Nemoguće je govoriti o većini u Saboru RH bez glasova BH Hrvata. Ne samo onih koji su došli iz 11 izborne jedinice nego više stotina tisuća tih glasova u RH.
Andrej Plenković i Radman nastupili su radikalno oštro protiv Milanovićeve inicijative koja je tako prost državnički čin. Niti ucjena niti iznuda nego uvjet Hrvatske članice NATO-a da ako žele da malena Hrvatska pristane na veliku stvar, jako veliku stvar, Hrvatska ima jedna minimalan uvjet – da se poštuje Ustav BIH i presuda Ustavnog suda BIH.
Da taj isti moćni Zapad ne dopusti širenje Putinovog utjecaja u BIH, eskalaciju krize, i da izvole pritisnuti ili Bakira Izetbegovića ili Schmidta da nametne amandmane na Izborni zakon i Ustav BIH kojim bi se provela izborna reforma i malobrojnijim narodima u FBIH omogućio dostojanstven izlazak na Izbore.
Plenković i Radman, izdajnici Hrvata u BIH, nisu tek obični izdajnici. Oni se ustaju protiv nacionalnog interesa Hrvatske, protiv Ustava Hrvatske, protiv Predsjednika Hrvatske i protiv Hrvata u BIH putem moći i pozicije koje su im dali pazite tko – Hrvati iz BIH.
Daj gotovo fašistički prijezir prema našem narodu, koji ovaj dvojac baruna i brusselskog plemstva iskazuje nije u Hrvatskoj viđen još od doba mađarona.
Brusseljačine
Ta potreba da se dodvore Zapadu po cijenu potpunog uništenja stranke i nestanka HDZ-a RH s političke scene, pa i pada Vlade HR je gotovo patološka. A kojom žestinom i s kojim sepetom uvreda su se okomili na sve koji pozivaju Vladu RH da podrži inicijativu to se ne pamti.
Ujedno shvatili smo da oni ipak mogu biti brzi i žestoki. Ali samo kada se radi o dodvorničkom nagonu. Nikako nagonu za koji su plaćeni da ga iskažu. Borbi za Hrvatsku i njene nacionalne interese.
Doista svjedočimo povijesnom otriježnjenju. Hrvati iz BIH konačno će prestati biti pretplatnici na HDZ RH pamet. Sada smo konačno svjesni , svi mi , da se radi o izrabljivačkoj, protuhrvatskoj stranci koja nas i naše roditelje smatra idiotima. No pitanje je je li kasno.
Znakove da se radi o tehnomenadžerskoj protuhrvatskoj vladi imali smo i ranije. Sam izbor blijede, nezamjerajuće Pejčinovićke, kao ministrice nezamjeranja, potom njeni proglasi iz Vijeća Europe koje kao da je pisala neka potpuna strankinja a ne Hrvatica iz Klobuka, potom Radmanova šepurenja bez sadržaja, čojstva i inicijative, svi ti demagoški izleti u ništa, šetnja s našim krvnikom Džaferovićem, koji je trebao biti u Remetincu a ne u Vukovaru, i u konačnici citiranje Bakira Izetbegovića kao argumenta protiv Milanovića.
Kada bi zastupnici HDZ-a u Saboru RH oduzeli od svojih mandata glasove koje im je dao hrvatski narod iz BIH, kako onaj u RH tako onaj iz BIH Vlada HDZ-a ne bi više postojala.
Niti će ona ikada više postojati ne pobijedi li Plenković svoj ego.
Ili njegov ego ili opstanak HDZ-a. Neka se odluči.
No na pobjedu na idućim izborima uz ovakav izdajnički pristuo može se kladiti samo u nekom hologramu. U stvarnosti nikada više ne.
Samo ih čudo može spasiti. A to čudo zove se metamoroza iz brusselskih flundri u hrvatske državnike.
Je li to uopće više moguće?