Suljagić je, unatoč svim saznanjima policije o lažnoj prijavi, uspio izbjeći posljedice, pa danas, kao “ugledni građanin Sarajeva”, ostaje izvan domašaja pravde.
Sličan je to obrazac i u slučaju obiteljskog nasilja, koji je zataškan dovoljno dugo da sada može uživati u statusu koji mu omogućava da se prikazuje kao reformator i borac za bolje građansko društvo. On je i više nego svjestan da netko kome presude za obiteljsko nasilje nad partnericom, nema što više raditi u javnom prostoru i od njega se svi odjeljuju.l
Ipak, postavlja se ključno pitanje: Što s ovom lažnom prijavom?
Očito je da netko želi signalizirati da su građani BiH “ljuti na srpsku članicu Predsjedništva” toliko da joj prijete bombom. CIlj je da se gđa . Cvijanović prestraši i promijeni retoriku.
Međutim, kako dokazati tko je naručitelj te prijetnje?
Možda vođeni suljagićizmom, istraga bi trebala krenuti u smjeru Ureda Predsjedništva.
U ovom slučaju, svaka sumnja o motivima lažne dojave zahtijeva pažljivo razmatranje, jer će otkrivanje pravog naručitelja, koji želi koristiti strah kao sredstvo političke manipulacije, biti ključno za održavanje stabilnosti.
No, ostaje još jedno pitanje koje zbunjuje: S obzirom na to koliko etnički Bošnjak i politički Bošnjak Željko lažni Hrvat Komšić nastoji predstaviti sve nas kao radikalne, kako to da mu do sada nije palo na pamet poslati prijetnju bombom samom sebi i optužiti “raju s Poskoka” i kamenjarske UZP-ovce?
Možda ne želi nikome davati ideju da ga stvarno bombardiše ili je svjestan koliko bi to dodatno potaknulo napetosti i polarizaciju?
U ovom političkom miljeu, lažne prijave postaju oružje u borbi za vlast, a stvarne prijetnje sigurnosti i stabilnosti često ostaju zanemarene.
Potrebno je pažljivo razmotriti sve aspekte i motive iza ovakvih akcija, jer svaka lažna prijava nosi sa sobom potencijalne posljedice za cijelo društvo.
Kako bi se izbjegla daljnja eskalacija i podjela, važno je osigurati da se svi koji manipuliraju strahom i nesigurnošću suoče s posljedicama svojih djela.
A za takvo nešto ipak je potrebno Tužiteljstvo koje nije pod kontrolom Michael Murpheya i policija koja odgovara narodu a ne Michael Murpheyu i Selmi Cikotiću. Optuženom za masovne zločine u Bugojnu. A kojeg je Murphey, unatoč tim saznanjima ne samo štitio od progona nego ga i na ministarske pozicije postavljao.
On “zaštitnik američkih interesa” u BIH. Malo morgen.
Iurkov l poskok.info