Velikobošnjačka novina Dnevni list iz Mostara, donosi logički nesuvisao tekst koji je toliko apsurdan da je zaslužio podosvrt u samom tekstu:
EU je umorna od bosanskog rebusa, (na hrvatskom se kaže “zagonetka”)kojeg već trideset godina ne uspijeva razriješiti.
Jasno je i zašto ne uspijeva. Jer ne mogu vukovi čuvati janjadniti mirno i uštimano rješenje za Bosnu i Hercegovinu mogu donijeti tri nacionalne stranke koje trideset godina, SNSD nekoliko godina manje, zakuhavaju prilike i raspamećuju ljude.
Autor uvredljivo implicira da su narodi u BIH ovce i da biraju vukove. Autor teksta međutim ne postavlja si pitanje, tko je natjerao tu “janjad” na izbore. Jesmo li mi nemisleće ovce ili ljudi s pravom glasa. Prema Pseudonimu Dnevnog lista izgleda da smo nemisleće ovce.Valjda postoji razlog zbog kojeg se biraju određene političke opcije.
Mirno i uštimano rješenje za BIH zove se Dayton. Autor niti jednom riječju ne navodi tko u BIH uporno krši taj Ustav, tko ga nije nikada prihvatio i tko javno govori da treba uništiti Dayton. Budući da autor vješto izbjegava optužiti muslimansku stranu u BIH nameće se zaključak da je sam autor Bošnjak a Dnevni list bošnjačka novina.
Najmanje dvije od te tri stranke i danas se upinju dokazati da je BiH ‘neodrživa’ i ‘disfunkcionalna’ država dok ona treća (SDA) obmanjuje svoje članstvo i narod lažnim patriotizmom iza kojeg se krije pljačka, nepotizam i krajnja nesposobnost.
Autor ne dovodi u korelaciju ogorčenost dviju stranaka na uporne pokušaje treće strane – SDA, da podredi dva naroda u BIH trećem- Zašto se novinar Dnevnog lista boji prozvati javno SDA? Boji se da ne završi kao Jozo Leutar ili da mu kuća završi kao američki Twinsi? Ako je to razlog, razumijemo.
Dodik je apsurd???
Bosanski apsurd dovoljno se oštro i tragično ogleda u činjenici da njezin glavni domaći razbijač, (zar Dodik poziva na kršenje Daytona?) vladar Republike Srpske Milorad Dodik, trenutno obnaša dužnost predsjedatelja Predsjedništva BiH.
Zašto je to apsurd. Je li Stjepan Mesić koji je imao podršku Zapada u doba dok je najavljivao rušenje Jugoslavije kao njen Predsjednik, nazivan apsurdom u doba majorizacije Beograda nad Zagrebom?
Formalno prvi čovjek države je upravo onaj koji bi je ovaj čas razbio, samo da može.
(Da i? Zašto prvi Srbin u BIH ne bi prijetio izlaskom iz BIH ako se uporno Srbe progoni, maltretira i linčuje i to kao kolektiv? Dodik je kazao da Srpska ostaje mirno u BIH ali ne i bezuvjetno, uvjet je poštivanje Daytona. Što je to nego ustavni patriotizam? Evo znamo što je to. Za novinara Dnevnog list to je “apsurd”)
Srpski nacionalni poglavica je ovih dana, inspiriran famoznim “non paperom” nepoznatog autora predložio Bakiru Izetbegoviću “mirni razlaz”.
Autor ne propušta priliku Srbe nazvati plemenom.
Čak je na jednoj planini okupio i druge srspke političke lidere kako bi eventualno oko “igranja vatrom” postigao nacionalni konsenzus i raspodijelio odgovornost za neupitno vrlo pogibeljne posljedice sulude avanture.
Da i? I za to je morao pitati dopuštenje Dnevnog lista?
Narodi u BiH već više od 25 godina praktično žive taj ‘mirni razlaz’.
Teško , jer ne može se razići nešto što je već raspadnuto. Nešto što se ne pozdravlja i što priča preko nišana. I za razlaz je potreban dijalog.
