Da li je “ProGlas” moguć u Srpskoj i zašto nije?

Velika očekivanja od ove inicijative uglavnom su ostala neispunjena. Iako je fokus njihovih aktivnosti bio na uvjeravanju građana da glasaju, postotak izlaznosti bio je nešto veći u odnosu na neke prethodne izbore u Srbiji. Također, poruke koje su uglavnom odgovarale oporbenim strankama nisu “proradile”, pokazali su rezultati. SNS, koji Srbijom vlada 11 godina, uvjerljivo je pobijedio.

Razgovarali smo s domaćim intelektualcima, profesorima, novinarima, piscima, sociolozima i drugim uglednim ljudima o političkoj situaciji u Republici Srpskoj i ima li potencijala za okupljanje intelektualaca oko jedne ideje, kolike su šanse da oni utiču na promjenu sistema. pa čak i izborni rezultat građanima.

Voditelji “ProGlasa” u Srbiji bili su glumci Dragan Bjelogrlić i Svetlana Ceca Bojković. Glumac Zlatan Vidović i književnik Darko Cvijetić nisu htjeli odgovarati na pitanja o mogućem sličnom angažmanu u Srpskoj. Naglasili su svoju apolitičnost i stav nemiješanja u političke procese.

Najveći problemi

Luka Kecman, profesor Akademije umjetnosti u Banjoj Luci, smatra da je najveći problem u cijeloj priči neinformiranost građana, selektivnost informacija i vladavina jednog čovjeka. Sociolog Ivan Šijaković, pak, smatra da su stranke obesmislile izbore jer nikako ne mogu predstavljati volju građana.

– Stranke su postale otuđene društvene skupine koje se bore za svoje parcijalne interese, zanemarujući građane, birače i opći društveni interes – smatra profesorica Šijaković.

Dirigent, skladatelj i profesor Arsen Čarkić smatra da je problem našeg društva polarizacija poput one u Americi.

– Također, problem su i političke stranke koje su manje-više bile na vlasti, dok su npr. u Srbiji to nije slučaj, veći je izbor između ostalog. Ovdje su sve stranke nastale iz SDS-a i SNSD-a – kazao nam je Čarkić, dodajući da je naša politička scena inertna.

On smatra da je najveći problem za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu stalna priča o ratu.

– Sjećam se da se devedesetih u Saboru ležerno pričalo o ratu. Političari danas imaju svoju viziju i ne žele čuti drugo mišljenje. Danas nitko nije u opasnosti da se mora braniti. Intelektualac ne može biti za rat – navodi Čarkić.

Novinar Darko Momić smatra da je najveći problem Srpske odlazak stanovništva, ali ističe i poguban utjecaj stranog faktora.

– Stranci se ovdje mogu smatrati četvrtim konstitutivnim narodom – kaže Momić.

Upitan za komentar političkog djelovanja jednog od osnivača “ProGlasa” Dragana Bjelogrlića, profesor Kecman je rekao da on i politika nemaju nikakve veze.

– Ne može se zažmiriti na njegovo umjetničko stvaralaštvo, ali treba reći da je on suštinski politički nepismen – ističe Kecman.

Čarkić podsjeća da je SPC devedesetih stala na stranu studenata. Možda je i danas vrijeme, dodaje, da se ključni nepolitički akteri priklone određenoj političkoj grupaciji.

Odaziv i rezultati

Za razliku od izbora održanih 3. travnja 2022., s izlaznošću od 58,6 posto, ovi su izbori završeni, prema analizi CeSid/Ipsos, s izlaznošću od 59,3 posto.

Srpska napredna stranka osvojila je dodatnih 200.000 glasova i apsolutnu većinu u Narodnoj skupštini, bez Socijalističke partije Srbije koja je izgubila 170.000 glasova, podijeljenih između SNS-a i najvećeg iznenađenja Branimira Nestorovića, koji je osvojio praktički onoliko glasova koliko je trebalo. u jednoj Banjaluci.

Lista “Srbija protiv nasilja” razočarana je izbornim rezultatom, jer ne mogu formirati vlast ni na jednoj razini. Dio birača koji se opredjeljuju za antipolitiku glasovao je za Nestorovića bez obzira na političko i ideološko opredjeljenje. SPN je optužio birače iz Republike Srpske da su utjecali na izborni rezultat u Beogradu kao tzv „fantomskih birača“. Bez obzira na to, odaziv se povećao, a broj njihovih birača povećao se za oko 190.000.

