Ako ste Hrvat/ tradicionalni katolik, ne znači da vas neće nazvati “jugozomboidom”, za njega su već predlagali da ga se psihijatrijski vještačiZa Željka Glasnovića još u veljači prošle godine Goran Beus Richembergh tražio je da ga se “odvede na psihijatrijsko vještačenje”. Kroz Sabor Republike Hrvatske u 28 godina neovisnosti prošlo je kojekakvih tipova – primitivnih, nepismenih, pijanih, korumpiranih, kriminalaca – ali za nikoga od njih nikada nitko nije zatražio to što je Richembergh tražio tada.
piše: Sergej Župančić l express.hr
Razlog je bio još jedan u nizu ispada Glasnovića kojima vrijeđa, kleveće, poziva na nasilje protiv konkretnih ljudi. A sada je jezik, koji je do sada vrijedio kao pokazatelj njegove temeljne nesposobnosti da se kontrolira, na svojoj Facebook stranici počeo koristiti i kao stil svoje predizborne kampanje. O takvim ljudima kao što je Glasnović, prije 40-ak godina Douglas Adams je u svom “Vodiču kroz galaksiju napisao” da je najbolji način da im postanete neprijatelj – ako se rodite.
“Jugozomboidi imaju plan za Hrvatsku, svaki ima plan dok ne dobije šaku u glavu”, objavio je na jednom plakatu uz svoju fotografiju u boksačkom gardu, pomalo zastarjelom, više u stilu Alan Fordovog Grunfa koji je boks učio u mečevima u svojoj mladosti uoči Prvog svjetskog rata.
Lako za to što je plakat nepismen u kategoriji hrvatskog književnog jezika, nego je riječ o raspirivanju ideološke histerije. Više nisu dovoljni samo Srbi kao dežurni neprijatelji postojanja Hrvata i Hrvatske, niti komunistički vođe iz Jugoslavije imenom i prezimenom. Sada su na red došli Hrvati za koje Glasnović dokazuje da su “jugozomboidi” time što se politički djelomično ili sasvim ne slažu s njim.
Drugim riječima, Glasnović prijeti fizičkim nasiljem političkim neistomišljenicima, čime se dokazuje da je mentalno u savršeno istoj razini i kao isljednici OZNA-e 1945. i kao egzekutori ustaša 1941. Željko Glasnović odavno se prometnuo u saborskog redikula, Richemberghov prijedlog da ga se psihijatrijski vještači podržao bi dobar dio opozicije, vrlo vjerojatno i ne jedan HDZ-ovac, i to ne samo zato što je Glasnović na listu za dijasporu onomad završio kao Karamarkov odabir.
Glasnović može biti potpuno siguran da nismo propustili primijetiti da je njegova kampanja za EU-izbore gerilska, da računa baš na reakciju medija. No, tu se možda i preračunao ako se dogodi da se na njega konačno počne primjenjivati Kazneni zakon RH. Sa 100 metara udaljenosti vidi se da je um iza ovakvog plakata isti onaj koji je prijetio Ivanu Pernaru, u Saboru, kad ovaj nije htio ustati kako bi odao počast Slobodanu Praljku, netom osuđenom u Haagu kao ratni zločinac i netom nakon njegovog samoubojstva.
“Da su te našli, ne bi ti sjedio ovdje danas, ne bi sjedio ovdje danas”, govorio je Glasnović Pernaru.
Ako je itko Pernara prokazivao kao katastrofalnog političara, nekad sa smiješnim, nekad s idiotskim društvenim, nekad s katastrofalnim političkim nazorima, onda je to Express. Ali, dok je Pernar čovjek koji poštuje zakone RH, Glasnović ih očito ne poštuje. Kao niti vlast koja makar zbog ovoga Glasnoviću nije stala na kraj. Ili makar zbog objava po društvenim mrežama da je “Jasenovac laž”.
U Austriji, primjerice, za takve stvari već desetljećima trpaju u zatvor. Ili pokazatelj da bi Pernar doista imao razloga za strahovati, u slučaju tragedije Republike Hrvatske da Glasnović dobije ikakvu funkciju, Glasnovićeva izjava: “Meni se hvali jedan crveni Kmer iz bivšeg sustava, sudac, da nije riješio nijedan slučaj u svojem mandatu u bivšoj državi. Prijatelju, ja bih njega strijeljao, a nažalost nemamo takvu državu još.”
