Gledam izvještaje o zasjedanju Upravnog odbora PIK-a i ne znam trebam li plakati, smijati se ili jednostavno povraćati od smrada ove političke močvare. Milorad Dodik, enfant terrible naše groteskne zajednice, ovoga puta nije bio daleko od istine – u parlamentu BiH dogodilo se nešto između puča, aneksije i jeftinog cirkusa.
Politički performans za neformalne gospodare
Ministri, direktori agencija, pa čak i CIK, ne trče pred svojim narodom, već pred nekom “neformalnom grupom stranaca”. Ti stranci, politički direktori Upravnog odbora PIK-a, sjede kao publika u kazalištu treće lige i plješću. CIK, umjesto da odgovara Parlamentarnoj skupštini BiH ili Vijeću ministara, polaže račune ovim međunarodnim dobročiniteljima, koji očito uživaju u ulozi improviziranih sudaca.
Graničari i narikače
Direktor Granične policije BiH, taj moderni bard našeg političkog vodvilja, ne traži pomoć od resornog ministarstva. Ne! On plače na ramenu PIK-a kao da su oni njegova ispovjedna komora. Ministra komunikacija i prometa, Edina Fortu, mogli bismo nazvati novim Homerom naše drame – jer nitko ne kuka nad sudbinom BHRT-a s toliko strasti i teatralnosti. Dokle, ljudi? Dokle će se institucije ove države pretvarati da su izložbeni primjerci u nekom muzeju birokratskog apsurda?
A Dodik?
Dodik, taj car apsurda, gledajući sve ovo, postavlja pitanje: “Što je ovo, puč, aneksija ili cirkus?” Iskreno, Milorade, nije važno kako ga zovemo – jasno je samo da je sve ovo blijeda komedija, igra u kojoj nitko ne zna pravila. Dok ministri cmizdre, a stranci dijele migove podrške, Dodik igra svoju ulogu ciničnog komentatora. I, ironično, zvuči kao glas razuma – što je, priznat ćete, samo još jedan sloj apsurda.
Tragična farsa države
Ono što je najviše zastrašujuće nije to što je ovo sve groteskno, već što je normalizirano. Ova država, ovako ispražnjena od dostojanstva i svrhe, postala je kulisa za politički kabaret, gdje stranci zbijaju šale, a domaći akteri glume patnike, heroje i žrtve.
I dok stranci, predvođeni PIK-om, pozivaju na “intenziviranje reformi i dijalog”, mi se možemo samo nadati da će iduća predstava barem biti duhovita, ako već ne može biti konstruktivna. Jer BiH, ovakva kakva jest, nije država. Ona je kolektivni umjetnički eksperiment s elementima tragikomedije.
Dodikova posljednja rečenica? “Nije ovo otužno, već tragično.” U pravu si, Milorade. Toliko tragično da bi nas, da imamo imalo samopoštovanja, sve trebalo biti sram.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
