Provođenje posljednjeg dogovora sa strankama iz FBiH ne zavisi samo od nas, ali mi točno znamo šta smo se dogovorili i šta tražimo. Uz set europskih zakona koji će se naći na dnevnom redu Parlamenta BiH krajem kolovoza istovremeno treba da bude pripremljen zakon kojim će biti riješeno pitanje stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH. Nakon toga idemo dalje, kazao je za “Glas” predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik.
– Ovo je samo prva faza. Radna grupa ima rok do kraja kolovoza ili u rujnu da predoči rješenje koje će riješiti pitanje stranih sudaca. To više nije test za nas, već za neke druge. Realno gledano, to nije bilo moguće uraditi ranije – kazao je Dodik.
Napominje da nije ni optimist ni pesimist.
– Sve što se radi na nivou BiH je veoma težak proces. Imate tri strane sa koliko hoćete struja. Kada netko iz Banje Luke to posmatra idealistički, naravno da mu sve što se događa izgleda kaotično. Ali, mi ne želimo da pravimo problem ni drugoj ni trećoj strani, nego je cilj da vratimo autoritet tom Ustavnom sudu. Niz stvari koje su radili je neustavan, o tome godinama govorimo. Neki misle da u politici postoje brza rješenja, ali ni u manje složenim okolnostima stvari ne idu tako glatko. Važno je da na snazi ostaju naši zakoni o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda i neobjavljivanju odluka OHR-a u “Službenom glasniku” – kaže Dodik.
Slijede li zatim razgovori o samom zakonu o Ustavnom sudu i da li RS ostaje pri prijedlogu da u toj instituciji budu po tri suca iz svakog naroda i da u odlučivanju treba da bude bar po jedan predstavnik svakog naroda?
-To je naš prijedlog. Mi tražimo tri, a oni mogu da se dogovaraju u FBiH. Taj paritet je nemoguće promijeniti kao i konsenzus u odlučivanju. Imate u FBiH pucače koji kažu da, bez obzira na to što je popis na koji se pozivaju bio nelegalan i po kojem u BiH ima 50 posto Bošnjaka, oni treba da imaju i 50 posto predstavnika svuda pa i u Ustavnom sudu. Ali, uređenje BiH to ne dopušta. Nije važan broj nego paritet.
Kada ste komentirali najavljeno usvajanje seta europskih zakona rekli ste da ne vjerujete u EU i njene namjere. Zašto?
-EU nije ono što je bila. Vjerovati u nešto stvar je lične refleksije i spoznaja. Europa, a to možemo da čitamo u posljednje vrijeme, u jednoj je regresiji koja podrazumijeva da pada standard stanovništva, u Njemačkoj očekuju mnogo problema, na sceni je deindustrijalizacija same EU, jer su usvojeni zakoni koji zabranjuju državnu intervenciju u realni sektor, a SAD su donijele zakon koji to stimuliše, tako da se velike industrije premještaju u SAD. Umjesto plina iz Rusije dobili su skuplji iz Amerike. Događaju se procesi, pogledajte samo Francusku, Španjolsku ili Nizozemsku. I neke moje spoznaje iznutra o tim procesima utiču da veoma sumnjam u to šta oni planiraju narednih pet ili deset godina. Oni užurbano rade, jer svijet se polarizuje i sad se povlače crte zona uticaja. Nedefinisano je stanje na Balkanu, a EU misli da ćemo se mi ulaskom tamo pasivizirati. Ne vjerujem u Europu koju nazirem, a ona koja je izazvala moje povjerenje više ne postoji.
Mađarska je članica EU, a Vi ste u redovnim kontaktima sa Viktorom Orbanom. Žali li se on na takvo stanje?