Sljedeći plakat je klasični fake news. Tu se Glasnović dao fotošopirati uz plakat Anke Mrak Taritaš koja je uslikana u društvu mladića, prema stilu sudeći očito pankera. Glasnović je uvećao bedž s likom Chea Guevare s mladićeve jakne i napisao: “Što očekivati od jugoslavenskog mentalnog sklopa. Dobrodošli u 1945.” I još je dopisao: “Riješio sam problem .32 kalibrom. U desnu stranu njegova mozga… Sve njegovo pripalo je meni.”
Lako za to što bi 1945. nekoga uređenog poput tog mladog pankera poslali na psihijatrijsko liječenje, pa spominjanje te godine isključivo govori o stanju Glasnovićevog duha i o njegovom mentalnom sklopu. Problem je što je Glasnovićev argument protiv političkih neistomišljenika opet na liniji “1945.” i njegovih sličnih problema. Na kraju, on možda toga nije niti svjestan, ali citat Guevare je 50 posto čista krivotvorina.
Druga polovica je dio opisa iz Guevarinog dnevnika u kojem on doista navodi kako je likvidirao Eutimija Guerru, kubanskog seljaka. I doista kalibrom 32. Bilo je to 1958., tijekom borbi Castrovih gerilaca protiv vojske generala Batiste, a dotičnog Eutimija Guerru Guevara je likvidirao zato što je bio vodič i doušnik Batistinih trupa. Sve je, međutim, zgodno ako se da povezati s “1945.”, s prefiksom “jugoslavenski” i s Glasnovićevim političkim, ne protivnicima, nego neprijateljima, jer taj čovjek na takav način funkcionira.
“U Hrvatskoj žive 35% ljudi koji patološki mrze Hrvatsku”, novi je nepismeni natpis pored Glasnovića koji drži ploču s riječi “lustracija”.
Ako Glasnović nema, a nema, nikakvo istraživanje o “patološkoj mržnji” dijela građana Hrvatske protiv Hrvatske, onda se Glasnović referira isključivo na neki od političkih podataka poput izbora. Ako usto na takav podatak kači potrebu lustracije, onda Glasnović, zapravo, zagovara progone građana ove zemlje zbog političkih nazora.
U Hrvatskoj smo to imali i za vrijeme ustaša i od 1945. nadalje, kasnije sve blaže, ali je jasno u kakvim sustavima je politički sklop Glasnovića u stanju puno bolje funkcionirati nego u parlamentarnoj demokraciji.
“S ponosom služio sam obadvije vojske i odgovorno tvrdim…”, s tim dijelom Glasnoviću se ne može prigovoriti ništa osim, opet, nepismenosti, za što mu je ipak objektivno olakotna okolnost to što najveći dio života on u zemlji koju smatra svojom domovinom uopće nije živio.
Nakon takvih ispada nepismenosti, zbog kojih bi i dijete u nižim razredima osnovne škole riskiralo jedinicu iz hrvatskog jezika, možemo se prisjetiti svih onih gluposti Željka Glasnovića koje svjedoče o tome da je taj čovjek duboko nekulturan, neobrazovan, a dalo bi se tu utemeljeno posegnuti i za vrlo slikovitim izrazima.
“Govorite o školskoj reformi. Hrvatska više nije poligon za društveno eksperimentiranje. Imali smo Šuvara i ako vi hoćete da vam Milo Kekin i Johnny Štulić rade tu školsku reformu, bujrum, hvala”, govorio je Glasnović u Saboru.
Glasnovićev politički neprijatelj je i pjesnik Ivan Goran Kovačić. U Saboru je čitao nekoliko riječi poeme “Mrzimo vas”i nazvao ju “srži boljševičkog sotonizma i govora mržnje”, čime je pokazao da nema pojma niti o metafori niti o poeziji niti o povijesnoj kontekstualizaciji umjetnosti, da mu se brkaju fikcija i stvarnost. Nije to i jedini put da je pokazao da on u ovoj zemlji predstavlja, i kulturološki i politički i civilizacijski, strano tijelo.
