Milorad Dodik, lider bosanskih Srba, kako mu govore neuki hrvatski novinari i neki političari ili Bosanac iz Laktaša kako mu govore njihove neuke kolege iz Srbije jedan je od najuspješnijih balkanskih političara.
Zašto je to tako i u čemu se mjeri Dodikov uspjeh? Nije on poput ostalih političara da će mirno stajati sa strane i gledati kako ga netko, doslovno, zajebava.
Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba
Čovjek je to iznimne inteligencije i prirodno nadaren za politiku. Knjiški primjer one stare teze o opstanku i ostanku najjačih.
Danas mu neki zamjeraju što je prije 20 i više godina govorio jedno o ratnim zločincima, a danas im daje odlikovanja. Isti oni koji njemu to zamjeraju nemaju problem s tim što je, naprimjer, nekad davno Stjepan Mesić glumio ustašu i velikog Hrvata pa preko noći postao prvo zagovornik regiona, a onda u konačnici i na kraju – igračka u rukama sarajevske politike.
Dodik je govorio to što je govorio jer su naprosto okolnosti bile takve. Nacionalizam je bio pobijeđen i bio je nepotreban, iz njegove tadašnje perspektive. Dodik nije aktivni nacionalist. Nije to političar koji će desničarit i uzivikivat parole zato što ih raja voli čuti. Ima jedan video koji je na YouTube skupio preko 600 hiljada pregleda gdje on i majka mu pjevaju stari hit, pjesmu koja je, kad se tako mora reći, više muslimanska nego srpska. Ne bi to radio netko tko je nacionalist radi nacionalizma.
Dodikov nacionalizam je probuđeni nacionalizam i on se više zrcali kroz antidržavne stavove u smislu države BiH nego kroz neko puko srpstvo. Nije Dodik taj Srbin i neće nikada srbovati samo da bi srbovao. Međutim, kada mu pričate bajke o gašenju Republike Srpske i kada mu krenete prodavati floskule o građanskoj, a zapravo unitarnoj bošnjačkoj državi, onda će Dodik postati ‘pravi’ Srbin.
Reakcija koju ćete proizvesti jest da će u Dodika biti puna usta hvale na račun Radovana Karadžića. Zašto je to uradio? Zašto ste vi, što kažu Srbi, čačkali mečku?
Pojedinci imaju mokre snove i žele od Dodika u Zagrebu učinit babarogu. Iako je on daleko od toga. I to je shvatio, naprimjer, Zoran Milanović. Zato što nije glup i što mu mišljenje ne može formirati neki mainstream treš medij koji babarogizira Milorada Dodika a istovremeno šuti o Bakiru Izetbegoviću. Ili Željku Komšiću.
Dodikova veličina je u tomu što bez dlake na jeziku svima kaže ono što ih ide. On je jedini koji golom caru ima muda reći: Hej care, ti si gol. Upravo on to svakodnevno radi institucijama Bosne i Hercegovine.
Kad on kaže kako su stranci uglavnom bili naklonjeni bošnjačkoj politici, ne kaže on to zato što će to nekom zvučati dobro ili što želi poniziti Bošnjake, kaže to jer je to puka i gola istina. Dodik je veliki propagandist goloistinstva u politici. Nema tu uvijanja.
To i to je tako i tako i ti misli o meni što hoćeš jer sam ti ja to rekao. Naravno, ponekad i on zna pretjerati pa uvrijediti, primjerice, Bošnjake kao kolektiv, ali to su rijetki momenti i nikada nisu glavni sadržaj njegove politike ili izjava. To kada se i dogodi to bude usputna greška, a ne neka posebna namjera.
Zašto on to radi? Motiva tu može biti milijun. Možda i on sanja veliku Srbiju ili sebe vidi kao svesrpskog lidera, možda se samo dobro zeza, a možda se, ipak, vodi postulatom istine u poltici pa truloj državi kaže da je trula. Bez uvijanja. Kako to ne čini niti jedan drugi balkanski lider i političar.
Tata❤️ pic.twitter.com/WSQwUHhulF
— Gorica (@goricadodik) August 23, 2021
Danas je Dodik došao na sjednicu Predsjedništva i doslovno čupao živce Džaferoviću i Komšiću nastavivši raditi ono što je i najavio. Blokirati institucije zbog Inzkovog zakona.
Bošnjačka politika opet je čačkala mečku i sada, kad je vani mečka, ta politika – kmečka.
Kao sumanuti su inzistirali na tom istom zakonu i pozivali Inzka da ga nametne i “ode uzdignutog čela iz BiH” i kad se zakon nametnuo, dogodila se očekivana reakcija sa srpske strane.
I oni ponovno plaču i zazivaju međunarodnu zajednicu da to riješava. Džaferović je danas pozvao Schmidta da smijeni Dodika. Toliko priče o nezaivsnoj, suverenoj i prav(n)oj državi da moraš pozivati mentora izvana da smijeni čovjeka jer je prirodno reagirao na nešto što si ti zazivao? Smiješno.
Bošnjačka politika se prečesto ponaša smiješno i svojim istupima pokazuje kako zapravo ne želi jaku državu. Jaka država podrazumijeva da kad imaš problem s Dodikom onda taj problem riješavaš na političkoj razini, s njim, jedan-na-jedan, a ne zazivaš Schmidta da ti pomaže. Ne zazivaš strance da ti svako malo asistiraju. Ne rušiš institucije samo zato jer u njima sjede tebi nepodobni kadrovi. Ne zagovaraš strance u Ustavnom sudu. Ne biraš, kvragu, Komšića Hrvatima…
Dodik je zapravo veći bosanskohercegovački patriot nego svi članovi i glasači stranaka koje sebi tepaju da su probosanske zajedno.
On nudi moguću BiH, oni maštaju o nemogućoj i gase ideju moguće. Država. Tri. Konstitutivna. Naroda. I ostalih građana. S dva entiteta. I izvornim Daytonom. To je ono što Dodik hoće i traži i u tomu je rješenje cijele priče. Zašto bošnjačka politika uporno preko dva desetljeća i Hrvatima i Srbima želi ogaditi BiH – nejasno je. Ali su u tom uspjeli puno više no što tako krhka država može podnijeti.
wpDiscuz
