Od Gaze su, de facto, ostale samo ruševine. Prema posljednjim procjenama, gotovo 85 posto tamošnjih palestinskih civila, toplinu svoga doma zamijenilo je ad hoc šatorskim naseljima na jugu Pojasa. Nevladine udruge na terenu upozoravaju na ogromnu nestašicu hrane, vode, medicinskih potrepština, pa i higijene. Do sad je ubijeno najmanje 15.000 civila, a među njima je više od dvije trećine bilo žene i djece.
Za to vrijeme, dužnosnika Hamasa, terorističke organizacije koja već punih 16 godina upravlja Gazom, nema niti za vidjeti, niti za čuti. Sve dok ne treba raketirati Izrael, njihovi su borci sakriveni u sigurnosti elaborirane mreže podzemnih tunela, istih onih kojima unesrećeni palestinski civili nemaju pristup. Imaju struje, vode, medicinskih potrepština, i možda i najvažnije od svega – naoružanja.
‘Strateška odluka‘
– Palestinski otpor morao je donijeti tešku stratešku odluku i prihvatiti brojne civilne žrtve, no mišljenja smo da bi odustajanje od palestinskog pitanja dugoročno gledano bilo neusporedivo skuplje po naš narod – komentirao je jedan od predstavnika Hamasa, Ahmad Abdul-Hadi, prošloga tjedna u bejrutskom restoranu u kojem je nekolicina Palestinaca komentirala tijek rata, piše NYT.
Procjenjuje se da Hamas trenutno na raspolaganju ima oko 25.000 boraca. Izraelski dužnosnici tvrde da ih je nekoliko tisuća već ubijeno od početka ofenzive u Gazi. No, IDF još uvijek nije detektirao i eliminirao najviše vođe Hamasa, poput Yahye Siwara i Mohammeda Deifa za koje vjeruju da su arhitekti terorističkog napada 7. listopada ove godine.
– Zašto se kriju? Neka odu u pakao gdje i pripadaju – komentirao je jedan neidentificirani Palestinac iz Gaze tijekom intervjua za Al-Jazeeru.
Javna kritika Hamasu, naime, mogla bi ga koštati života.
No, iako postoje brojni Palestinci koji uistinu jesu ogorčeni vodstvom Hamasa zbog terorističkog napada na Izrael, većinu je ujedinio kolektivan bijes prema brutalnom odgovoru Izraela, čime se Hamas nametnuo kao vođa palestinskog nacionalizma.
– Oni su sada ti koji drže karte – tvrdi Abdaljawad Hameyel, profesor Sveučilišta Birzeit, koji drži da je terorističkim napadom i uspješnim oslobađanjem 240 Palestinaca iz izraelskih zatvora, Hamas uspio zasjeniti i međunarodnu priznatu palestinsku vlast kojoj posljednjih godina rapidno pada popularnost zbog korupcijskih afera i kolaboracionizma s Izraelom.
Totalna eliminacija? Ni blizu
I dok nakon puna dva mjeseca rata, IDF još uvijek nije ni blizu originalnom cilju, „totalnoj eliminaciji Hamasa”, oni su postali prvom palestinskom organizacijom koja je od Izraela posljednjih godina dobila određene ustupke, a to im je za rukom pošlo dok su na dnevni red međunarodnih organizacija ponovno vratili palestinsko pitanje kao goruće te su senzibilizirali građane cijeloga svijeta za patnju svojega naroda. Kao svojevrsni šlag na tortu, uspjelo im je u opasnost dovesti i bilateralne sporazume koje je Izrael tijekom proteklih godina potpisao s arapskim zemljama na Poluotoku.
– Nekonvencionalne će snage uvijek imati određenu prednost u bitci, osobito ako su nemilosrdni poput Hamasa te ne mare za ogroman broj vlastitih civilnih žrtava – objašnjava NYT-u Ahmed Fouad Alkhatib, analitičar bliskoistočne političare porijeklom iz Gaze.
On smatra da bi Izrael mogao „zapeti” u nemogućem ratu.
– Nastavak rata Izraelu će zadati ozbiljan ekonomski udarac. Da ne govorimo o šteti koju će pretrpjeti njihov međunarodni ugled. Također, sukob će potaknuti cijelu jednu novu generaciju Palestinaca da mrze Izrael, sve su to direktne koristi za Hamas – objašnjava Alkhatib.
S njegovom se procjenom slaže i Jon Alterman, viši potpredsjednik Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, koji je nedugo nakon početka rata u Gazi objavio studiju pod imenom „Izrael bi mogao izgubiti”.
U njoj je istaknuo kako nije pretjerano izgledno da Hamas vojno pobjedi, već bi rat dugoročno mogao služiti širim ciljevima terorističke organizacije, poput međunarodne izolacije Izraela ili senzibilizacije globalne javnosti oko palestinskoga pitanja.