Alfie Bown prvi je u svijetu povezao filozofiju igara i shvatio kako je terorist iz Christchurcha došao na ideju snimati svoj pokoljJedan od najgorih istupa Donalda Trumpa otkako je predsjednik bila je njegova izjava iz veljače 2018., kad je postavio dijagnozu kako se moglo dogoditi da 19-godišnji Nikolas Cruz u gradiću Parklandu na Floridi opakom jurišnom puškom AR-15 pobije 17 ljudi, uglavnom tinejdžera, u školi iz koje su ga upravo izbacili: “Sve češće čujem kako ljudi govore da razina nasilja videoigara doista oblikuje umove mladih ljudi”.
Trumpa su rastrgali i s centra i slijeva, diljem svijeta, zato što se očito izvlačio na nasilne videoigre kao uzrok još jednog pokolja, umjesto da prizna da je praktično apsolutna sloboda naoružavanja u SAD-u glavni uzrok za to što se u toj zemlji toliko gine od tog istog oružja. Riječ je o biznisu goleme i moćne industrije, o brutalnom kapitalu.
Jedan od rijetkih koji se tad drznuo Trumpu dati za pravo, a definitivno jedini slijeva koji je priznao da je američki predsjednik ubo nešto zanimljivo, bio je Alfie Bown, teoretičar videoigara s Media Arts na Royal Holloway University of London. Još je to napisao javno, u Guardianu, ali ne zato da bi Trumpu dao za pravo, nego da upozori na nešto puno dublje, zlokobnije, što i Trumpu i dobu Trumpa tumači onako kako to do tada nitko nije učinio.
Bown je uoči gostovanja na Filozofskom teatru u HNK u Zagrebu, pojasnio o čemu je riječ.
“Naravno da nije htio kritizirati zakone o oružju, jer mnoštvo njegovih birača vjeruje u svoje pravo na posjedovanje oružja. Ali na jedan bizaran način Trump je tad, sasvim slučajno, do određene mjere imao pravo u uspostavljanju veze između nekih oblika terorističkih napada i videoigara”, rekao nam je čovjek koji zapravo neće tako lako ustvrditi da videoigre same po sebi navode ljude na nasilje.
Riječ je o jednom drugome mehanizmu.
“Jednom kad ljudi počnu tvrditi da videoigre ne uzrokuju nasilje na ikakav direktan način, istog trenutka takve igre trpaju u kategoriju ‘bezazlene zabave’, ‘eskapizma’ i sličnih stvari. A ništa nije dalje od istine nego to. S terorističkim napadima, poput nedavno na džamije u Christchurchu, stvari postaju jasnije nego ikad. Taj ubojica je naveo niz videoigara kao inspiraciju, citirao je YouTubera PewDiePiea i pokušao snimiti napad u monokularnom stilu osobe koja ispred svih sudjeluje u napadu, pri čemu bi on bio taj junak. Uz to, nedavno istraživanje pokazuje da videoigre u pravilu povećavaju predrasude prema Bliskom istoku i ljudima koji potječu odande”, rekao je, a onda poentirao u čemu je pravi problem s videoigrama:
“Igre ne uzrokuju nasilje, ali su obojene takvim ideologijama i kulturnim vrijednostima da ih ne samo kopiraju, nego ih i preoblikuju. Tako, točno, postoji veza između videoigara i uspona desnice danas te po tom pitanju bismo trebali nešto poduzeti”.
Nasilne videoigre u određenoj mjeri i nakon određenih granica naravno da potiču na nasilje. Dok Trump tu činjenicu koristi s pozicije političke desnice, dok Svjetska zdravstvena organizacija tome pristupa statistički, što onda najviše odgovara nazorima političkog centra, Alfie Bown je bio prvi koji je stvar promotrio s pozicije ljevice.
Ono što se ranije nije dovoljno spominjalo je direktna veza između gejmerske kulture i uspona alternativne desnice, “alt-righta”, rasističkih ideja, ideja mizoginije i sličnih pojava kod mladih. Jedino što ostaje otvoreno je ide li taj utjecaj u jednom, u drugom smjeru ili u oba istodobno.
