Danke schön Angela, nakon vas ništa više neće biti isto

Angela Merkel je nakon 25-godišnjeg predsjednikovanja Helmuta Kohla prilično neočekivano uspjela izbiti na čelo CDU-a, Kršćansko demokratske unije Njemačke. Za one među nama u Hrvatskoj koji imamo malo bolje povijesno pamćenje sigurno je kuriozitet da je izabrana za predsjednika CDU-a 2000. godine, i to 10. travnja, te da je najavila da se neće više kandidirati za izbor ove 2018. godine, i to 29. listopada.

Nijedan ni drugi datum se u Hrvatskoj ne obilježavaju, prvi s pravom, drugi smo propustili ove godine proslaviti, ipak je riječ o 100. godišnjici odluke Sabora o raskidu veza s Austro-Ugarskom. Vratimo se Njemačkoj i Angeli Merkel. Socijalizirana je u privilegiranim uvjetima u socijalističkom sustavu “pruskoga” tipa, u Njemačkoj Demokratskoj Republici, poznatijoj kao DDR.

Njezin otac Horst Kasner (izvorno Kaźmierczak), po ocu poljskog podrijetla, kršten kao katolik, ali koji je evangeličkom konfirmacijom obnovio krsni zavjet, djelovao je kao teolog i pedagog u DDR-u. Vjerovao je u koegzistenciju Evangeličke crkve i socijalističkog sustava. Stoga nije čudno da se nije usprotivio tomu da njegova kći Angela Merkel pristupi Savezu njemačke mladeži (FDJ), a u čije je ime ona kasnije, na Akademiji znanosti DDR-a, gdje je radila kao znanstvenica i doktorirala fiziku, djelovala kao “tajnica za agitaciju i propagandu”. Organizirala je, kako je jednom pojasnila, “kulturne događaje”.

Preko stranke Demokratsko pokretanje (Demokratischer Aufbruch), osnovane 1989., koja je doživjela krah na prvim slobodnim izborima u ožujku 1990. pa se djelomično utopila u istočnonjemački CDU, završila je na dužnosti zamjenice glasnogovornika vlade DDR-a. Dok su dvije središnje njemačke vlade, bonska i istočnoberlinska, pregovarale o modalitetima ujedinjenja dviju njemačkih država, zapala je za oko Helmutu Kohlu, koji ju je protežirao i dva puta imenovao ministricom (u razdoblju od 1991. do 1998.).

Nakon gubitka saveznih izbora 1998. godine, Helmut Kohl se više nije kandidirao za predsjednika CDU-a, naslijedio ga je Wolfgang Schäuble, a Angela Merkel je izabrana za glavnu tajnicu stranke. Kad je izbio skandal oko stranačkih donacija koje nisu bile deklarirane, Angela Merkel je zatražila u jednom novinskom članku u prosincu 1999. godine, bez dogovora s predsjednikom Schäubleom, da se stranka distancira od Helmuta Kohla jer joj je nanio štetu.

REUTERS

Helmut Kohl je zatim podnio ostavku na funkciju počasnog predsjednika CDU-a. Angela Merkel se tim hrabrim činom politički emancipirala od Helmuta Kohla, ali i od Wolfganga Schäublea, i na izborima za predsjednika stranke 2000. godine pobijedila – inicijalno kao “privremeno rješenje”. Međutim, od tada do danas predsjeda najvećom njemačkom strankom, a već 13 godina obnaša dužnost saveznog kancelara.

Pitanje je hoće li Angela Merkel moći dostići rekord Helmuta Kohla i šesnaest godina voditi saveznu vladu ili možda samo prestići Konrada Adenauera, koji je bio na čelu izvršne vlasti četrnaest godina, od 1949. do 1963. godine. Naime, na stranačkom saboru početkom prosinca ove godine u Hamburgu bit će vjerojatno više natjecatelja za dužnost predsjednika CDU-a.

Od ozbiljnijih se trenutačno spominju glavna tajnica Annegret Kramp-Karrenbauer, savezni ministar zdravstva Jens Spahn i nekadašnji predsjednik kluba zastupnika CDU-a i CSU-a u Bundestagu Friedrich Merz. Mladi Jens Spahn i iskusni Friedrich Merz (ima 62 godine) su obojica prononsirani konzervativci snažne transatlantske, ali i proeuropske orijentacije. Jedan i drugi su također stranački neistomišljenici Angele Merkel, ne spadaju, dakle, u njezin tabor, s tim da je različitost kod Friedricha Merza naglašenija.