Takozvani državotvorna koalicija Dveri-Zavetnici nije prešla cenzus, okrivljujući oštru kampanju i nezastupljenost u medijima. U parlament je ušla koalicija NADA koju predvodi Novi DSS Miloša Jovanovića.

Ivan Šijaković izrazio je neslaganje s tekstom “ProGlasa”.

– Tekst je nedovoljno jasan i neprecizan, poziva se na sudjelovanje u političkom sustavu koji već 30 godina uništava Srbiju, poziva se na obnovu demokracije koja je svugdje u svijetu zakazala i dovela nas na rub ponora – rekao je Šijaković.

Novinarka i kolumnistica “Nedeljnika” Ljiljana Smajlović istaknula je da je cilj “ProGlasa” okupljanje protiv Vučića.

– Jedan od prvopotpisnika jezgrovito je rekao, ako nemate za koga glasati, barem imate protiv koga. Rekao bih, dakle, da je cilj “ProGlasa” bio na biračka mjesta dovesti sve, ali baš sve, protivnike Aleksandra Vučića, bez obzira na njihovu ideološku, političku, nacionalnu ili spolnu orijentaciju. Dakle, “ProGlas” je antivučićevski i nema druge ambicije nego isisati rezervoar glasova koji su protiv Vučića i poručiti antivučićevskim biračima: niste sami, ima nas puno, glasni smo i imamo zavidan društveni kapital, ne borimo se da budemo Vučić umjesto Vučić – rekla je Smajlović.

Nominalni cilj “ProGlasa” je mobilizacija građana za izlazak na izbore, a suština je također jasna, smatra Muharem Bazdulj, književnik i kolumnista.

– Bit je, međutim, rekao bih, u pokušaju smjene aktualne vlasti. U tom smislu, najprepoznatljivija lica oko inicijative su ljudi koji su u široj javnosti već bili prepoznati kao protivnici aktualnog režima – dodao je Bazdulj.

Jelena Vujanović, politologinja s Instituta za političke studije u Beogradu, smatra da je glavni cilj ove kampanje motiviranje građana da izađu na izbore, ali ukazuje i na važnu činjenicu.

– Tema je bila osvještavanje najbanalnije, ali najtočnije fraze “ako se ti ne baviš politikom, ona se bavi tobom”. Iako postoji tendencija da se od politike napravi nešto što se gadi svim normalnim ljudima, važno je reći da politika sama po sebi nije ni dobra ni loša, već ljudi koji su u njoj mogu biti dobri ili loši – rekao je Vujanović.

Stanje u Srpskoj

Na pitanje postoji li mogućnost formiranja inicijative slične “ProGlasu” u Srpskoj, Aleksandar Trifunović, urednik portala “Buka”, kaže da je to malo vjerojatno da će se dogoditi.

– Naša elita potpisala je pakt o šutnji. Ima desetak ljudi koji bi željeli u tome sudjelovati, a ostali se boje iznijeti svoje mišljenje – rekao je Trifunović.

Manje nas je nego u Srbiji, ističe Darko Momić i dodaje da “naše kritičko mišljenje nije zrelo”.

– Većina intelektualaca je pognula glavu. Bilo bi dobro formirati nešto slično sarajevskom “Krugu 99”. Neki srpski demokratski forum – dodaje Momić.

Luka Kecman također je pesimist.

– U Republici Srpskoj ima jedva pet intelektualaca koji isto misle i javno govore. Ne znaš što drugi misle. Premali smo da bi tako nešto bilo ostvarivo. Ovdje je svatko svakome vuk. Ne znamo hoće li nas baš taj drugi “tući” – rekao je Kecman.

Šijaković smatra da je “ProGlas” trenutno nemoguć u Srpskoj iz više razloga.

– Ovo u ovom trenutku u Republici Srpskoj nije moguće iz najmanje tri razloga: prvo, nema tko napisati sličan “ProGlas” koji bi imao za cilj pokrenuti ljude da se bore za promjene u društvu i boljitak svega. to je barem minimalno dobro; drugo, nema niti jednog akademika koji bi se ohrabrio staviti se na takav popis i poduprijeti takav pokret; treće, nema dovoljno intelektualaca, niti građana bilo kojeg zanimanja, društvenog položaja i interesa koji bi bili spremni potpisati “ProGlas” i pridružiti se pokretu da on bude respektabilan i značajan – rekao je Šijaković.

