Daniel Cohn-Bendit, parlamentarac i dogradonačelnik u Njemačkoj, koji je u EU Parlamet ušao s francuskim državljanstvom…

Daniel Cohn-Bendit, (Montauban, Tarn-et-Garonne, Francuska, 4. travnja 1945.) europskije političar. Ima francusko i njemačko državljanstvo. Obnašao je visoke dužnosti u Njemačkoj. Potom je u EU Parlament ušao ka francuski državljanin a onda, poslije toga kao njemački. Poslije toga opet kao francuski predstavnik a onda opet kao njemački. Jako zanimljiva biografija za neke moraliste u BIH koji tvrde da tog ima samo kod nas u BIH dok pišu o slučaju Željane Zovko. Cohn-Bendit podržava ideju jedne federalne europske države. Dakle federalist je. Što ovdje u BIH tek tabu…
Bio je vođa ljevice na demonstracijama 1968., zatim postaje ekolog, zatim zamjenik gradonačelnika Frankfurta na Maini a sada je član Europskog parlamenta.
Daniel Cohn-Bendit rođen je u Francuskoj u koju su roditelji odselili jer su bili njemačko-židovskog podrijetla (otac je bio Nijemac a majka Francuskinja). Cohn-Bendit je bio apatrid (bez državljanstva) sve do svoje 18. godine kada postaje državljanin Zapadnje Njemačke da bi izbjegao služenje vojnog roka u Francuskoj, ali nastavlja živjeti u Francuskoj. Bio je član Fédération Anarchiste, koju kolektivno napušta 1967. zajedno s Groupe anarchiste de Nanterre da bi se pridružili Noir Et Rouge.
Bio je jedna od vodećih figura svibanjskih demonstracija 1968., na Sveučilištima Nanterre i Sorbonne, što je bio prvi već val radikalnosti lijevo orijentiranih na kraju 60.-ih. Učešće u demonstracijama vodilo je ka progonu s francuskog terotorija, s zabranom ulaska koja je važila do 1978. Tijekom ovih godina Cohn-Bendit živio je u Njemačkoj i bio je politički neaktivan.
1981. prekida s anarhizmom kada je podržavao komičara Coluchea u francuskoj izbornoj kampanji. 1986. i zvanično se odriče revolucionarne perspektive kroz knjigu Nous l’avons tant aimé, la Révolution (Mi koji smo toliko voljeli Revoluciju).
On će kasnije upravo sam personificirati ono čega su se studenti u Parizu pokušavali riješiti 1968. Čak i kao član njemačke stranke zelenih, činio je stvari koje nisu bile u duhu s pacifističkim tradicijama. Podržao je bombardiranje SRJ-a a od tada je stranka zelenih Njemačke glasovala još nekoliko puta za vojne akcije.
1994. Cohn-Bendit postaje njemački predstavnik u Europskom parlamentu, kao zastupnik ekologista. 1999. izabran je kao francuski predstavnik, 2004. kao njemački i ponovno 2009. kao francuski zastupnik.
Od 2002. je supresjedatelj Europarlamentarne skupine: Skupine zelenih/Europska slobodna alijansa. 2004. postaje glasnogovornik europske stranke zelenih. U današnjem EU Parlamentu (2009.-2014.) je također zastupnik na glasogovorničkim konferencijama kao i u Odboru za proračun.