Iako se često u narodnim sevdalinkama ime Krešimira Zubaka spominje kao avantgardno ime koje jedino iz BIH nije htjelo potpisati Daytonski sporazum na današnji dan 1995-e godine Krešimir Zubak je u Parizu potpisao Dayton. Pariški potpis zapravo je ključni službeni potpis Daytona kada na njega domaći lideri stavljaju svoje ime , dok je sam Dayton bio neslužbeni okvir, nacrt koji su donijele strane sile, dvije susjedne države i Alija Izetbegović. Stoga bi bilo vrijeme da se prestane u dnevnopolitičkim potrebama posezanje za Zubakom kao nekakvim junakom koji je nešto odbio. Jer nije.
Na današnji dan 1995. godine u Parizu je potpisan Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum, iako bi se trebao zvati Pariški. Njime je kažu okončan rat u BiH koji je trajao od 1992. godine iako se radi o laži. Rat je okončan prodorom HV-a do pregrađa Banjaluke i slomom politike Beograda u BIH. Kako bi se potpuno zaustavio slom srpske politike , egzodus Srba iz BIH i proglašenje nove islamske države na Balkanu u kojoj bi živjelo 90% Bošnjaka i 10 posto Hrvata SAD se uključuju u diplomaciju donoseći građanima BIH “mir” drugim rječima daju joj budućnost nezavršenog rata. 20 godina posle Daytona stvari u BIH su zaokenute. Oni koji su bili najveće žrtve – Bošnjaci postali su najveći majorizatori. Srbi su preuzeli ulogu “genocidnog naroda” i neprijatelja države koju su u RH igrali Hrvati dok je Hrvatima u BIH namjenjena uloga jugoslavenskih Albanaca kojima sada “politički Jugosloveni” male Juge BIH biraju predstavnike kao onomad Beograd Albancima u Velikoj Jugoslaviji.
Od dana potpisa Daytona na ovamo traju izmjene onog što je potpisano na korist manjih naroda. Tako bi Srbi i Hrvati vrlo rado da se vrati na snagu izvorni Dayton koji im je jamčio ravnopravnost dok se bošnjačke elite pozivaju na Dayton ali stalno pozivaju na nove puzajuće izmjene Daytona koje protežiraju unitarističke ciljeve na štetu manjih. Istovremeno odbijaju radikalne ustavne reforme koje bi Bosni i Hercegovini dale suverenost i učinile ju prihvaćenom od sva tri naroda. Dakle narodima bi dale federalne statuse ne samo u Ustavu i teritoriji ali bi im osim prava dale i obveze prema zajedničkoj zemlji.
Iako je Federalizacija jedini mogući model koji se pokazao uspješnim u svim višenacionalnim zemljama svijeta elite u Sarajevu ne odriču se utopističke ideje iz godine u godinu da u jednoj od zadnjih ekonomija Europe, raspadajućem protektoratu pokušaju uvesti pravilo jedan čovjek jedan glas. Načelno su za brisanje unutarnjih granica sve dok im se ne spomene prijedlog gašenja FBIH . Tada se ponašaju kao najljući nacionalisti budući da FBIH odavno smatraju bošnjačkim entitetom.
Daytonski mirovni sporazum je potpisan 14. prosinca u Elizejskoj palači u Parizu, gdje su sudjelovale velike svjetske sile i predstavnici tri strane u BiH, te predsjednici zemalja regije Alija Izetbegović (BiH),Slobodan Milošević (Srbija) i Franjo Tuđman (Hrvatska). Što je poprilično čudno da predjsednici susjdnih zemalja potpisuju ustav po kojem će živjeti građani treće zemlje. Dok u Hrvatskoj traju optužbe kako im ljudi koji ne žive u RH određuju sudbinu misleći na građane dijaspore zaboravljaju da je predsjednik RH potpisao poprilično zajebanu sudbinu Hrvatima u BIH. Predsjednik kojeg su građani RH birali dva puta plebiscitarno.
Daytonski sporazum parafiran je prethodno u bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio. Mirovnim sporazumom je precizirano ustavno i pravno uređenje BiH kao složene države, sastavljene od Federacije BiH i Republike Srpske, te tri konstitutivna naroda.
Prema ovom sporazumu, Federaciji BiH je pripalo 51, a Republici Srpskoj 49 posto zemlje. Formiran je Distrikt Brčko, kao posebna teritorijalna jedinica. Glavni autoritet u tumačenju sporazuma je Ured visokog predstavnika u BiH (OHR) koji ima autokratske dikatorske ovlasti Ovisno od toga koliko je koji predstavnik lud, a u pravilu se radilo o luđacima, ovisi svakodnevnica građana BIH.
