Da li je Milorad Dodik neofašista?

Izbor Aleksandra Van der Bellena na beznačajnu i ceremonijalnu funkciju predsjednika Austrije izazvalo je ostatke ostataka euforije u depresivnom i učmalom Sarajevu. Najprije se oglasio demokratski kralj Luj XVI, pardon visoki predstavnik sa neograničenim ovlastima, također Austrijanac, Valentin Inzko da sa svoje funkcije, koja nema, ali baš nikakve veze sa demokratijom, čestita pobjedu Van der Bellenu koji, demokratski, podržava cjelovitost BiH čiji je vrhovnik nedemokratski nametnuti austrijski činovnik sa ogromnom nezasluženom platom.
——piše: Vuk Bačanović
Van der Bellen je, kako je rečeno “garant modernog i otvorenog austrijskog društva” šta god to da značilo. Ali dobro, svekoliku idilu je pokvario, niko drugi do “neofašista”, dežurni krivac i nacionalistički vampir Milorad Dodik jer je podržavao Van der Bellenovog protivkandidata na beznačajnu funkciju, radikalnog desničara Norberta Hofera. Profesor na sarajevskoj germanistici Vahidin Preljević je svoje ushićenje Van der Bellenom i užasavanje Dodikom izrazio na svome Facebook profilu, nastojeći predsjednika Republike Srpske, “prisloniti” za fašističku negaciju demokratije. Naravno, Sarajevo koje je “glasalo” za Hillary i Van der Belena je ponovo na moralnoj strani istorije.
Nije bezazleno da, umalo predsjednik, Hofer, navodno, voli za rever kačiti simbol austrijskih nacista. Kao i to da je, kao takav, blizak predsjedniku Republike Srpske, kojoj genocid na Kozari zauzima jednu od okosnica nacionalne istorije. Doista sve to, jako ružno i zabrinjujuće zvuči.
No, da li ste zaista austrijski fašista, generalno fašista ili bliski idejama fašizma ako, kao predsjednik druge države, podržavate Hofera? Ne, a evo i zašto. Politika je partija šaha u kojoj podržavamo one od kojih imamo direktnu korist. Predsjednik SAD ne postaje radikalni islamista ukoliko podržava takve pokrete širom islamskog svijeta, a zbog američkih imperijalnih interesa. Na isti način EU, koja podržava svoje članice, poput Poljske i Mađarske, a kojima su na čelu radikalni desničarski režimi, ne mora nužno, kao kolektiv, dijeliti takve vrijednosti. Ukoliko Angela Merkel, što javno, što tajno, podržava Rusiju, to ne mora značiti da podržava tehnologiju vladavine Vladimira Putina. Pozovimo se na nešto bližu istoriju. Ukoliko su Čemberlen i Staljin, svaki radi svojih razloga, u određenom periodu taktički podržavali Hitlera, to ne implicira da su sami bili nacisti.
Dodik u Bosni i Hercegovini zastupa srpski nacionalni interes i zbog čega bi, samo on, mimo cijeloga svijeta, morao slijediti moralizam ne podržavanja kandidata od kojeg, Srbi u BiH, na svaki način, mogu imati koristi? Jer se dotični, navodno, loži na pokoji nacistički amblem? To je Dodikova briga, baš koliko je Baraka Obamu briga jer njegovi saudijski saveznici još uvijek javno odsjecaju glave vješticama, čarobnjacima i preljubnicama. Da li je održavanje dobrih odnosa sa državnim uređenjima koja dozvoljavaju ovakva varvarstva i njima se diče bolje ili gore od taktičkog podržavanja desničarskog laprdala Hofera?
I to nakon što su te tvoje socijaldemokratske kolege iz Federacije BiH, za vrijeme svoje koalicije sa ustaškim HSP-om, tužakanjem izbacili iz Socijalističke internacionale, jer si “nacionalista”? Naposlije, koliko je “moralno” da mu se ovaj prigovor upućuje iz grada u čijem samom centru ulice i škole nose imena po nacističkim ideolozima i kolaborantima? U kojem su donori raznih džamija i islamskih ustanova, kraljevi, šeici i predsjednici iz zemalja u kojima je riječ “demokratija” nepristojno i izustiti, a nekmoli razmišljati o njenom uvođenju. Da li je moralno Dodiku držati moralističke lekcije, a proći pored Iranskog kulturnog centra u strogom centru Sarajeva, znajući da u toj zemlji kamenuju preljubnice, a homosekualce vješaju čeličnim žicama na dizalice?
Da li je moralno Dodiku prebacivati taktiziranje sa Hoferom, a na mig diktatorskog režima iz Turske otimati već dodijeljene plakete genijalnom matematičaru, samo radi toga jer je bio isuviše povezan sa Gulenom? Ili, na isti mig, zaslužnim učenicima otimati priznanja jer su pohađali srednje škole u BiH koje se dovode u vezu sa Fethullahom Gulenom, čiju organizaciju Turska smatra terorističkom?
“Fašizam” i optužbe za isti u sarajevskom građanskom jezku, dakle nije ništa drugo, do kvaziintelektualno oruđe za obračun sa svakim ko odudara od propagandnog malograđanskog mejnstrima i uvriježenih istina. Tako je i podrška nedemokratski instaliranog Inzka, demokratski izabranom predsjedniku Austrije, koji će, sutra, poput Dodika, stisnuti ruku i podržavati i najcrnjeg vraga, pa i fašističkog, ako je to u interesu Austrije, nešto sasvim pristojno, dok je Milorad Dodik, ni manje ni više, nego “neofašista”. Ali tako to biva. Gdje prestaje bilo kakva logika, tu, u sjeni diktatorskih minareta, gdje nesmjenjivi Inzko diktira moral, počinje Sarajevo…