I Čarkić smatra da smo “premali” za priču poput “ProGlasa”.

– Skoro ćemo stati na Novom Beogradu. Druga strana problema je što nas političari i oni koji odlučuju ne žele čuti – smatra Čarkić.

Pesimističnim prognozama pridružuje se i književnik Berislav Blagojević.

– Ne vjerujem da je tako nešto moguće. Ima nas mnogo manje nego u Srbiji. Intelektualaca u Republici Srpskoj ima, ali oni nemaju sposobnost da mobiliziraju mase – rekao je Blagojević.

Jelena Vujanović bila je nešto optimističnija.

– Svakako da može, ali ne na isti način, s istim ljudima i istim temama. Iako s obje strane Drine živi isti narod, kontekst održavanja izbora je drugačiji – medijska slika u Srpskoj je raznolikija, a politička svijest drugačija od one u Srbiji. Slično je ta odbojnost prema politici i izbjegavanje politike. Ima prostora da kroz slične inicijative potaknemo ljude da aktivnije sudjeluju u izbornim i političkim procesima – rekao je Vujanović.

Iako je ukazala na nedovoljno poznavanje prilika u Republici Srpskoj, Ljiljana Smajlović također je dala pozitivan odgovor.

– Ne vidim zašto to ne bi mogli učiniti i protivnici Milorada Dodika ako su u stanju da se organiziraju. Problem s ovakvom vrstom pokreta je što je to dvosjekli mač: kada se pobunite protiv jakog vođe, istovremeno se pobunite protiv sebe. Mržnja rađa mržnju, strast rađa strastven odgovor. Recimo, u Srbiji ima ljudi koji ne vole Vučića, ali mrze i pomisao da glavni Vučićevi protivnici, primjerice Dragan Đilas ili Zdravko Ponoš, dođu na vlast. U podijeljenom društvu politička mržnja jača je od ljubavi. To smo vidjeli na velikom platnu u Americi 2016. godine – dodaje Smajlović.

Bazdulj kaže da inicijativa poput “ProGlasa” treba kritičnu masu ljudi nezadovoljnih aktualnom vlašću, uključujući i neke javne osobe i određenu medijsko-javnu “logistiku”.

– Prvi dio donekle postoji u Republici Srpskoj, ali je problem s ovim drugim dijelom, čini mi se, veći. Nije da je nemoguće, ali je možda teže organizirati nego u Srbiji – smatra Muharem Bazdulj.

Što ako

Ako bi se, međutim, sličan pokret osnovao u Srbiji, ključne teme njihova djelovanja, prema riječima Arsena Čarkića, trebale bi biti stavovi o ključnim političkim pitanjima poput Kosova i Metohije, ali i gospodarstva, PDV-a i životnog standarda.

Berislav Blagojević ističe kako je potrebno “zalagati se za dijalog, bez ikakvih destruktivnih akcija”.

– Cilj bi trebao biti inzistiranje na truleži morala u politici. Vratite moral u politiku – naglašava Darko Momić.

Ivan Šijaković predlaže radikalan raskid s dosadašnjim oblikom demokracije i zasnivanje sustava na meritokraciji.

– Pravi cilj ovakvog pokreta u Republici Srpskoj, ali i svugdje u okruženju i svijetu, bio bi poziv na bojkot izbora i uvođenje natječaja za izbor najobrazovanijih, najuspješnijih ( najbolji rezultati u svojoj struci) i moralno dokazani ljudi. Softver bi od cijele liste punoljetnih građana birao najbolje (softver bi izradili IT stručnjaci iz pokreta). Softver bi (uz pomoć članova pokreta) na temelju umjetne inteligencije sastavio kriterije za takvo natjecanje – kaže Šijaković.

Aleksandar Trifunović smatra da se treba fokusirati na malog čovjeka i bolji život.

– Šta je Republika Srpska, jesu li to ljudi posvećeni poslu, životu, djelovanju ili je to jedan čovjek – rekao je Trifunović.

(Autori: Srđan Radanović, Filip Cigić i Dario Gostimirović)

Istraživački tim FPN Banjaluka