Zarobljene djevojke preživjele su pakao,preživljavale na razne načine, dodvoravale se otmičarima i pristajale na sve da bi preživjele
U svibnju se vratila kući i pokazala dnevnik koji je pisala u tajnosti dok je s ostalih 200, uglavnom kršćanskih učenika, trpjela svakodnevna maltretiranja. Kako kaže Naomi Adamu, njezine kolegice muslimanske vjeroispovijedi nisu prošle mnogo bolje. Ona i još tri kolegice, dnevničke zapise pisale su u bilježnice koje su dobile za izučavanje Kurana. Bilješke prvi put otkrivaju neke činjenice iz prve ruke.
Htjeli ukrasti stroj
1. Militanti koji su napali školu Chibok 14. travnja 2014. Došli su zapravo da bi ukrali “blok motora”, piše u dnevniku. Nije jasno koji su stroj željeli – nekoliko tjedana prije u školi su izvodili neke građevinske radove, pa je to mogao biti stroj za lijevanje betonskih blokova, ali može poslužiti za izradu oružja ili je pak doista riječ o bloku motora iz vozila.
Kad to nisu mogli pronaći, počeli su međusobno raspravljati što će biti s nama učenicima, koji smo se skupili u nekoliko grupa. Imali su nekoliko opcija, ali su na kraju odlučili uzeti nas djevojke.
Jedan od njih, mali dječak, rekao je da bi nas mogli sve spaliti, a drugi je rekao da bi bilo bolje da nas odvedu sa sobom u Sambisu.
“Započeli su argument u njihovoj sredini pa je jedan mali dječak rekao da bi nas sve spalili i rekli:” Nemojmo ih povesti sa sobom u Sambisu – šumu u sjevernom dijelu Nigerije. Jedan od njih je konačno presudio:
– Ne možemo se vratiti s praznim automobilom. Ako ih odvedemo Aubbakaru Shekau, vođi Boko Harama, on će znati što s njima.
Neke djevojke su odmah ubačene u vojni kamion, a druge su morale pješačiti kilometrima, s uperenim cijevima u glave, dok nisu i njih utrpali u kamione koji su po njih došli.
Iskakale iz kamiona
2. Na putu prema šumskom skrovištu Boko Harama, neke učenice potražile su spas skokom iz kamiona. Jedna od otetih djevojaka upozorila je na to otmičare – ili iz straha za prijateljice, ili u želji da se dodvori otmičarima ili pak u strahu da ne ostane sama u nevolji.
3. Militanti su često igrali vrlo okrutne psihološke igre sa zatočenim djevojkama. Jednom bi ih uvjeravali kako im je Boko Haram odveo roditelje, drugi put bi pak odvojili kršćanke od muslimanki i prijetili da će ih zapaliti ukoliko ne prijeđu na Islam.
– Došli bi k nama i rekli – ‘vrijeme je za molitvu’, a nakon što bi se pomolili, muslimane su ostavili na jednoj strani, a kršćane na drugoj. A onda bi kršćanima prišli s punim kanisterom i rekli: ‘Tko i koliko vas se želi okrenuti na Islam?’ Mnogi od nas su ušli u kuću, a ostalima su prijetili da će ih sad spaliti. Na kraju smo shvatili da u kanisteru nije bio benzin, nego voda.
Izvođenje na Božji put
4. Nakon što su oslobođene, mnoge djevojke su tvrdile da nisu bile seksualno zlostavljane, niti da su ih tjerali na udaju. No to nije bila istina. Neke od njih su tukli, da bi ih prisilili na brak, a druge su bile konkubine.
Dnevnici pokazuju da su militanti bili prilično zabrinuti kad se u medijima pojavila vijest o seksualnom zlostavljanju.
– Probudili bi nas usred noći i držali propovijedi. Puštali bi nam kazetu na kojoj je vođa boko Harama snimio poruku o tome kako su nas oteli da nas izvedu na Božji put. ‘Čujemo da vaši roditelji, vlada i vaš ravnatelj govore da vas silujemo i radimo vam loše stvari, a mi smo vas ovamo doveli da vas poučimo Allahovom putu’, bio je dio njegovog snimljenog govora.
5. Naredili bi im da obavezno nose hidžab i prekriju cijelo tijelo, kako ih ne bi doveli u napast:
– Otvorio je Kuran i počeo ga čitati, a zatim je pročitao jedan redak koji kaže da sve što su oteli u džihadu ‘je tvoje i učinit ćeš s tom osobom što god želiš’. Ali, kako je rekao, dali su nam hidžab jer ne žele vidjeti naše tijelo, što bi ih natjeralo na grijeh zbog čega bi učinili nešto loše.
