Denzel Washington rođen je 28 prosinca 1954., u mjestu Mount Vermon, New York. Njegov otac Denzel Hayes Washington, bio je pastor, radio je u vodovodu i trgovini a majka Lennis bila je vlasnica frizerskog salona. Radili su od jutra do sutra. Denzel ima stariju sestru Lorice i mlađeg brata Davida. Roditelje su viđali tek po sat-dva dnevno, nakon što bi kasno uvečer dolazili kući.
Iako sam kao posve malo dijete bio željan roditelja, koji su radili koliko god su mogli, djetinjstva se sjećam kao sretnog razdoblja – priznaje Washington. No, kad su se otac i majka rastali, bilo mu je 14 godina i vrlo je teško podnio raspad obitelji. Bio je frustriran i razapet između oca i majke, buntovan, pa čak i divlji. Shvativši da ga takav stav lako može odvesti na stranputicu, okrenuo se udruzi Boys and Girls Clubs of America (Američka organizacija za djecu), koja je osnovala klubove za druženje, učenje i igranje za djecu diljem SAD-a. Ondje je našao pravo psihološko utočište.
– Ta je udruga bila moja prva ruka vodilja. Majka je radila toliko puno da sam je jedva viđao, a susreti s ocem bivali su sve rjeđi, pa sam svu snagu crpio iz kluba koji su vodili prekrasni ljudi i kojima danas, posredno, dugujem sve što sam postigao – priznaje Washington.
Da to nije samo teatralna izjava nebrojeno je puta dokazao svojim djelima: već dva desetljeća podupire udrugu koja ima ogranke u svim dijelovima SAD-a, a posljednjih je godina i njihov glasnogovornik na nacionalnoj razini. Boys and Girls Club potiče članove na obrazovanje i nastoji svojim mladini sljedbenicima ukazati kako svatko od njih ima šansu, pod uvjetom da svoje dječje snove, ma o kakvom se cilju radilo, ostvaruju građenjem samopouzdanja, učenjem i predanim radom.
Brak Paulette Pearson i Denzela Washingtona
Pauletta Pearson i Denzel Washington upoznali su se 1977. godine na snimanju filma Wilma. Godinu dana kasnije postali su par. Pauletta se često šali kako ju je Denzel tri puta zaprosio. Prva dva puta je odbila. Godine 1983. su sklopili brak u kojem su dobili četvero djece. Sina Johna Davida dobili su 1984. godine, kći Katiu 1987. te blizance Oliviju i Malcolma 1991. godine. Bračne zavjete su obnovili 1995. godine.
Washingtonova odanost obitelji i dubok osjećaj vjere čine ga svojevrsnom “anomalijom” u Hollywood-u. Član je Crkve Božje u Kristu. U braku sa suprugom Paulett je 40 godina. Kad slušate kako priča o njihovo četvero djece, pomislili biste da je stalno kod kuće.
Naprotiv, Washington radi cijelo vrijeme. Snimio je preko 40 filmova. Dobitnik je 3 Oscara i mnogih filmskih nagrada.
Svih četvero djece su u filmskoj industriji. John David je glumac, Katia je producentica, Olivija je također glumica a Malcolm je režiser.
Za Reader’s Digest je govorio o slavi i bogatstvu te zašto njegova osobna sreća nema puno veze s tim.
Biblija je bestseler broj 1
RD: Što čitate?
Washington: Knjige? nemam vremena Osim Biblije, bestselera broj 1
Čitam Bibliju svaki dan. Sada ju po drugi put prolazim. Trenutno sam na Evanđelju po Ivanu. Pastor mi je rekao da počnem s Novim zavjetom, pa sam to i učinio, prije možda dvije godine. Prošao sam kroz njega, zatim kroz Stari zavjet. Sada sam se vratio u Novi zavjet. Bolje je drugi put.
RD: Vidite li ikada sukob u Hollywoodu, bezbožnom Hollywoodu, kao duhovna osoba?
Washington: Čekajte malo! Stop! To je preopćenito. Bezbožni Hollywood? Što je to? Prije svega, Hollywood je dio Los Angelesa, a ne način razmišljanja. Kada kažete bezbožni Hollywood, uključujete li i mene? Hoćete reći da su svi u Hollywoodu bezbožnici? To je kao da kažete bezbožni Reader’s Digest. Nema toga, zar ne?
Mislim da je lako generalizirati. Budimo konkretni. Kažemo bezbožni Hollywood, a onda pretpostavimo da je to istina. To nije istina.
RD: Utječe li Vaša duhovnost na uloge koje igrate?
Washington: Mislim da ću vjeru usaditi u sve što radim, poput ovog razgovora. To sam ja. Prati me što god radio. Shvatite da je to nešto veće od snimanja filma, čak i Američkog gangstera. Kad sam upoznao Franka Lucasa [mafijaša na kojem se film temelji], rekao je, “Učini ovo i osvoji Oscara.” Rekao sam, “Frank, nisam za to.” Bilo mi je zanimljivo da je svoje zločine platio zatvorskom kaznom, a sada plaća svojim tijelom koje ga je na neki način izdalo. Važno mi je da ispričam taj dio priče. Postoje posljedice.
