Knjiga se temelji na više od 13 godina iskustva, istraživanja i znanstvenih radova, a napisale su je dvije majke.
Knjiga započinje postavljanjem jednog važnog pitanja, a to je jesmo li ikada razmišljali o tome što znači ispravno u kontekstu odgoja. Jer u Norveškoj se dojenčad ostavlja da spava vani u kolicima na minus 20 stupnjeva, a u Belgiji nije neobično djeci davati pivo. Njima je to ispravno, nama možda nije.
Drugo važno pitanje kojim se bave u samom početku knjige su naše „defoltne postavke“. To je ono što smo većinom naslijedili od svojih roditelja, što je usađeno i „programirano“ duboko u nas, a što velikim dijelom određuje naše ponašanje.
To ponašanje nije nešto što nam se nužno sviđa. I zato, da bismo bilo što promijenili na bolje, prvo to moramo osvijestiti.
Postoji 6 načela danskog odgoja o kojima je riječ u knjizi, a to su: Igra, Autentičnost, Preoblikovanje, Empatija, Bez ultimatuma i Zajedništvo. Svako od tih načela Dancima je jako važno za razvoj djeteta.
Sve počinje s igrom. S obzirom na to da u današnje vrijeme postoji ogroman broj aktivnosti na koje možemo upisati svoje dijete, roditelji kao da osjećaju obavezu biti uključeni u sve te aktivnosti. I onda nemaju dovoljno slobodnog vremena, niti oni, niti djeca.
Malu se djecu sve ranije i ranije uči pisati i računati jer su roditelji tada ponosni kako imaju „pametno dijete”. Sve to roditeljima daje osjećaj zadovoljstva, kao da „dobro rade svoj posao“, ali dugoročno nema dobar utjecaj na dijete.
To je nešto što sam i sama davno primijetila- razdor između onoga što roditelj radi kako bi se prikazao kao “dobar roditelj” i onoga što je zaista dobro za dijete.
U Danskoj su otkrili da je slobodno igranje od presudne važnosti za djetetov razvoj. Tamo nije naglasak na obrazovanju niti sportu, već na djetetovu cjelovitu razvoju.
Dijete koje se više slobodno igra bolje se nosi sa stresom i problemima te postaje bolje u društvenim vještinama i uključivanju u međuljudske odnose.
„Oni smatraju da djeca stalno uključena u aktivnosti kojima je cilj postizanje bilo čega- dobrih ocjena, nagrada ili pohvala nastavnika i roditelja- ne razvijaju svoje unutarnje porive. Smatraju da djeci treba prostora i imaju povjerenja u svoju djecu da mogu učiti sama, odnosno sama riješiti svoje probleme. Tako se razvija stvarno samopoštovanje i samopouzdanje koje potječe iz samog djeteta, a ne izvana od nekoga drugoga.“
Sljedeća stvar koja mi se jako svidjela je njihov stav prema pohvalama jer se do nedavno puno govorilo o tome kako djecu treba stalno hvaliti i na taj im način povećavati samopouzdanje. No u susretu s problemima, to je zapravo način na koji oni gube samopouzdanje.
Danci ne pretjeruju s pohvalama jer vjeruju da je poniznost važna vrlina koja znači da čovjek dovoljno poznaje samoga sebe da mu ne treba drugi čovjek reći koliko vrijedi.
Istraživanja pokazuju da djeca koja se neprestano hvali razvijaju nepromjenjiv mentalni sklop i više su usmjerena na to što drugi misle o njima. S druge strane, djeca koja se manje hvali usmjerena su na trud, učenje i napredak te razvijaju promjenjiv mentalni sklop .
Zato se u Danskoj dijete usmjerava na zadatak i učenje, a ne na rezultat ili pohvalu. Jer promjenjiv mentalni sklop je onaj koji je dugoročno zaslužan za uspjeh i sreću.
„Učenici koji su primili pohvale za inteligenciju rekli su da je inteligencija nepromjenjiva, urođena osobina, a oni pohvaljeni za trud da se inteligencija može razvijati radom.“
U svrhu razvijanja poniznosti i samopouzdanja, Danci dosta rano potiču djecu na osamostaljivanje tako da ne rade za njih ono što mogu napraviti sami.
No jedno od njihovih temeljnih načela je empatija. Veliku važnost pridaju tome da djecu nauče suosjećanju, a ne osuđivanju. Toga nam svima (usudila bih se reći, kronično) nedostaje.
“Isticanjem dobrog u ljudima postaje prirodno vidjeti dobro u drugima. Postaje prirodnije vjerovati. Uistinu je rijetkost čuti Danca kako pred vlastitom djecom govori negativno o drugom djetetu. Umjesto kritiziranja, oni svojoj djeci pokušavaju objasniti ponašanje drugog djeteta i zašto je ono reagiralo na negativan način.”
Rezime
U knjizi su na vrlo jednostavan način pojašnjena načela danskog odgoja djece za koja ne bi bilo loše da postanu univerzalna načela odgoja. Njihovom primjenom imamo priliku pomoći djeci da se razviju u samosvjesne, samopouzdane, sposobne i prije svega, sretne ljude.
Navedena su četiri roditeljska odgojna stila u kojima se sigurno svaki roditelj može pronaći. Tako je moguće dobiti jasnu predodžbu toga u koji roditeljski stil spadamo i što bismo mogli/željeli/voljeli promijeniti.
Fokus nije samo na djetetu već i na nama kao roditeljima, ali prije svega i ljudima. Jer djeca ipak najviše uče iz našeg primjera.
Zbilja se nemam s čime ne složiti u knjizi. No bez obzira na to što mi se i prije takav pristup odgoju činio prirodnim, knjiga mi je posložila kockice na svoje mjesto i istaknula ono najvažnije. Tako mi je puno lakše voditi se tim istim načelima u svakodnevici i zaista ih primjenjivati.
Knjigu ću zato rado preporučiti svim roditeljima manje djece, naročito onima koji tek ulaze u svijet roditeljstva.
Link na kojem možete naručiti knjigu