Upravo mu je Angela Merkel 2002. godine “otela” mjesto predsjednika kluba zastupnika i zbog nje je 2009. godine izašao – očito privremeno – iz aktivne politike. Ako bi postojao kandidat profila Friedricha Merza, koji je već 2000. godine inicirao debatu o potrebi njegovanja kulture vodilje (Leitkultur) u njemačkom društvu, ne čini se lako izvedivim da bi Merkel mogla ostvariti svoju želju i ostati savezna kancelarka do sljedećih redovnih izbora 2021. godine.

Vrlo je, naime, izvjesno da će sljedeći predsjednik ili predsjednica saveznog CDU-a biti konzervativniji od prilično liberalne Angele Merkel, čija je, usput rečeno, majka Herlind, podrijetlom iz Gdanjska, bila angažirana u SPD-u, a mlađi brat Marcus kratko u istočnonjemačkim Zelenima…

Puno je izazova u 18 godina predsjednikovanja strankom i 13 godina vođenja savezne vlade Angela Merkel imala. S Edmundom Stoiberom kao zajedničkim kandidatom svojega CDU-a i njegova CSU-a za kancelara izgubila je, doduše vrlo tijesno, savezne izbore 2002. godine. Pobijedila je pak 2005. godine, kad je osobno bila kandidatkinja dviju sestrinskih stranaka, s tim da se vodstvo od više od 15 posto pred SPD-om saveznog kancelara Gerharda Schrödera na kraju skoro istopilo.

Uspjela je u tome da Njemačka prebrodi svjetsku financijsku krizu i da se spasi njemački bankarski sustav. Nastavila je s pothvatom fleksibilizacije njemačkog tržišta rada i smanjenja troškova plaća, a to je dovelo do drastičnog povećanja zaposlenosti. Stabilizirala je euro, zajedničku europsku valutu, bez bankrota Grčke. Ukinula je vojni rok u Njemačkoj.

Međutim, kao što je njezinu prethodniku na čelu savezne vlade Gerhardu Schröderu došla glave “Agenda 2010”, tj. reforma socijalnog sustava i tržišta rada, kojoj se usprotivilo lijevo krilo SPD-a, tako je Angela Merkel počinila “istočni grijeh” svojim pristupom upravljanju migrantskom krizom 2015. godine.

Iako je potez primanja migranata i izjeglica bio izvorno plemenit – povukla ga je sa sviješću odgovornosti Njemačke za strahote 2. svjetskog rata, činjenica jest da nije bio koordiniran ni u samoj Njemačkoj sa saveznim zemljama ni na europskoj razini. Bilo je plemenito zamišljeno soliranje, kojim se najviše zamjerila svojim biračima, od kojih su se mnogi okrenuli novoj stranci, desnoj Alternativi za Njemačku. U ime borbe protiv tzv. populista ojačani su tzv. populisti.

Kao što sam rekao u jednom intervjuu za Bild-Zeitung krajem rujna 2015. godine, najveće zemlje Europske unije imaju i najveću odgovornost, poglavito Njemačka. Europi je potrebna Njemačka koja djeluje sa sveeuropskom sviješću. Bilo bi poželjno da CDU iskoristi rez koji je napravila Angela Merkel za svoju obnovu kako bi vratio povjerenje svojih članova i glasača. Stabilne prilike u Njemačkoj su krucijalne za europski kontinent, za Europsku uniju.

Proces otuđenja između “stare Europe” i “nove Europe” treba zaustaviti. Njemačka u tome ima veliku odgovornost. A što se tiče Hrvatske i Njemačke, pravilo je poznato. Tko god u Njemačkoj i tko god u Hrvatskoj činio vlast, hrvatsko-njemački odnosi su bitni za stabilnost Hrvatske. Kohlova Njemačka je bila za priznanje Hrvatske, Schröderova za otvaranje pregovora o članstvu, a Merkeličina za uključivanje Hrvatske u  Europsku uniju./express.hr/