Oko 1500 sjevernokorejskih vojnika u procesu je raspoređivanja u Rusiji te bi trebali sudjelovati u čuvanju ruske granice od ukrajinskih upada, a možda i u operacijama na teritoriju Ukrajine. Prema pisanju zapadnih medija, riječ je elitnim vojnicima specijalnih postrojbi Sjeverne Koreje, pa tportal donosi pregled toga o kakvoj je vojnoj jedinici riječ
Temelji današnjih sjevernokorejskih specijalnih postrojbi postavljeni su još u drugoj polovici 1960-ih godina, desetak godina nakon potpisivanja primirja između Sjeverne (DPRK) i Južne Koreje (ROK), kojim su zaustavljeni veći sukobi, ali Korejski rat nikada službeno nije završio. I dok je primirje donijelo svojevrsnu tišinu na korejskom poluotoku, Sjeverna Koreja nastavila je s manjim vojnim operacijama, koje su imale za cilj destabilizaciju Južne Koreje, slabljenje tamošnje vlasti i ostvarenje krajnjeg cilja – ujedinjenje dviju Koreja pod sjevernokorejskim režimom.
Takve su operacije uključivale upade preko Demilitarizirane zone (DMZ), granice dviju država, i povremene okršaje s južnokorejskim vojnicima, kao i onima iz SAD-a, koji su djelovali u sklopu snaga Ujedinjenih naroda. Te operacije provodile su posebno obučene jedinice koje su ubrzo stekle reputaciju najelitnijih postrojbi Sjeverne Koreje. Tada nazvan 8. korpus za specijalne namjene, ova postrojba danas je poznata kao Sjevernokorejske specijalne snage (KPASOF) ili jednostavno SOF.
Operacija Plava kuća: Pokušaj atentata
Jedna od najpoznatijih operacija KPASOF-a dogodila se 1968. godine, kada je 26 pripadnika Jedinice 124 prešlo DMZ s ciljem atentata na južnokorejskog predsjednika Park Chung-heeja u njegovoj rezidenciji, Plavoj kući. Misija je trebala destabilizirati Južnu Koreju, ali i poslati snažnu poruku SAD-u. Iako su se specijalci uspjeli probiti do svega 800 metara od Plave kuće, operacija je propala zahvaljujući budnosti lokalnog stanovništva koje je prijavilo neobično ponašanje vojnika. Nakon kratkog puškaranja, uslijedio je višednevni lov na infiltratore. Rezultat? 23 mrtva sjevernokorejska specijalca, ali i značajan broj južnokorejskih i američkih žrtava. Ova operacija pokazala je koliko su Sjevernokorejci u to vrijeme bili spremni riskirati i koliko su bili sposobni za duboku infiltraciju.
No, ono što je ostavilo gorak okus kod Južnokorejaca, ali i Amerikanaca, jest uspjeh infiltracije – bez obzira na konačni neuspjeh misije. Doći na svega nekoliko stotina metara od predsjedničke rezidencije bilo je više nego što su mnogi očekivali. Ako su se tada mogli toliko približiti, što su mogli učiniti uz bolje planiranje?
Incident s USS Pueblo: Pravi trofej
U istom periodu dogodio se još jedan udarac za Ameriku. Sjevernokorejski specijalci zarobili su američki špijunski brod USS Pueblo u međunarodnim vodama u blizini Sjeverne Koreje. Dok je jedan mornar ubijen, ostalih 82 člana posade držano je u zarobljeništvu sve do kraja godine. Iako su mornari oslobođeni, brod je ostao u rukama Sjeverne Koreje – i do danas je trofej i muzejski izložak, stalni podsjetnik na jednu od najsramotnijih epizoda američke mornarice. Sjevernokorejci su brodom postigli dvostruki cilj: poniženje SAD-a i osnaživanje vlastite propagande.
Olujni korpus: Elita među elitom
Danas, Sjevernokorejske specijalne snage broje oko 200.000 pripadnika, od čega su između 40.000 i 80.000 dio Olujnog korpusa, 11. korpusa koji se smatra elitom među elitama. Ovaj korpus vuče korijene iz 8. korpusa za specijalne namjene iz 1960-ih, a njegova glavna zadaća je probijanje obrane Južne Koreje te izvođenje operacija iza neprijateljskih linija, uključujući sabotaže i izviđanje.
U sklopu rata između Rusije i Ukrajine, postoje snažne indicije da je upravo ovaj korpus poslan u pomoć Rusiji. Ako se ovi vojnici uključe u borbe, mogu se očekivati njihove vještine u nekonvencionalnom ratovanju, a moguće su i operacije otimanja talaca ili likvidacije visokih ukrajinskih zapovjednika i političara. Prema izvješćima, u Rusiji bi moglo biti razmješteno čak 12.000 pripadnika ovog elitnog korpusa.
Brutalnost na granici
Sjevernokorejski vojnici poznati su po svojoj brutalnosti, a to su potvrdili i tijekom pandemije covida 2020., kada su postavljeni na granicu s Kinom. Tada su pucali na sve što se kretalo u pograničnom području, bilo da je riječ o prebjezima, švercerima ili lokalnom stanovništvu. Njihova bezosjećajnost dodatno naglašava koliko su motivirani i obučeni za izvršavanje zadaća bez obzira na ljudske žrtve.
Može li Olujni korpus napraviti razliku u Ukrajini?
Na Zapadu postoje različite procjene o sposobnostima sjevernokorejskih vojnika. Dok se priznaje njihova motivacija i vještina u nekonvencionalnom ratovanju, zapadne specijalne postrojbe imaju tehnološku prednost, posebno kada je riječ o naprednoj vojnoj opremi. No, bez obzira na tehnološki zaostatak, sjevernokorejski vojnici imaju jedno veliko oružje – disciplinu i indoktrinaciju koja ih čini beskompromisnima u izvršavanju naredbi.
Kako će se snalaziti na nepoznatom terenu u Ukrajini? To ostaje veliko pitanje. Njihov cijeli vojni sustav, pa tako i obuka, usmjereni su na rat protiv Južne Koreje i SAD-a, a ne na sukob u Europi. No, njihova sposobnost infiltracije, nekonvencionalnog ratovanja i brutalnost koju su pokazali u prošlim misijama svakako su faktori koji ne bi smjeli biti podcijenjeni.
Ostaje za vidjeti kako će se sjevernokorejski specijalci nositi s ukrajinskom vojskom, koja već ima iskustva u borbi protiv ruskih snaga. No jedno je sigurno: njihova prisutnost u Rusiji dodatno komplicira ionako složen sukob i donosi novu dimenziju globalnih geopolitičkih interesa.
Poslati sjevernokorejske specijalce u Ukrajinu možda djeluje kao očajnički potez Rusije, no ako će itko biti spreman na ekstremne misije iza neprijateljskih linija, to su pripadnici Olujnog korpusa. Kao što povijest pokazuje, sposobni su infiltrirati, sabotirati i stvarati kaos, ali pitanje je hoće li se u modernom ratu, gdje je tehnologija ključna, moći nositi s izazovima s kojima se nisu ranije susreli.
wpDiscuz