-Ne žali se, ima slične analize, ali je još radikalniji. Njegove izjave govore o svemu. Naravno da ima jedan dio priče koji je van javnog, ali treba da se prati šta on govori, radi se o čovjeku koji je politički strateg, ne samo operativac, on promišlja procese, i veoma zanimljivo ga je slušati. Među tim procesima je i priča o nekakvim vrijednostima. Što su danas europske vrijednosti? Pola te priče u vezi je s ljudskim pravima, LGBT populacijom i slično, što je priča koja nama tradicionalno ne odgovara. Veliko je pitanje da li je to održivo. Nemam ništa protiv tih prava, ali govorim u sukobima različitih procesa.
Da li odluka EU da stopira financiranje nekih projekata ugrožava RS?
-U operativnom smislu da, ali ne možemo da budemo konzumenti neke financijske pomoći, koja nikad nije dovoljna, a da se odreknemo strateških pitanja. Ako nismo vidljivi, ne zanima nas EU, zašto bismo bili u procesima koji smanjuju našu autonomiju. Nismo mi naivni, danas zapadni svijet nije jedino mjesto financiranja. Njihovo financiranje je sve rigoroznije i zasniva se na kupoprodaji. Ako vam nešto daju, traže promjene u društvu. Jednom kad bismo izgubili ovo što imamo, nikad to ne bismo vratili osim u jednoj varijanti koju neću ni da spomenem. Mi Srpsku ne damo. I to shvaćaju u Briselu. Kad vide da postoje alternative skaču na nas.
Dakle, koridor 5C bit će završen zahvaljujući novcu s istoka?
-Razgovaramo o tome. Napravit ćemo mi sve to. U narednih pet-šest godina bit će taj put do Bijeljine. U ovom trenutku RS ima najbolje makroekonomske podatke, ali to nikoga to interesuje. Imamo najveći broj zaposlenih. Danas nikog ne možete natjerati da radi za plaću koju neće. Naravno, veliki broj umirovljenika vuče značajan dio prihoda. Nemam ništa protiv toga, ali to se događa. Ipak, iz situacije jedan radnik na jednog umirovljenika došli smo u situaciju 1,4 naprema jedan. Povećava se broj umirovljenika, ali se brže povećava broj radnika. Srpska je ove godine imala pokrivenost uvoza izvozom više od 80 posto i to je povijesni maksimum koji opet nikog ne zanima.
Je li pismo Željke Cvijanović Antoniju Guterešu u vezi sa statusom Christiana Schmidta urodilo plodom?
-Što se mene tiče jeste. Čovjeka smo pitali je li Schmidt imenovan. On nije odgovorio da nije. Da jeste imenovan napisao bi to. Mi nismo pitali ništa o orkanima u New Yorku, nego je li Schmidt imenovan. Evidentno je da nema rezolucije o imenovanju. Znam da sve to nervira Amerikance, jer su oni stali iza te priče misleći da će sve što oni traže proći.
Koliko u tim odnosima na globalnom nivou RS znači podrška Rusije?
-Imamo dobre odnose sa Moskvom. Zapad je od nas tražio da se povinujemo njihovim stavovima, ali stavovi o Rusiji, povijeno gledano, nikada nisu bili isti kod nas i u, recimo, Njemačkoj. Zašto bi to sad bilo drugačije? Kad god sam pričao s Vladimirom Putinom, nikad ništa nije tražio. Zapadnjaci stalno nešto traže, Rusi samo pitaju kako mogu pomoći.
Optužuju Vas da ste ruski čovjek.
-Zabavlja me kad mi kažu da mi je Putin nešto naredio. Prije svega, meni nitko ništa ne može da naredi. Niti sam ruski, niti američki. Prepoznao sam da se cijeli Zapad primio na američke obaveze prema muslimanskom svijetu pa kroz lažni proces eurointegracija žele da svedu Srpsku na praznu ljušturu. Sav moj angažman usmjeren je ka tome da se to ne dogodi. Nije lako usprotiviti se Americi. Nisam ja glup pa da mislim da je to ugodno meni ili mojoj obitelji. Znamo što je CIA radila sto godina unazad. Ali, branim nešto za što je poginulo 30.000 ljudi i potpuno sam uvjeren da Banje Luke i naših divnih krajeva nema ako nema RS. Zato je važno da ona opstane.
