“Svi bi ga samo mećali, a kad ga treba vaditi – nitko neće” zezaju se aluzivni Glamočani. To je tužna i ironična sudbina glamočkog krumpira, kralja ovog dijela Bosne i Hercegovine. Iako se priča o zaštiti zemljopisnog podrijetla i vrhunskom urodu na prvi pogled čini uspješnom, na terenu situacija pokazuje sasvim drugačiju sliku.
Na poljima Glamoča, krumpir se ove godine vadi s hektara, uz prosječni prinos od oko 30 tona. Stručnjaci su zadovoljni i govore o kvaliteti koja je, kako kažu, “100% zdrava.” Krumpir je velik, krupan, prodajan – sve to zvuči savršeno. Ali kad dođe trenutak za taj teški posao – vaditi krumpir iz zemlje – tada počinje prava drama. Ruku za posao gotovo da i nema. Slobodan Paštar, poljoprivrednik i stručnjak za poljoprivredu u Glamoču, suočava se s ovim problemom svaki dan.
Ove godine pod krumpirom je oko 400 hektara, a na njivama su tisuće vreća, no radnika sve manje. Obećano mu je da će doći 24 osobe za vađenje krumpira, ali na kraju je došlo samo njih 12. Plaća? I do 100 maraka po danu, ali opet, ruke za rad su rijetkost.
Tako svi vole čuti o glamočkom krumpiru, hvaliti se njegovim kvalitetama, ali kad dođe red za rad, ljudi se razbježe. “Da nije Šipovaca,” kaže Paštar, “ne znam što bih.” Dok se dnevnice nakupljaju, polja ostaju nepokošena, a krumpir čeka one rijetke radnike.
Lažemo sami sebe da nema posla, ali kad posao dođe, svi bi nekako izbjegli taj trenutak” govore nam mještani. A trenutak je to u kojem treba zaraditi tešku dnevnicu na vrućem hercegovačkom suncu, u zemlji punoj krumpira, ali s malo ruku koje bi ga izvukle iz zemlje.
Što je razlog što mladi radije love selfije po kafićima umjesto po njivama? Možda Instagram blokira objave s njive i ne voli krompire s Glamoča, pušta samo one iz Mc Donaldzz friteze online?