RD: Koga smatrate svojim uzorom?
Washington: Mislim da je uzor odnosno mentor, netko koga viđate svakodnevno i od njega učite. Puno sam pričao o Billyju Thomasu, treneru u Boys Clubu. I Bob Stone, koji je bio moj profesor engleskog i glume dok sam bio na koledžu. Njih dvojica se ističu.
RD: Što ste naučili od njih?
Washington: Imali su povjerenje u mene. Također, Charles White, i on je bio u Klubu. Sjećam se da je rekao: “Sa svojom pameti možeš učiniti sve što želiš.” Takve misli ostaju cijeli život. Imao sam deset godina, ali to nikad nisam zaboravio. Kada razgovarate s mladima, nikada ne znate kolika je moć riječi, zbog čega uživam biti s njima.
RD: Postoji li projekt iz snova koji bi još željeli ostvariti?
Washington: Ne. Postoje neke priče koje želim ispričati, ali imam sjajan život, točka. Moj ultimativni životni projekt iz snova su moja djeca. Moja obitelj.
RD: Kakav je Vaš stil roditeljstva?
Washington: Ako imate djecu, znate da nema stila! To je hibrid. To je ono što smo supruga i ja naučili od svojih roditelja. Odgoj u vjeri, disciplina, sportska aktivnost i akademska izvrsnost kad god je to moguće. Moja žena je odradila sjajan posao. Ona je bila dosljedna, pokušavala im je omogućiti što normalniji život.
RD: Mislite li da je teško dorasti tati kao što je Denzel Washington?
Washington: Pa, oni ne znaju ništa drugačije. Kad je moj najstariji sin imao 14 godina, počeo sam s njim razgovarati o nekim pogreškama koje sam napravio u životu, samo da malo udubim taj sjajni oklop.
RD: Vaš otac je bio pastor. Kakav je on bio čovjek?
Washington: Gospodin. Pravi nježan čovjek. Pobožni kršćanin. Čovjek pun duha, vrijedan, skroman, dosljedan.
RD: Je li se igrao lovice s vama? Je li bio zabavan tata?
Washington: Ne, on nije bio taj tip. Ali sve sam to odradio u Boys & Girls Clubu.
RD: S kim ste bili bliži? S majkom ili s ocem?
Washington: Mislim da je većina dječaka bliskija sa svojim majkama. I kao ja danas, radio je cijeli dan. Nismo ga vidjeli. Imao je jedan posao, mislim, od 6 do 12. Imao bi par sati slobodno, došao bi kući, a zatim bi radio noćni posao. Vjerojatno je radio 18, 20 sati dnevno.
RD: Koja je tajna dugogodišnjeg braka?
Washington: Učinite sve što vam žena kaže. “Da draga!” I dišite.
Nadam se da će završiti tamo gdje je i počelo, a to je prijateljstvo. I očito, poštovanje. Razumijevanje naših, u nedostatku bolje riječi – uloga. I samo nastavljamo s tim. Predanost, posvećenost..
RD: Kako prolazite kroz teške situacije?
Washington: Morate imati vjere. I disciplinu. Morate raditi na tome. Upravo sam danas čitao: Jednog ćeš dana morati hodati s Bogom kad ne budeš mogao razumjeti kamo te on vodi. [Smijeh] Vaše tehnike, skup vještina i veze neće vam pomoći. Stoga ne pokušavajte sami, bez Boga.
RD: Što vam to govori?
Washington: Kaže, On vas pokriva. Vjera mi pomaže shvatiti da okolnosti ne diktiraju moju sreću, moj unutarnji mir.
RD: Osjećate li se uspješnim?
Washington: Ne znam što ta riječ znači. Sretan sam. Ali uspjeh, to se vraća na ono što u nečijim očima uspjeh znači. Za mene je uspjeh unutarnji mir. To je dobar dan za mene.
RD: Kako se nosite sa slavom?
Washington: Ne radi se o meni. Za mene, razumijevanje kako ja razumijem Boga, je da me drži poniznim. Dobio sam određene talente… Na to gledam ovako: Što ćeš učiniti s onim što imaš? Koga ćeš uzdići?
RD: Vi ste nacionalni glasnogovornik Boys & Girls Cluba, a Vi i Vaša supruga radite s brojnim dobrotvornim organizacijama. Zašto?
Washington: To je ono što Biblija uči. To je prava stvar. I to je pomalo sebično, jer puno je zadovoljstva u spoznaji da pomažete ljudima. Shvaćamo koliko smo blagoslovljeni i osjećamo odgovornost za dijeljenje.
RD: Na što ste najviše ponosni?
Washington: Bog, obitelj, posao. Kad su nam se djeca rodila, razmišljao sam, moj posao je bio moj život. Sada je moj posao zaraditi za život. Oni su život. Moja djeca su život. Dakle, ono na što sam najponosniji je sve gore navedeno. Tim redom.
RD: Kako biste voljeli da vas pamte?
Washington: Ne razmišljam na taj način. Previše sam zauzet životom.