BANJALUKA – Predsjednik Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović rekla je danas da je postojala genocidna namjera međunarodne zajednice koja je mogla samo jednom prostom odlukom omogućiti da 12 beba ostanu žive.
“Ako nekom uskraćujete kisik koji znači život, sprečavate šansu za život ili da se taj život razvije, onda je iza toga genocidna namjera”, rekla je Cvijanovićeva u obraćanju u Akademiji nauka Republike Srpske povodom obilježavanja 25 godina od smrti 12 beba u Kliničkom centru usljed nedostatka kisika.
Ona je navela da se ovakvi tragični događaji mogu osjećati i ispričati samo kroz umjetnost da ne bi bili zaboravljeni. “Kao roditelj i građanin imam poseban odnos prema tome. Sasvim druga dimenzija je što bi ta djeca bila danas, kako bi se razvijala kroz život i što bi značila roditeljima. To nikada majke, roditelji i bilo tko ne mogu objasniti ili pronaći pravu riječ da iskažu osjećaje “, rekla je Cvijanovićeva. Cvijanovićeva je navela da je smrt beba bila tragedija ne samo za obitelji, već da se uselila u sve domove Srpskoj i nikoga nije ostavila netaknutim u tom vremenu. Ona je rekla da su majke stradale djece podnijele najveći teret tuge, te da je ovaj prostor tijekom rata i poslije preživio svašta zbog velikog nerazumijevanja i isprojektovanog i isfabrikovanog pristupa ratu. “Svijet je napravio crno-bijelu sliku koja, nažalost, i danas postoji, iako više nije tako izražena kao ranije. Ali, to je upozorenje. Moramo biti oprezni da točno znamo što trebamo raditi u budućnosti, da poslažemo stvari i razumijemo kakvi procesi u pitanju “, poručila je Cvijanovićeva, koja je u Akademiji nauka i umjetnosti Srpska uručila povelje dostojanstva majkama stradalih beba. Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović ocijenio je da stradanje 12 banjalučkih beba 1992. godine govori o strahotama i razmjerama tadašnjih sukoba i rata, kao i odsustvu ljudske humanosti i potrebe da se pomogne ljudima.
“Ovo šalje snažnu i jasnu poruku da se nikad nikome ne bi trebalo dogoditi ovo što se dogodilo 1992. godine sa 12 beba koje su bile žrtve nerazumijevanja, oholosti i snage tih velikih moćnika koji nekada ljudski život ne uvažavaju i ne poštuju”, rekao je Savanović. On je dodao da u narednom periodu treba sagledavati vrijednosti života, te učiniti sve da nikada više ne dođe do ratnih sukoba na ovim prostorima. Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović rekao je da stradanje 12 beba ne smije da se zaboravi, niti da se politizira i instrumentalizira.
On je danas dodijelio povelje zahvalnosti novinarima i medijskim kućama, književnicima koji su pisali o ovoj tragediji, zatim skladateljima, ljekarima pilotima, političarima, umjetnicima … Direktor Univerzitetskog kliničkog centra Srpska Vlado Đajić rekao je da će se pobrinuti da ta zdravstvena ustanova više nikada ne ostane bez kisika, lijeka ili bilo čega što može sačuvati život građana. Tajnik Udruženja “12 beba” Željka Tubić, jedna od majki čija je beba umrla u tom razdoblju, rekla je da je u svibnju 1992. godine svaka od majki bila sretna što je dobila dijete, iako je počinjao rat. “Mislili smo da će zlo nestati i da će pobijediti život, ali, nažalost, nastupila je tuga i bol koja ne jenjava. Ne postoje riječi koje mogu tu bol opisati”, rekla je Tubić.
Na skupu povodom obilježavanja 25 godina od smrti 12 beba prikazan je dokumentarni film “Dah života”, autora Snježane Brezo, koji je inspiriran stradanjem banjalučkih beba. Obilježavanju 25 godina od ove tragedije nazočila je i delegacija Narodne skupštine. U okviru obilježavanja 25 godina od smrti 12 banjalučkih beba usljed nedostatka kisika u bolnici, ranije su položeni vijenci na spomenik “Život” i služen je parastos i položeno cvijeće na grobnici gdje su bebe pokopane na banjalučkom Novom groblju.