URUŠAVANJE tvornice odjeće Rana Plaza u Bangladešu potaknulo je potpisivanje sporazuma za poboljšanje sigurnosnih uvjeta u tekstilnoj industriji. Čini se da je često potrebna tragedija kako bi se određeni problem shvatio ozbiljno, piše Steven Greenhouse za CNN.
“Jednog jutra prije pet godina, stotine radnika u tvornici odjeće Rana Plaza u Bangladešu nije željelo početi s poslom – dan prije uočili su pukotine na betonskim stupovima zgrade. Međutim, upravitelji su ih upozorili da će, ako ne počnu s radom, izgubiti plaću za taj mjesec.
Radnici su ih nevoljko poslušali, a zgrada od osam katova uskoro se urušila te sa sobom odnijela živote 1134 radnika, što je postala najgora industrijska nesreća u svjetskoj povijesti.
Ta je katastrofa napokon potaknula proizvođače odjeće iz Bangladeša, kao i njihove klijente, da problem sigurnosti shvate ozbiljno. Američki i europski trgovci koji su se uvelike oslanjali na 4 milijuna radnika iz Bangladeša poduzeli su odlučne korake kako bi se poboljšala sigurnost u tvornicama.
Pet mjeseci prije katastrofe, požar u tvornici tekstila Tazreen odnio je 117 života, no to nije puno pomoglo kako bi se poduzele mjere za zaštitu sigurnosti”.
Nove mjere za zaštitu sigurnosti u bangladeškim tvornicama
“Međutim, nakon katastrofe u tvornici Rana Plaza, radnički sindikati i potrošači, H&M, Benetton i više od 200 drugih brandova, napokon su potpisali Sporazum o protupožarnoj i građevinskoj sigurnosti u Bangladešu radi osiguravanja adekvatnih sigurnosnih uvjeta u 1621 bangladeškoj tvornici s kojom posluju.
Nažalost, iako se sigurnost poboljšala, postoji još mnogo problema u bangladeškoj i svjetskoj tekstilnoj industriji. Nove mjere opreza ne odnose se na više od 1000 tvornica u Bangladešu zato što brandovi koji s njima posluju nisu potpisali spomenuti sporazum.
Sporazum se također ne odnosi na ostale zemlje u kojima se proizvodi odjeća za Amerikance i Europljane – poput Kambodže, Indije, Vijetnama i Pakistana – a kojima su nove sigurnosne mjere također itekako potrebne.
Što se tiče promjena u Bangladešu, zaposlena su 94 inženjera u svrhu inspekcije, u svaku tvornicu uvedena su protupožarna vrata, protupožarne vježbe i odbori za zaštitu od požara, a uklonjeni su zatvoreni i blokirani izlazi. Inženjeri su provjerili mogu li stupovi podnijeti težinu tvornica bez urušavanja.
Potpisnici su se obvezali da će prestati poslovati s tvornicama koje ne ispune sigurnosne standarde – što se i dogodilo s 96 tvornica.
Američke tvrtke poput Wallmarta, Targeta i Gapa nisu se pridružile sporazumu – zato što su u njega bili uključeni radnički sindikati, kao i zbog pravno obvezujuće prirode sporazuma. Te su tvrtke (s još dvadesetak drugih) same uložile u sigurnost u bangladeškim tvornicama”.
Pronalazak rješenja na pitanje sigurnosti nije kraj problema
“Međutim, u bangladeškoj tekstilnoj industriji postoje i drugi problemi – brojni radnici zarađuju tek 31 cent po satu. Mnogi stručnjaci tvrde da su tvornice zanemarile probleme vezane za sigurnost zbog kratkih rokova za proizvodnju.
Vlada i tvrtke u Bangladešu nisu veliki obožavatelji slobode udruživanja radnika. U prosincu 2016. godine, kada su tisuće radnika prosvjedovale za više plaće, policija je uhitila 14 aktivista, a tvornice su suspendirale ili otpustile 1500 radnika. Neki vlasnici tvornica poslali su huligane da istuku vođe sindikata”.
Tragedija često vodi do pronalaska rješenja
“Tekstilna industrija u Bangladešu nije jedina koja se susretala s takvim problemima. Situacija je bila slična u SAD-u prije više od 100 godina. Požar koji je 25. ožujka 1911. godine izbio u tvornici Triangle Shirtwaist Factory na Manhattanu ubio je 129 žena i 17 muškaraca. Više od 50 radnika skočilo je u smrt s devetog kata.
Nakon tog požara SAD je počeo poduzimati značajne korake vezane za sigurnost u tvornicama.
Nažalost, tek nakon ogromnih katastrofa poput požara u tvornici Triangle Shirtwaist Factory i urušavanja tvornice Rana Plaza, tvrtke počinju sigurnost shvaćati ozbiljno. Često se čini da radnici imaju više utjecaja iz groba nego za života”, zaključuje Steven Greenhouse za CNN.
wpDiscuz