“Smatram da videoigre, da se slikovito izrazim, zapravo predviđaju budućnost. Britanske igre počele su istraživati sve snažniju nostalgiju za Britanskim carstvom još i prije nego što se Brexit pojavio kao politička tema. Američke igre bile su ogledalo za sve veću islamofobiju još i prije terorističkog napada od 11. rujna 2001. Naravno da je to zato što su te kulturološke ideje prisutne još i prije povijesnih događaja kao njihovih posljedica, ali na taj nam način videoigre, možda kao poveznica s našim podsvjesnim, mogu dati uvid u budućnost koju ćemo stvoriti. Igre su tako često korak ispred politike, a ne iza nje”, objasnio je.
Ako se na takav način promatra svijet videoigara i povezane kulture koja uključuje i animirane filmove i stripove, odjednom se s velikom zabrinutošću može primijetiti i izrazita seksualizacija ženskih likova čak i u takvim stilovima kao što su anime i manga. Bown upozorava i na to:
“Sve te stvari povezane s rodnim, povezane su i s rasnim i klasnim predrasudama. Srećko Horvat me je nedavno podsjetio da je Umberto Eco, kad je objavljivao popis stvari po kojima možemo identificirati fašizam koji nam predstoji, inzistirao na tome da je jedan od ključnih signala da se nalazite u fašističkoj strukturi kad uočavate izraziti rast mizoginije”.
Bown time ne želi reći da su videoigre ili anime same po sebi fašističke, upravo suprotno, te pojave čak mogu biti i izrazito progresivne, čak u smjeru ljevice, nego da mogu postati fašističke ako izgubimo iz vida njihovu političku prirodu, odnosno ako o cijeloj toj sceni razmišljamo isključivo kao o industriji, kao o pukoj zabavi.
U tom slučaju, kad naivno vjerujemo da je sve samo zabava, propuštamo shvatiti da je oduvijek sve bilo pod utjecajem društvenih okolnosti, pod utjecajem kulture u kojoj se razvilo, raspoloženja građana, a to onda znači i pod utjecajem politike i ideologija, i to u pravilu pod snažnijim utjecajem onih koje su najmoćnije.
“Videoigre su ideološki konstrukti koji korisnika guraju prema određenom skupu vrijednosti, jednako kao što to čine ili su nekad činili televizija i film”, objasnio je. Bown je na tom tragu svojedobno pisao u Guardianu o Alibabinu gradu umjetne inteligencije, raskrinkavši ga kao distopijski projekt multimilijardera Jacka Maa, uz to još navodeći činjenicu da Ma uopće nije tako apolitičan kako se voli prikazivati, nego da je član KP Kine.
Tako bogat i moćan čovjek naprosto ne može biti običan član bilo čega, kamoli KP Kine. Zanimalo nas je da li u konačnici tehnološki razvoj umjetne inteligencije baš mora dovesti do nedemokratske distopije.
“Što se mene tiče, u tehnološkom procesu ne smatram da je išta neizbježno. Smjer tehnološkog procesa određuju tijela koja ga financiraju, dakle veliki konglomerati i nacionalne države. Oni su ti koji određuju prirodu tehnološke budućnosti i, da, smatram da doista možemo sa sigurnošću ustvrditi da je tehnološki razvoj danas jako zainteresiran za uništavanje mnogih demokratskih procesa. Ma je član KP Kine. Slično tome, Eric Schmidt vodi odbor u Pentagonu, zadužen za povezivanje tehnologija silicijske doline s NSA-om”, rekao nam je Bown.
Čovjek ne mora biti nikakav ovisnik o teorijama zavjera da uoči vrlo nezgodnu situaciju u tome što je bivši generalni direktor jednoga Googlea odjednom postao glavni čovjek u Pentagonu za tehnološko povezivanje onog najsuvremenijeg iz Silicijske doline s NSA-om. Sve da i nikad nije došlo do razotkrivanja prisluškivanja cijeloga svijeta, čak i EU-a, pa čak i mobitela Angele Merkel.
“Povrh svega toga, imate i kompanije poput Palantira i Cambridge Analytice koje aktivno rade na razbijanju demokracije, često uz pomoć drugih političkih organizacija.”
wpDiscuz