Osuda OESS-a na izjavu Sanje Vulić, koja je optužila Vanju Bjelica Prutina za “vježbanje izvlačenja kuglica kinder jaja iz zamrzivača”, jasno pokazuje koliko su kulturne razlike između Bosne i Hercegovine i Europe duboke.
Ovo nije samo pitanje političkog diskursa, već sukob dvaju svjetova – svjetova koji različito doživljavaju slobodu govora, ironiju i sarkazam.
Vratimo se u neku tamniju prošlost.
Da je OESS imao mandat u doba Osmanskog carstva kod nas bi Turci i danas provodili teror. Jer Guslarska poezija, koja je stoljećima inspirirala i motivirala narode Balkana na ustanak i dišpet, bila bi svedena na sterilne izjave bez duše.
Što bi to značilo za našu kulturu, povijest i sve ostalo?
Nikada uz takav OESS ne bi došlo do razvoja kulture gusala, a guslari bi bili cenzurirani. Bez guslara, hajduci – simboli otpora – ne bi postojali. Turska bi, ukratko, vladala zauvijek ili barem još nekoliko stoljeća dulje. Jer bi nam OESS cenzurom krikova i juriša usporio protukolonijalni nerv.
Ova analogija pokazuje koliko jezik , naše pravo na ironiju , psovku i usklik, koliko ukratko kultura nekog porobljenog kolektiva, znači u postizanju statusa slobodnog.
U tom smislu valja stoga promatrati česte napade OHR-a i USA ambasade na Dodika , sve češće i na Vulićevu i zašto su posve zadovoljni karakterno eutaniziranim hrvatskim političarima.
Jezik kojim govore Dodik i Vulićeva narodni je jezik, jezik koji je izišao iz istog onog jezika kojim su gusle Filipa Višnjića slavile Mijata Tomića i Stojana Jankovića.
OESS želi da govorimo jezikom koji narod ne čuje. Da govorimo što oni žele, potpisujemo što oni žele. I da gospođi Vanji ne fakturiramo kinder jaja, niti da ju smatramo manje vrijednom Srpkinjom ili Hrvaticom ako je odlučila izdati svoje Srbe ili svoje Hrvate. Pa jelte…
OESS, OHR i US ambasada u pravilu ne razumiju našu kulturu, jer naš jezik im se prevodi, prevoditelj je često manipulativan i ima instrukcije od određene partije na kog da atakira kod stranaca. Stranac potom obmanut reagiral
OESS i OHR pokušaji da reguliraju naš način govora mogu dovesti do sukoba. Na Balkanu, psovka i dosjetljivost nisu samo način izražavanja, već i sredstvo u biznisu, sredstvo preživljavanja i otpora. Ove organizacije svojim neupućenošću i nametanjem svojih normi ugrožavaju naš kulturni identitet.
Ako se naši političari budu prisiljeni na sterilnu retoriku, naša politička scena će postati dosadna i neautentična, naš kolektivni duh će pasti, više nećemo biti društvo “merhametluka, fjake i bujruma” nego samo jedno u nizu tmurnih, anksioznih europskih društava.
Iako ovakve promjene mogu zvučati privlačno za međunarodne organizacije koje promiču političku korektnost, one neće odražavati stvarnu dinamiku i bogatstvo balkanskog društva.
Naši političari, poput Sanje Vulić, moraju zadržati pravo na izražavanje na način koji odražava našu kulturu i povijest.
Ako je pak OESS osnovan s misijom promicanja sigurnosti i suradnje, na nekoj globalnoj razini, i s globalnim mandatom, zašto nisu razvili poseban pristup svakoj od kultura kojima se bave, nego kao prosti idioti pokušavaju jedan te isti obrazac nametnuti u svih svojih 57 kolonija? Da ovaj šaroliki svijet učine dosadno neprepoznatljivim.
I što mislite, ima li OESS svoje franšize u imperijama? U SAD-u? UK-u?
Ili je tim carstvima, tamošnjem kmetstvu i lordovima dozvoljeno da ostanu živopisne, jake, karakterne i moćne individue?
Naša kultura je jedinstvena, sa svim svojim manama i vrlinama. Moramo se boriti za pravo na vlastitu jedinstvenost i autentičnost. OESS i slične organizacije trebaju prestati igrati ulogu kontrolora i dopustiti nam da budemo ono što jesmo
Ukratko, nitko pa ni OESS, OHR i US EMB nemaju mandat da nam oduzmu pravo da im j**** mater, i to u prime time programu, ako su nas razočarali kao nepristojni gosti na našem imanju. Jer i ta sveraširena psovka, je dio naše tradicije, koju smo preuzeli od njih, i doradili ju. Žao nam je što se oni tog stide, tog dijela prošlosti, da u tuđe majke, nekad davno, jelte…
Mi njihove nismo.
Mi samo više psujemo.
Pa šta?
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
