Zaustavljanje tenkova nacionalizma koji je putem JNA nastojao sačuvati umirući unitarizam od raspadanja na izlazu iz Pologa građani Hercegovine organizirali su 7. svibnja 1991.
Tada su zaustavili prepriječenim kamionima na dužini od nekoliko kilometara i nenaoružanim ljudstvom tenkovsku kolonu JNA na izlazu iz mjesta Polog koje se nalazi između Mostara i Širokog Brijega.
Za malobrojnije narode u Jugoslaviji bila je to prekretnica koja je pokazala da se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak.
Širokobriježani su tada spriječili u Pologu blokadom ceste kolonu od preko 100 tenkova i oklopnih vozila koja je krenula iz mostarske vojarne upućena zauzeti položaje u zapadnoj Hercegovini i dijelu južne Hrvatske.
JNA je tada tvrdila da se radi o “redovnoj vojnoj vježbi i manevru” no Hrvati ovoga kraja su shvatili da je postrojba bila pripravna za oružanu borbu.
Zahtjev hrvatskih prosvjednika bio je povratak u vojarnu iz koje su došli.
Pregovore sa zapovjednikom mostarskog garnizona JNA pukovnikom Milojkom Pantelićem započeli su tada predsjednik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, fra Mladen Hrkać i Jure Skoko.
Prosvjednicima na barikadi s vremenom se solidariziralo i pridruživalo sve i više građana iz Mostara, Gruda, Posušja, Ljubuškog, Imotskog… i dr.
Vojno zapovjedništvo iz Beograda u više navrata je naredilo prolazak kolone.
JNA je pokušala dostaviti jedinici bojne otrove i zaštitne maske za proboj barikade u konvoju koji je trebao dovesti hranu. Međutim taj pokušaj je propao.
Širokobriješke su žene pripremile hranu i napitke za vojnike JNA, koji su tada bili uglavnom ročnici iz raznih bivših republika tadašnje SFRJ.
Desantne jedinice JNA iz Niša i druge specijalne jedinice zauzele su položaje na području oko Pologa. Trećeg dana na barikadi u Pologu našlo se političko vodstvo BiH (bez srpskih predstavnika).
Nakon apela hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, obraćanjem prosvjednicima od strane političkog vodstva BiH i Anđelka Mikulića i dr. prosvjednici su lagano odlazili s barikade a vozači micali svoja vozila s ceste. Nakon tri dana kolona JNA je krenula.
Trodnevna blokada 10. motorizirane brigade JNA dovela je do zastoja priprema jugoslavenske vojske za dovođenje na zadane pravce (Split, Sinj, Kupres ili Tomislavgrad. Zastoj je koristio za pripremu obrane.
Neosporna je činjenica kako je u to vrijeme Jugoslavenska narodna armija koristila prostore Bosne i Hercegovine za izvođenje vojnih operacija prema Republici Hrvatskoj, znajući kako, tek uspostavljena, nova demokratska vlast u Sarajevu nije u mogućnosti spriječiti da se njezin prostor koristi za provođenje plana „RAM”.
Plan velikosrpskog agresora bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela.
U jutarnjim satima, 7. svibnja 1991., kolona tenkova i oklopnih vozila bivše JNA nenajavljeno je iz Sjevernog logora u Mostaru krenula prema Širokom Brijegu u cilju pokretanja realizacije tzv. plana „RAM”.
Godinu dana nakon zaustavljanja tenkova na izlazu iz Pologa, Jugoslavenska narodna armija je upravo na prostorima Hercegovine, u vojnoj operaciji “Lipanjske zore” doživjela svoj neslavni kraj, poražena je od Hrvatskog vijeća obrane , formacije u kojoj su tada bili i Bošnjaci.
Alija Izetbegović je 1992-e godine obranu Mostara povjerio HVO-u. Dokument je to koji se nedavno pojavio u medijima, i baca potpuno drugo svjetlo na dominantne medijske i političke narative.