Danas je na planini Vlašić obilježena 32. godišnjica jednog od najstrašnijih zločina počinjenih tijekom građanskog međuetničkog sukoba u Bosni i Hercegovini – masakra na Korićanskim stijenama. Tog kobnog dana, 21. kolovoza 1992., pripadnici Interventnog voda prijedorske policije strijeljali su i bacili u provaliju 224 logoraša, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. Zločin, koji je bio dio šire kampanje etničkog čišćenja, predstavljao je završnu fazu istrebljenja nesrpskog stanovništva u regiji Prijedora. Zločin je ostavio neizbrisiv trag u povijesti, a sudske presude, dokumentarni filmovi i knjige koje svjedoče o ovom masakru postali su simboli sjećanja i pravde. Iako na mjestu zločina nema fizičkog spomenika, istina o Korićanskim stijenama proširena je diljem svijeta, podsjećajući na okrutnost i nepravdu koja ne smije biti zaboravljena.
Povod sukobu u Bosni i Hercegovini bio je odbijanje srpskog naroda da prihvati BiH kao neovisnu državu uređenu po unitarnom principu. Daytonski mirovni sporazum potvrdio je pobjedu srpske nacionalne ideje, dok je OHR, zamišljen kao čuvar tog poretka, postao tihi ubojica konsocijacije i federalizma, posebno nakon islamističkih napada u europskim gradovima i SAD-u.
Ova godišnjica podsjeća na važnost sjećanja i pravde u društvu koje se mora suočiti s vlastitom prošlošću kako bi osiguralo bolje sutra.
Today marks the 32nd anniversary of one of the most horrific atrocities committed during the civil and interethnic conflict in Bosnia and Herzegovina—the massacre at Korićanske Stijene. On August 21, 1992, members of the Prijedor police’s Intervention Squad executed 224 Bosniak and Croat prisoners, throwing them into a deep ravine. The crime, emblematic of the ethnic cleansing campaign, remains a symbol of the brutality of the conflict. Despite the absence of a physical memorial, the story of Korićanske Stijene lives on through court verdicts, documentaries, and books, reminding the world of the cruelty and injustice that must never be forgotten.
The conflict in Bosnia and Herzegovina stemmed from the refusal of the Serbian population to accept the country as an independent, unitary state. The Dayton Peace Agreement later solidified the victory of the Serbian national idea, while the Office of the High Representative (OHR), originally intended to protect this order, has increasingly undermined the principles of consociation and federalism, especially after the post-9/11 shifts in global politics.
This anniversary is a solemn reminder of the need for justice and remembrance as society confronts its past to ensure a better future.