Neka nam primjer iz Livna bude da nam se mogu dogoditi i gore stvari i zbog tog moramo sebi reći da ovo što trpimo i nije tolika patnja.
Od četvero mladih Livnjaka koji su sinoć u 23:15 poginuli u prometnoj nesreći na cesti Livno – Bosansko Grahovo, trojica su iz istog livanjskog sela – Strupnić, objavili su mediji danas pokazavši nam da i u najtežim vremenima – može teže.
Otkako je počeo kaos, a legitimno ga je nazvati kaosom, oko koronavirusa, mnogi ljudi su pali u depresiju i postali tužni, bezvoljni i frustrirani jer ne mogu obavljat sve one aktivnosti koje su u predkoronskom vremenu najnormalnije obavljali.
Danas je Veliki petak. Dan kad katolici obilježavaju muku i smrt Isusa Krista.
Za Herceg-bosansku županiju i livanjski kraj, ovaj Veliki petak bi se mogao nazvati i crnim petkom jer je jezivo bilo danas čuti informaciju o smrti ovolikog broja mladih ljudi koja je kratkotrajno i koronu bacila u drugi plan. Kamo sreće da je povod bio veseliji.
Krivudavi dio ceste u blizini groblja, kako pišu mediji, zauvijek će ostati spomenik ovim mladim ljudima, a svima nama kao opomena kako uvijek može gore.
Budimo sretni danas i ne frustrirajmo se jer nam je jedan od najveći problema na koju društvenu mrežu zaviriti i koji kanal na televiziji uključiti.
Ostanimo kod kuće. Spasimo i sebe i druge.
Neki dan je predsjednik vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić rekao je da se trebamo odreći zagrljaja kako bismo danas-sutra uopće imali koga zagrliti.
Bio je u pravu.
Naše odricanje je ništa u usporedbi s onim čega se na koncu ove Korizme odriču roditelji ove stradale djece.
Ne budimo bezobrazni papci i ne budimo glupi. Život je lijep i ako ga djelomično provodimo na kauču. Mjesec – dva, možda pola godine. Pa što? Bolje je i to od smrti.
Svjetski mediji objavljuju fotografije i snimke masovnih grobnica u koje se pokapaju njujorčani pokošeni koronavirusom. Svaki dan vijesti postaju sve crnje, a informacije o novim umirućima samo rastu.
Neka nam primjer iz Livna bude da nam se mogu dogoditi i gore stvari i zbog tog moramo sebi reći da ovo što trpimo i nije tolika patnja.
Pametnjakovići će možda reći da bi se prometna nesreća dogodila i bez koronavirusa i da se nesreće uvijek događaju.
To je možda točno, ali nas ne sprječava da ‘mućnemo’ glavom i promislimo kako uvijek može biti gore i nama i ljudima oko nas.