Kako je 2018. godina odmicala i kako je postajalo jasnije na koji će se način naposljetku dogoditi Brexit, na vidjelo su izašle i političke razlike koje su godinama postojale između četiri nacije Ujedinjenog Kraljevstva. Brexit je bjelodano ukazao na činjenicu da se temelji Velike Britanije već neko vrijeme urušavaju. Trenutačna pat-pozicija u Westminsteru i ono što bi ona mogla značiti za zajednicu Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske zabrinjava političare sa svih strana političkog spektra, komentira Luke McGee za CNN čije dijelove prenosimo u nastavku.
”Dva najveća rizika za državnu zajednicu su razdvajanje Sjeverne Irske i Velike Britanije, prema Sporazumu o odvajanju kako ga predlaže Europska unija, te drugi referendum, koji bi dao legitimitet drugom referendumu o neovisnosti Škotske”, kaže dugogodišnji konzervativni euroskeptik Jacob Rees-Mogg.
Kretanja u britanska politici i podjele koje iz toga proizlaze lijepo su ilustrirane ishodima izborima u posljednjih osam godina. Uzmimo kao polaznu točku parlamentarne izbore 2010. godine, u kojima su se birači izjasnili za koaliciju Konzervativne strane Davida Camerona i Liberalnih demokrata Nicka Clegga. Dvojica centrista činila su se kao sigurna opcija u nesigurnim vremenima nakon globalne financijske krize 2008. godine.
Duboki razdor između Engleske i Škotske
Tijekom pet godina ove koalicije, mjere štednje koje su uvedene nagnale su većinu promatrača da povjeruju kako je sasvim izvjestan povratak na vlast laburista i njihova tadašnjeg vođe Eda Milibanda. Međutim, 2015. godine Cameron je iznenađujuće osvojio većinu u parlamentu. Škotska je većinski glasala za Škotsku nacionalnu stranku koja se zalaže za neovisnost. Nakon neuspješnog škotskog referenduma o neovisnosti, opći su izbori bili jasan znak koliko je dubok razdor između Engleske i Škotske.
Preskočimo li nekoliko godina i referendum o Brexitu i Cameronov odlazak, te dođemo do prijevremenih izbora 2017., saznat ćemo još ponešto. Mnogi su glasači u pro-Brexit područjima zaobišli Theresu May i odabrali laburista Jeremyja Corbyna, koji je u to vrijeme imao nejasna stajališta o Brexitu, a njegova je stranka uglavnom bila proeuropska. Theresa May je izgubila većinu, ali je neočekivano dobila potporu u dijelovima Škotske koji su bili protiv Brexita.
Očito je da se britanska javnost podijelila i da je ta podjela posebice izražena u politici četiri nacije. London, najveći i najbogatiji grad Ujedinjenog Kraljevstva, stoji u suprotnosti ostatku Engleske. Upravo se iz Londona vodi kampanja za drugi referendum, kojim bi se mogao zaustaviti Brexit. S druge strane, engleski su glasovi bili presudni za pobjedu protivnika Europske unije. To je izazvalo tenzije ne samo u Engleskoj, nego i u kompletnoj zemlji. Naime, politički odnosi u Engleskoj imaju najviše utjecaja na državnu zajednicu.
Podjela u Škotskoj
U slučaju Brexita, to znači da proeuropski orijentirani Škoti smatraju da ih Englezi tjeraju iz Europske unije protiv njihove volje. Zabrinjavajuće za unioniste, posljednje ankete pokazuju da su engleski konzervativni glasači spremni prihvatiti raspad zemlje u zamjenu za zadovoljavajuće uvjete Brexita.
Podjela je još očitija u Škotskoj. Tamošnja Škotska nacionalna stranka želi provesti drugi referendum o neovisnosti i potom kao samostalna nacija ponovno pristupiti Europskoj uniji. Nasuprot njima, škotski konzervativci žele mekšu formu Brexita kako bi zaštitili škotsko gospodarstvo i istodobno održali Ujedinjeno Kraljevstvo na okupu, što je, pak, neprihvatljivo njihovim engleskim istomišljenicima.
U Sjevernoj Irskoj se Nacionalna skupština nije sastala gotovo dvije godine nakon što je propao dogovor o podjeli vlasti između unionista i republikanaca. Unatoč tome, Demokratska unionistička stranka ključna je za odnos snaga u Westminsteru i trenutačno predstavlja najveću prepreku namjeri Therese May da njen Sporazum o Brexitu dobije potporu u parlamentu.
Oni vjeruju da postignuti sporazum ignorira njihov najvažniji zahtjev – otvorenu granicu između Sjeverne Irske i Velike Britanije. ”Ne želimo čvrstu granicu, vjerujemo da postoji mnogo načina da se taj problem riješi”, kaže Emma Little-Pengelly iz Demokratske unionističke stranke o graničnom pitanju. Ona smatra da dogovor Therese May i Europske unije zapravo znači da ”između Irske i Sjeverne Irske, dviju suverenih država, neće biti nikakve granične kontrole, tako što će postaviti 68 graničnih kontrolnih točaka između Sjeverne Irske i Velike Britanije”. Mora biti zabrinjavajuće po lidere Demokratske unionističke stranke da će i oni koji žele da sporazum Therese May dobije zeleno svjetlo i oni koji podržavaju ”tvrdi” Brexit zapravo ići protiv njihovih interesa.
Kaos
Čini se da mnogi političari na Otoku zaboravljaju da mnogi u Bruxellesu govore engleski. Kaos na britanskoj političkoj sceni dužnosnici Europske unije promatraju sa zaprepaštenjem.
”Još nije sasvim jasno što Ujedinjeno Kraljevstvo želi. Nadam se da će postignuti dogovor dobiti većinu. Ako ne dobije, onda će parlamentarni zastupnici morati pronaći kompromisno rješenje za buduće odnose. Što god da se dogodilo, trebat će nam dogovor oko Sporazuma o odvajanju ili nam prijeti katastrofalan Brexit bez dogovora”, rekao je CNN-u Guy Verhofstadt, koordinator za Brexit u Europskom parlamentu.
Iako se mnogi u Westminsteru gnušaju savjeta bivšeg belgijskog premijera, Verhofstadt je u pravu. Nekontrolirana politika nije dovoljan razlog da nacija važna poput Ujedinjenog Kraljevstva upadne u crnu rupu koju je sama stvorila.
Dobra je vijest da trenutačno obje vodeće stranke i dalje žele održati Uniju. Izabranim britanskim dužnosnicima ne bi trebalo biti nezamislivo stvoriti određeno međupartijsko jedinstvo oko nečega za što tvrde da im je jako važno. Kako se vrhunac Brexita bude približavao, možda će se umovi političke elite izoštriti i možda će se početi nazirati izlaz iz ove situacije. Političari moraju javno pokazati da vode brigu o Uniji ili će se njen raspad nastaviti.
Ako se to ne dogodi, Ujedinjeno Kraljevstvo kakvo smo dosad poznavali, bit će na aparatima. A ako se ovaj trenutak ne iskoristi za popravljanje Unije između četiri nacije, malo će tko žalovati kad netko konačno isključi aparate, zaključio je svoj komentar Luke McGee./HMS/
wpDiscuz