Kazna za odbjegle
6. Militanti su nas često tjerali da prihvatimo njihovu bračnu ponudu.
-Jedan dan došli su u terencu, grupa njih i pitali nas koja se želi udati? Dali su nam pola sata da se odlučimo, no kako smo sve šutjele, dali su nam još pola sata. Kad nisu dobili odgovor, počeli su se prema nama ponašati kao prema robovima. Tukli su nas svaki dan i tjerali da im peremo odjeću i služimo njihovim ženama.
7. Unatoč međunarodnoj kampanji ‘Vratite nam naše djevojčice’, u koju se bila uključila i Michelle Obama, mnogi su se na to oglušili i djevojke su se vratile samo ako su uspjele pobjeći, a oglušili su se i oni koji su im mogli pomoći.
– Jednog dana neke djevojčice su uspjele pobjeći do neke trgovine i zamolile tamo ljude da im pomognu. Dali su im vodu i kolače, a kad su ih pitali odakle su, one su rekle da su iz Chiboka i da ih je oteo Boko Haram. Pitali su ih:’Nisu li to Shekauova djeca?’ i vratili ih tijekom noći u kamp. Dok su ih vodili nazad u šumu, prebili su ih šibama i prijetili da će im prerezati vratove.
Lagale u kamere
8. Djevojčicama su obećavali da će ih vratiti roditeljima, pod uvjetom da prijeđu na Islam. Onima koje na to nisu pristale, nastavili su prijetiti i maltretirati:
– Rekli su im da su poput ovaca, krava i koza i da će ih zato zaklati. Jedan od njih, Malam Abba zabranio nam je da se miješamo s Muslimankama i da će njima pronaći drugo mjesto za boravak. Drugi vojnik ga je uvjerio da se to ne može učiniti, ali su nam rekli da smo same sebi presudile i da, budući da nećemo prijeći na Islam, da nećemo ni kući.
9.Boko Haram je snimio nekoliko videa o zarobljenim djevojkama, u kojima je htio prikazati da s njima dobro postupaju. Evo kako je to zapravo izgledalo:
– Prozvali su 10-ak djevojaka, jednu po jednu i tražili da se predstave, pitali za imena njihovih roditelja. Onda bi pred kamerama pitali: ‘Jesmo li vas na bilo koji način povrijedili?’, a one su rekle ‘Ne’. Zatim su prozvali jednu djevojku i pitali ju:’Otkad smo vas zarobili i doveli ovamo, jesmo li ijednu od vas silovali ili tukli?, a ona je odgovorila:’Ne’. Onda joj se obratio:’Želim da poručiš svojim roditeljima i vladi kako se dobro o vama brinemo i što smo vam sve dali.’
Udala se zbog gladi
10. Videozapisi su ponekad snimani odmah nakon što su militanti slušali vijesti.
– Ubrzo nakon što bi odslušali vijesti pozvali bi nas jednu po jednu, neke od nas su stajale, neke klečale, a neke sjedili i naredili nam da čitamo “Zadržali su malo vremena i slušali BBC [Hausa uslugu] Kad su završili slušanje radija, pozvali su nas jedan po jedan, rekli su nekima da stanu, a neki kleče, a neki sjede kako bi nas snimili i rekli nam da čitamo, a onda čitamo neki tekst.
Dnevnik Naomi Adamu i još tri djevojke – Rhode Peter, Saratu Ayube i Margaret Yama – objavljeni su u svibnju. U rujnu ih je vlada poslala na Američko sveučilište u Nigeriji u gradu Yoli. Adamu je druga od ukupno sedmoro djece i rekla je da dnevnik čuva zbog sebe i svoje obitelji:
-Napisala sam ga zbog sjećanja. Da to vide moja braća, sestre, moji roditelji.
Nisu sve djevojke imale sreću da budu oslobođene. Adamu se sjetila svoje prijateljice Sarah Samuel koja je također pisala dnevnik.
Teško da će se ikad vratiti
– Ne mogu opisati koliku bol osjećam zbog nje. Bila je dvije godine u zatočeništvu i kad je zbog vojnih akcija Boko Haramu odrezana opskrba hranom, podlegla je pritisku i udala se za jednog od militanata. Učinila je to vjerojatno samo zato jer se nadala da će tako konačno doći do hrane. Nažalost, niti jedna djevojka koja se udala tijekom zarobljeništva, nikad se više nije vratila, kaže Naomi Adamu.
Samuel Yaga, otac otete djevojke rekao je da ga ne čudi što je njegova voljena kćer puno pisala u zatočeništvu:- Uvijek je nešto čitala, a često bi s knjigom u krilu i zaspala, rekao je. Na zadnjoj stranici njezine bilježnice napisala je imena svoje petoro braće i sestara, te završila: Ime mog oca je Samuel, a majčino Rebecca.
I to je ono što nikad neće zaboraviti.
wpDiscuz