nekoliko godina zaredom održava u ovom gradu?
Iz Ljubuškog uvijek dolaze lijepe stvari. Velika podrška i velika očekivanja! LJTF je postao nešto bez čega ljeto ne može završiti. Pet dana teatarskog uživanja i druženja s glumcima i gostima. Zahvaljujem gradu što prepoznaje potencijal festivala i što ga iz godine u godinu podržava! Za 4. LJTF, u suradnji s ljubuškom agencijom LemonPRLab, pripreme počinju uskoro!
Nakon filma o Draženu Petroviću, kakvi su planovi u budućnosti?
Trenutno radim paralelno dvije predstave u Zagrebu, nakon čega ću malo odmoriti i onda što dragi Bog da. Nadam se nekoj ulozi u stranoj produkciji.
Razgovarala: Antonela Marinović Musa / Dnevni list