U istom danu ste razgovarali s Aleksandrom Vučićem i Zoranom Milanovićem, a mnogo reakcija izazvala je činjenica da ste na Hvar došli helikopterom u vlasništvu Srbije.
-To je helikopter koji koristi Vučić, naš je na redovnom servisu. Zamolio sam da mi ga ustupi, tu nema nikakvih problema. Oni koji to osporavaju pojma nemaju o životu. To govori koliko su za izolacionizam. Što Denis Bećirović ima s tim? Ako nije u pitanju vojni helikopter, da ga malo podučim, slobodno možete letjeti. Možete da odete bilo gdje, Austriju, Grčku, na Hvar. Važno je da se to prijavi, ništa tu nije bilo ilegalno. Milanović je prije svega interesantan sugovornik.
Je li mu zasmetalo što ste Vi i Vučić odlučili da godišnjicu pogrona Srba u “Oluji” obilježite u Prijedoru?
-Potpuno dobro razumijem da Srbi i Hrvati imaju tešku povijest, kad jedni slave, drugi to prave kao komemoraciju. Isto tako razumijem da je povijest dovela do toga da su Srbi i Hrvati razgraničili neke svoje stvari. Hrvatska je formirala državu, a Srbi se još bore i za Srbiju i za Srpsku, ali ta borba je samo posredno u vezi s Hrvatskom. Obilježavanje povijesnih događaja je uvijek bolno. Nije jednostavno kad oni obilježavaju pobjedu, a mi polažemo vijence. Ali, i oni, kao i mi, imaju prvo na svoj pristup. Ne možemo im to zabraniti kao što ni oni ne mogu nama.
Je li mogla biti zabranjena dodjela odlikovanja u Derventi?
– Milanović ima pravo da daje odlikovanja, ali ovdje jeste novo što se to dogodilo na prostoru BiH, iako treba uočiti da je sve to organizirano u kuloarima katoličke crkve. Bolno je, ne kažem da nije, ali svakako treba da idemo dalje. S naše strane je jasna poruka da to nije prihvatljivo, kao što ne bi bilo da Vučić ili ja istu stvar uradimo na teritoriji FBiH. Odluka o odlikovanjima donesena je u Zagrebu, samo su dodijeljena u Derventi. Pričao sam o tome s Milanovićem i mislim da smo se razumjeli. Meni je bilo važno da održim pažnju hrvatske države u vezi s pozicijom u BiH, nama odgovara taj pristup u kojem se pažnja posvećuje konstitutivnosti naroda i organizaciji BiH u skladu sa Ustavom.
Kako gledate na komentare da Kosovo i RS nisu isto, na paralele između Zajednice srpskih opština i RS? Da li krizu u regiji treba rješavati u paketu ili svaku posebno?
– Zapad ne da da bude paralela, a isti taj Zapad ne može da objasni kako može na Kosovu jedan proces, a u BiH drugi. To najbolje oslikava stanje. Ima tu i pitanja od važnosti za državu i od važnosti za naciju. Najvažnije državno pitanje Srbije je Kosovu, ali nacionalno je RS. Srbija je u tom raspeću u kojem ne može dozvoliti da netko sa strane kaže da nešto odvaja i traži priznanje. A iste arhitekte su pravile stanje na oba mjesta. Postavlja se pitanje kako na jednom mjestu može centralizacija, a na drugom odvajanje.
Hoće li kriminalizacija klevete uvesti red u javni prostor?
-Neće, naravno, ali će pružiti mogućnost neke satisfakcije. Nije to pitanje samo slobode, već i jednakosti. Mora postojati neka razina društveno prihvatljive komunikacije, i mene, a i drugih. Njemačka ima mnogo rigorozniji zakon, tamo se za klevetu ide u zatvor. Čak 18 zemalja EU ima ovakav zakon.