Također, Daytonski sporazum je najveća ovlaštenja dao entitetima i naznačio osnovna ovlaštenja za nivo zajedničkih državnih organa.
Potpisnici su se tada obavezali da međusobne odnose reguliraju prema Povelji Ujedinjenih nacija (UN), Završnom helsinškom aktu i drugim dokumentima Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OEBS), kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje nesporazuma na miroljubiv i demokratski način.
Sporazum koji je poznat i kao Pariško-dejtonski mirovni sporazum ima ukupno 11 aneksa, koji pokrivaju vojne, političke i civilne aspekte mirovnog dogovora, kao i regionalnu stabilizaciju. Aneks četiri tog sporazuma je i danas Ustav BiH.
Inače, do daytonskog parafa je došlo poslije trotjednih pregovora čelnika BiH, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD-a. Točnije, Daytonski sporazum je bio kulminacija “Shouttle diplomacije” koju je otpočeo Richard Holbrooke sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a. Taj dokument je, u čemu se slažu mnogi stručnjaci, nastao pod snažnim utjecajem i pod pritiskom međunarodne zajednice.
Međutim, početkom 2008. godine je otkriveno da je originalni primjerak Daytonskog mirovnog sporazuma izgubljen. Nakon što je Skupština BiH zatražila novi primjerak, Francuska je poslala ovjerenu kopiju tog dokumenta.
Tijekom 19 godina bilo je nekoliko bezuspješnih pokušaja ustavne reforme Daytonskog sporazuma, a prema mišljenjima mnogih međunarodnih dužnosnika ovaj sporazum je već davno prevaziđen, dok u RS-u još uvijek smatraju da se izvorni elementi Daytonskog sporazuma moraju i dalje primjenjivati, piše Anadolu Agency.
Ono po čemu danas žive građani BIH daleko je od Daytona i Pariza. U FBIH je ukinut paritet čime je prekršeno međunarodno pravo jer u Daytonu paritet postoji. Potom je nametnut izborni zakon koji nije prošao parlament čime je narušen ustav FBIH. Odlukom o konstitutivnosti na cijelom teritoriju kozmetički su u RS-u ojačali Bošnjake i Hrvate a u FBIH koja je prvotno definirana kao federacija hrvatskih i bošnjačkih kantona/entiteta ojačana je pozicija Srba-. Sve je to načelno točno no u praksi Srbe u FBIH a počesto i Hrvate imenuju Bošnjaci dok u RS-u Srbi počesto imenuju Bošnjake i Hrvate, što naravno nema nikakve veze s konstitutivnošću kako je naivno o tome govorio Zubak nego su stranci omogućili da RS ostane srpski a FBIH ojača kao bošnjački entitet. Hrvatima nije ostavljen čak ni distrikt Brčko da budemo cinični. Hrvati ne imenuju nikom nikoga iako mogu , barem u kantonima s hrvatskom većinom instalirati svoje Srbe i Bošnjake. Tu i tamo Lijanovićeva kriminalna partija koristila je taj model. Dok se nisu zaletjeli grlom u svinjake.
Visoki predstavnici, strani plaćenici i lobisti raznih banaka umjesto zaštite Daytona prekrajali su pravila punjenja Domova naroda pa je tako omogućeno da iz većinskih bošnjačkih kantona Bošnjaci potpuno ovladaju srpskim domom naroda u FBIH i gotovo jednom trećinom hrvatskog doma naroda. Pored toga pravilo jedne polovine izmjenjeno je na pravilo jedne trećine. Status grada Mostara također pogoduje Bošnjacima dok istovremeno poseban Status Travnika ne postoji.
Iako postoji na desetke plastičnih primjera gdje se Hrvate u BIH šuta kao zadnju europsku političku naciju bez političkih prava nekolicina tzv. hrvatskih intelektualaca o tome nikada nije rekla niti riječi te i dalje ponavljaju unitarističku priču kako u BIH nisu ugroženi samo Hrvati nego svi njeni građani.
Kad su tako hrabri nek kažu kako u BIH nisu ugrožena samo prava LGTB osoba nego svih njenih građana pa će dobiti advekatan medijski odgovor. Naime čak i LGTB lobi u BIH ima jaču medijsku i lobističku moć od hrvatskog naroda.
Koji je, kako se to već u šali kaže, konstitutivan.
Naime u svim zemljama svijeta konstitutivnost znači temelj, onaj koji je primordijalan, koji je suosnivač nečeg, dakle bitan , jednakopravan. Samo u BIH konstitutivnost znači – aha to je ona zajebancija kojom se igramo s malim glupim Hrvatima.
Zubače potpisniče kako si spavao sinoć?
poskok.info
wpDiscuz