Alija Izetbegović je u Daytonu potpisao unutarnji “mirni razlaz”na entitetskoj crti u okviru države između Srba, Bošnjaka i Hrvata, Milorad Dodik bi želio korak dalje, ‘mirni razlaz’ između RS-a i države BiH.
Netočno. Alija je kazao da je u Daytonu potpisao okvir, koji se iz koraka u korak, može obesmisliti. I staviti ad acta. Dayton je za SDA i Aliju tek privremeni Hudejbijski mir. Islamskom praksom prevare supotpisnika nastoji se osigurati 100% BIH. “I jedna vreća za Bakira”.
Svidjelo se to nekome ili ne, mi godinama živimo teritorijalno i mentalno Tuđmanovu, malo reduciranu, ‘salvetu’. Ta je ostrašćena, improvizirana, malo revidirana zemljovidna ideja nadživjela svu silu “non papera” i različitih deklaracija.
Netočno. Kroz BIH su prošle mnoge “prijateljski prihvaćene” salvete, britanske, lisabonske, salvete kontaktnih grupa. No samo se jedna pamti. Ona koja se koristi kao oružje. Tuđmanova. I koja je dio ukupnog spina sotonizacije Hrvata u BIH. A koja se ostvarila nije.
Paradoksalno, ali stvarno, “Salveta” je najbliža sadašnjoj stvarnosti.
Stvarno, ali nije.
Niti je došlo do pretjerane integracije države, osim u dijelu nametnutih prenesenih ovlasti s entiteta na državu od strane Visokog predstavnika, ali nije došlo niti do dosanjanih Dodikovih secesionističkih aspiracija.
Lako je to približiti samo ako se malo zaigramo i usporedimo plan „nepoznatih autora”s riječima Franje Tuđmana na božićnoj večeri koju je 1991. na Pantovčaku priredio za skupinu novinara, kad je u dobrom raspoloženju izvadio naliv-pero i na salveti počeo crtati budući izgled BiH, o čemu je prethodno razgovarao sa Slobodanom Miloševićem:
-Ovaj dio kod Cazinske krajine, kao i zapadna Hercegovina, pripast će nama. Za srednju Bosnu i Posavinu još ćemo vidjeti. Svi dijelovi uz Drinu, kao i dijelovi Sarajeva, pripast će Srbima. A Aliji će ostati mala zemljica Bosna, trokut između Zenice, Tuzle i Sarajeva, rekao je omamljeni Tuđman, prema tada objavljenim iskazima prisutnih žurnalista.
Kako znamo, tri godine kasnije Tuđman je istu kartu, također na salveti, nacrtao i zgroženom britanskom političaru Paddyju Ashdownu, koji ju je dao londonskom Timesu na objavu, nakon čega Tuđman dolazi na međunarodni stup srama, a „Tuđmanova salveta” postaje sinonim za podjelu BiH
I sada, trideset godina kasnije, opet gledamo fantomske karte Bosne i Hercegovine, tako nalik na one koje su trideset godina ranije donijele nesreću.
Istina, zapadna Hercegovina i Cazinska krajina nisu se pripojili “lijepoj našoj”, “svi dijelovi uz Drinu i četvrti Sarajeva” nisu u sastavu Srbije, ali Dragan Čović upravlja Hercegovinom, za Središnju Bosnu i Posavinu, baš kao što je rekao Tuđman, “će još vidjeti”, Dodik nadzire istočnu Bosnu, dok je Bakir Izetbegović gubernator u begovatu u trokutu od Tuzle, Zenice i Sarajeva.
Sve između i iznad toga je jedan vrlo klimavi i roviti državni okvir. S tim da je iznad toga vještačkog održavanja, respirator davljeniku i infuziju priključila međunarodna zajednica. J. S.
Stil pisanja pseudonima “J.S.” vjerojatno ste sami prepoznali. Otkako je otkriveno da kolumnist Dnevnog lista jeste čovjek koji je postavio teroristu na čelo FTV-a, prijatelja stanovitog bombaša Handala uvažena “sveprisutnost” skrila se između dva slova.