Pokazao je to i onomad kad je “medijski linč protiv profesora Vlatka Previšića na Filozofskom fakultetu” izjednačio kao “performans razmaženih derišta recikliranih komunista” s “demonstracijama Radija 101” iz 1996. I ovaj put, dakako, sve izrešetano halucinatornim nabrajanjem “NOB-a”, “boljševičkih sotonista”, “skojevki”…
Glasnović je, otkako ga je Tomislav Karamarko glasovima “dijaspore”, a zapravo glasača HDZ-a iz Bosne i Hercegovine, lansirao u politički život Republike Hrvatske, nebrojeno puta pokazao da nema pojma gdje i kada živi. Pisao je da “u razvijenim demokracijama kad manjina tlači većinu, to se rješava pendrekom i suzavcem”. Prvo što to uopće nije točno. Kad manjina u razvijenim demokracijama nešto govori većini, onda to većina sluša i češće ne posluša, a nekad posluša.
Drugo, Hrvatska danas kakva god bila, ipak je takva da je upravo taj i takav Glasnović u njoj manjina. I u njoj je upravo on taj koji tlači većinu, kakva god ona bila. On, čovjek koji je živio u emigraciji u Kanadi, ali se nije nagledao niti te Kanade, niti se u njoj učio o društvu, koliko na mjestima kamo ga je odvlačila “Legija stranaca”.
“Hrvatsku nam vode jugoslavenski kadrovi… Čemu se čudite?”
Na takvu konstataciju, sad i u kontekstu republike kojoj je usto trenutno na vlasti europski i svjetski priznata kao demokršćanska stranka, promatrač se može pitati koliko je riječ o idejama proganjanja. Željko Glasnović je čovjek koji vrijeđa i prijeti ženama, manjinama, nacionalnim i seksualnim, političarima koji su u pravilu svi redom njegovi neprijatelji…
Zapravo, ako bi se uzelo da mu je čak i demokršćanska stranka/ pokret koja vlada ovom zemljom danas “jugoslavenska” po svojoj suštini, ako se uzme da mu nije jasno “zašto novinari ne prate mise poginulim NDH dužnosnicima”, ispada da je na planetu Zemlji čak i prosječnom Hrvatu ili katoliku, ili Hrvatu-katoliku, jedva izvedivo da ga taj čovjek ne strpa u kategoriju svih onih “boljševičkih sotonista”.
A naći se u toj kategoriji nije uputno, jer će mu ovaj javno prijetiti, javno će ga vrijeđati, tko zna što sve. Po zakonima Republike Hrvatske za takvo ponašanje s pravom se ljude trpa u zatvor. Neke ljude. Ne Glasnovića. On je poseban. Ne dao Bog da bismo ustvrdili da je s posebnim potrebama. To su kao pitanje postavili njegovi kolege zastupnici.
“Dragi/e Hrvati/ce, sjećate se kada je jedna odnarođena partija (ona ista koja danas pretendira biti uzor pluralne demokracije) razoružala hrvatski narod i predala oružje TO srbočetničkoj armadi 1990 g. Nikad više”, napisao je svojedobno na društvenim mrežama Glasnović uz fotografije gdje pozira s čitavim arsenalom oružja.
Tek tada Republika Hrvatska pokazala je zrno kičme za pokazati Glasnoviću gdje se u odnosu na društvo on doista nalazi s takvim stavovima, doživljajem postojanja, svijeta oko sebe. Mediji su bili ti koji su pokrenuli pitanje je li to silno jurišno automatsko oružje s kojim se naslikavao, njegove. I tek tada Glasnović se stao braniti. I tek tada nešto od svih tih prijetnji normalnom svijetu koji živi u ovoj zemlji, on je povukao s interneta. Branio se da su to fotografije iz Kanade, da oružje nije njegovo.
Branio se zato što mu je društvo pokazalo da je on taj koji predstavlja “patologiju društva”, a da društvo nije spremno dovijeka trpjeti njegovo iživljavanje. Ispada da je to bio njegov trenutak u kojem je “imao plan” tako dugo dok “nije dobio šaku u glavu”.
Niti jedan građanin ove zemlje ne treba se zavaravati da je imun na to da ga Željko Glasnović proglasi “jugozombidom”, da je zaštita od toga što je netko Hrvat, tradicionalni katolički vjernik, čak i nacionalist. Evo, pokušajte sami. Priđite mu oči u oči i podsjetite kako je onaj put u Saboru pristao glasati za predsjednika Sabora u zamjenu za isplatu onoga što je on tvrdio da su dugovanja za stradalnike HVO-a. Drugim riječima, Željko Glasnović tog dana prije točno dvije godine glasao je za “projugoslavensku vlast”. Pa još ako ga pitate: “Generale, čime su te slomili?”
wpDiscuz