DO NOVOG BAJRAMOVIĆA: Još na snazi propisi koji su Hrvate izbacili iz vlasti

Ove godine raznim će se manifestacijama obilježiti 20. godišnjica Daytonskog mirovnog sporazuma. Jedno od njih bilo je i tragično podsjećanja na Srebrenicu. Dva desetljeća nakon rata, s obzirom na ratne posljedice, ali i kasnije udarce, sustavno obespravljivanje bez ikakve dvojbe najveće žrtve su Hrvati. Najprije su u Washinghtonu žrtvovani radi priprema za oslobađanja Krajine jer je Hrvatskoj trebalo savezništvo HVO-a i Armije BiH, a onda u Daytonu zbog reintegracije istočne Slavonije kojim je Hrvatska zaokružila svoje povijesne granice.
Mjere na štetu Hrvata
Hrvati su radi uspjeha ta dva mirovna sporazuma izgubili Herceg Bosnu, odnosno nacionalnu sastavnicu unutar BiH. Otada su uglavnom svoju životnu priliku i politička prava usmjereni tražiti u veći entitet Federaciju BiH u kojemu su u odnosu na Bošnjake, najmanje četiri puta malobrojniji, dok su u Republici Srpskoj posve nestali kao posljedica etničkog čišćenja. Čak i uz svoje loše strane, Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum su nudili makar određeni okvir za ostvarenje političkih prava makar u Federaciji BiH koju dijele s Bošnjacima. Većih problema u funkcioniranju Federacije BiH nije bilo, a hrvatsko-bošnjački odnosi su se popravljali nakon krvavog rata. Sve je ponovno poremećeno nakon procjene dijela međunarodne zajednice kako bi trebalo promijeniti vlast u Federaciji BiH i državi. Misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) je promijenila izborne propise te omogućila da hrvatske izaslanike biraju brojniji Bošnjaci. Na taj je način izbornim manipulacijama 2000. prvi put izabrana vlast koju Hrvati nisu masovno birali. Imenovana je prva nenarodna, protuhrvatska vlast. Sljedeći potez u rušenju pozicije Hrvata bile su ustavne promjene koje je početkom 2003. godine nametnuo visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Tim promjenama broj Hrvata u Vladi Federacije BiH smanjen je s 8 na 5, dok su uvedena tri Srbina. Nakon toga, u svim vladama Federacije je bilo 9 Bošnjaka, a petero Hrvata i troje Srba ne mogu utjecati ni na što čak i da budu potpuno ujedinjeni u stajalištima. Identična je nepravda i u Vladi RS. Tako je potvrđeno da Hrvati nisu čimbenik u Republici Srpskoj, a sada nisu ni u Federaciji BiH. Hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH tako se postupno počela pretvarati u bošnjački entitet.
Do novog Bajramovića…
Korak dalje u razvlašćivanju Hrvata bilo je bošnjačko nametanje Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, te izbor nove protuhrvatske, neustavne i nelegitimne Vlade političke ‘platforme’ 2010. godine čak i unatoč tome što Ustavom nije dovoljan broj Hrvata podržao tu vlast u Domu naroda Federacije BiH. Nakon posljednjih izbora 2014. na vlast su došle stranke koje je na posljednjim izborima podupro najveći broj Hrvata, kao i člana Predsjedništva Dragana Čovića. Taj rezultat na posljednjim izborima došao je zbog podjela među bošnjačkim strankama, a ne nikako zbog otklanjanja problema. Hrvatska pozicija još nije popravljena, a ako se ne izmijene izborni propisi, kao i Ustav, Hrvati, ali i Srbi mogli bi ponovno Hrvatima birati nove Sejde Bajramoviće, piše Večernji list.