Briljantna argumentacija. Sjajno obrazloženo. Pomislim, pa kome ovo može biti neprihvatljivo, ovo je riješenje… Moderator daje riječ Hanki Vejzović. Već vidim oduševljenje na Hankinom licu. Već čujem kako izdaje svog šefa Komšića i izgovara; pa gospodine Vukoja gdje ste do sada bili da nam to kažete, da nam to tako na tenane predstavite. Imamo riješenje hvala vam, gospodine Vukoja, kliče Hanka, a suza joj iz oka kanu. Dvoranom se prolomi pljesak. Javni rtv servis je bio na umoru, ne u 5 do 12, več u 12 i 15, je spašen.
Ali, kako Hanka zausti tako iluzije nestaše.
_________piše: Milan Šutalo I Hrvatski Medijski Servis
Umjesto oduševljenja, Hanka zaključi kako rtv servis na hrvatskom jeziku i sva argumentacija, predstavnika HNS BiH Ivana Vukoje, o njegovom ustavnom utemeljenju i na Ustavu utemeljenom pravu na medijsku autonomiju Hrvata, kao konstitutivnog naroda, “pada u vodu”, jer što će nama, veli, servisi na različitim jezicima, kad je jezik jedan, zajednički.
– Kad je jedan, a u Ustavu piše da su jezika tri, haj’mo ga zvati zajedničkim imenom hrvatski, ironično će vidno razočarani Ivan. No, Hanka se na to nije obazirala, već je zapitala kako će se taj servis na hrvatskom financirati, kad ne mogu ni ova tri.- I za to u prijedlogu HNS-a postoji riješenje uzvrati joj Vukoja, dok su medijski unitaristi očekivali da im otkrije “preko kojeg telekom operatera”.
Nakon Komšićeve Hanke, zapleprša urednik Tica s Federalne televizije. Zaključi kako je Vukoja uzaludno govorio, jer sve što je rekao već ima na Federalnoj televiziji i, pride, Dnevnik D s Jerkom Lijanovićem.
Mehmed Agović, slično kao i Hanka Vajzović zaključio je, kako Vukojin prijedlog vodi “etničkoj segregaciji”, na što je Dejana Radovanović-Šarenac, ispravljajući krivi navod, primjetila kako pravo na izbor jezika ne može biti etnička segregacija”. Hvala joj.
Agović je, međutim, ustvrdio kako bi postojajanje rtv servisa na hrvatskom jeziku dovela do toga da imamo više istina. A Agović je, bezbeli, za jednu, maksimalno dvije istine. Nikako za tri. Jednu sarajevsku bošnjačko-bosansku kojom će se iritirati i maltretirati Hrvate i drugu RTRS-ovsku koja se Sarajeva ne tiče.
Moderator Boris Bergant, savjetnik Europske radiodifuzne unije, bio je oduševljen diskusijom, dijalogom, različitim viđenjima. On će sutra pokušati formulirati zajedničko rješenje, odrediti zajedničke prioritete i otići u Parlament da parlamentarcima kaže; “to i to trebate usvojiti i problem je rješen. Evo tu vam je sve napisano”.
-Ali, uzalud će te ići. To sutra nije na dnevnom redu Parlamenta, već treba nekako mimo politike donijeti odluku da se iz proračuna, iz tekućih rezervi, javnom servisu urgentno prebaci jedna tranša, savjetovala je Bergantu Vejezovića Hanka.
Zvuči paradoksalno, ali učinilo mi se kao da je moderator s olakšanjem primio Hankinu informaciju kako na dnevnom redu sutrašnje sjednice nije rasprava o javnom rtv servisu.
No, sjetih se što bi mogao biti razlog Bergantova olakšanja. Vjerojatno je zaključio: -Tim bolje, ne moram ići u parlament. Vrijeme nakon doručka iskoristit ću da se spakiram, odjavim iz hotela i malo prošetam do Baščaršije, prije povratnog leta iz Sarajeva. Prethodno ću potpisati ugovor o troškovima puta i honoraru. Avionske karte neću rezervirati. To sam već ranije učinio. Domaćinima ću predložiti da ponovo organiziraju konferenciju pod nazivom “Posljednji apel za spas javnog rtv sustava II”, dva dana uoči rasprave o toj temi na parlamentu. Pa, ako rasprava u Parlamentu o toj temi bude prolongirana zašto ne organizirati i “Posljednji apel za spas javnog rtv sustava III”.
Traganje za zajedničkim riješenjima putem javnih debata i dijaloga ključno je za demokratski napredak. Jasno, za to treba vremena. A to ima i svoju cijenu, zadovoljno je pomislio moderator. /HMS/