BiH je stoljećima primjer tolerancije u raznolikosti, to je njena prošlost i budućnost, riječi su to Jacquesa Chiraca, nekadašnjeg predsjednika Francuske koje je pročitala njegova kćer, na dodjeli Oručevićeve nagrade, nagrade koju dodjeljuje “Centar za mir i multietničku suradnju” koji se bavi reciklažom mira u BIH tako što dokumentira zlo. Dokumentacijom zla, i upozoravanjem na to što su oni radili nama, ne i mi njima, te selektivnim pristupom kulturi sjećanja, u Centru za mir, koje reciklira zlo, uvjereni su da je moguće postići trajan mir. Čudna je to logika, al dobro, ako je cilj mir samo naprijed dečki i curke. Burgijajte fondove.
Nego šta reče Širače. Nekadašnji francuski predsjednik tvrdi da je BIH stoljećima bila primjer tolerancije u raznolikosti, kako je to njena prošlost i budućnost.
Na koje točno stoljeće gospodin misli mi ne znamo, al ono kako se nas učilo ne samo u doba jugoslavenskog obrazovanja, BIH je bila primjer netolerancije u raznolikosti, to je bila njena prošlost i to je njena sadašnjost, nadamo se ne i budućnost. Srednji vijek, Otomani, Austrija, Prva Jugoslavija, NDH, komunistički režim, rat 90-ih. Daytonska BIH. Sve su to razdoblja ekstremne netolerancije u raznolikosti i tužna povijest BIH.
Ako bi Safet Oručević mogao nazvati Chiraca i zamoliti ga da našim povijesničarima dostavi materijale i građu na osnovu koje je iznio svoju tvrdnju o našoj hiljadustoljetnoj toleranciji naših različitosti bili bismo zahvalni i Safi i Chiracu, jer od ove povijesti koju danas čitamo, nestadosmo u međusobnoj “snošljivosti”.
(poskok.info)
Kćerka Jacquesa Chiraca, bivšeg predsjednika Francuske, Claude Chirach pročitala je pismo svog oca upućeno “Centru za mir i multietničku saradnju”, povodom dodjele nagrade “Mostar peace connection”, koja je održana sinoć u Mostaru.
Pismo prenosimo u cijelosti.
“Dozvolite mi najprije, da u se u ime Jacquesa Chiraca zahvalim na ogromnoj časti koja mu je ukazana imenovanjem upravo njega za dobitnika ‘Nagrade za mir’, poslije tako eminentnih ličnosti kao što su Nelson Mandela ili Vaclav Havel. Dozvolite mi također da u njegovo ime čestitam “Centru za mir” za uloženi trud vrijedan divljenja na očuvanju sjećanja u službi mira i pomirenja. Okupili smo se ovdje da proslavimo godišnjicu obnove Starog Mosta u Mostaru, koji je upisan na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Na ovaj poseban dan, na ovom simboličnom mjestu, predsjednik Jacques Chirac me zadužio da Vam pročitam sljedeće pismo koje upućuje, osim prisutnim ličnostima, i cijelom narodu Bosne i Hercegovine:
”Otkako sam izabran na čelo države 1995. godine želio sam da se Francuska u potpunosti angažuje vojno i diplomatski na okončanju nepodnošljivog bosanskog razdora.
Stvaranje snaga za brzu reakciju, sa našim britanskim i holandskim partnerima koje je vodilo ka angažovanju Atlanske alijanse, zatim pregovori u Daytonu i sporazum u Parizu, omogućili su prekid borbi i postavljanje osnove za pomirenje predviđene novim institucijama.
Ali trebalo je, i još uvijek treba raditi na pomirenju, prije svega u srcima i glavama, inspirisani vrijednostima koje su temelji naše civilizacije: odbijanje etničke i vjerske mržnje, poštivanje drugoga, prvenstvo prava nad silom, jednom rječju – zahtjevni koncept humanizma i tolerancije.
Stari Most u Mostaru mora pronaći svoju simboličku stranu luka koji približava narode koji samo zajedno čine Bosnu i Hercegovinu. Jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, multikulturalnu, demokratsku, koja potpuno zauzima svoje mjesto u regiji koja se postepno stabilizuje, a kojoj Evropa treba pružiti ruku.
U ovim teškim trenucima ogromnih izazova za naš cijeli kontinent, izgovaram svoju žarku želju: Da Vaša zemlja nastavi reforem, korak po korak, odlučno jer je to jedini put koji će joj otvoriti vrata Evropske unije.
Bosna i Hercegovina je stoljećima bila primjer tolerancije u raznolikosti. Ona može i treba to ponovo postati! To je bila njena prošlost. To je, ubjeđen sam, i njena budućnost. To je budućnost i cijele Evrope. ”
Jacques Chirac
(Vijesti.ba)
wpDiscuz