Na ulazu u zgradu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, već ranog jutra, pojavio se stanoviti Šerif s Rostova predstavio se kao jaran stamovitog O’Briana kojeg je
Nermin memorirao u telefon kao Brajo, pa mu odmah nije bilo jasno…
Šerif, kažu, pripadnik biznis svijeta s poslovnim smislom i samopouzdanjem u koje bi stao čitava Arizona, u rukama drži – ni manje ni više – nego originalne teksaške kaubojske čizme.
“Vrijeme je,” kaže sebi Šerif, “da premijer konačno prohoda u nečemu ozbiljnom.”
I nudi mu da potpiše ugovor o kupoprodaji. Ja tebi čizme ti meni plinski biznis s BH Gasom.
Iz pouzdanih izvora koje smo za potrebe ovog teksta posudili od Avde Avdića Šeriff je tražio nit manje nit više nego da na svaka 3 metra kubna plina (koja će hrvatska vagon manjina bespogovorno dopremiti u Sarajevo) dva momentalno, mistično i netragom nestanu s dunjaluka, nakon što izbiju iz podzemlja narafski, a s njima će dalje trgovati Albright Grupa.
Plus jebote dobiješ ove čizme s mojim potpisom govorio je narcisoidni Šerif.
Riješili smo vam Hrvate budite malo zahvalni Boga vam dž.š., ponavljao je Šerif, i mahao svojim ekselantli čizmama.
Nikšić se u tom trenutku zamislio i zabuljio u plafon ko da ga je pukla moždana kap il mu se dogodio fraz. Šerif ga je probao dozvati:
“Selam alejkum, premijeru!” nastavljajući brez oklijevanja, mašući čizmama kao da se obraća nekom na teksaškoj aukciji stoke. “Ovo su originalne čizme, prava koža, nosio ih kauboj na Rodeu u Dalasu. Sad mogu biti vaše za samo 300 maraka!”
Nikšić i dalje gleda u plafon pa malo onda Gleda u Šerifa, gleda u čizme, pa opet u Šerifa pa u plafon.
Pomisli, u sebi, da ga kamere sigurno zezaju. I je li ovo normalno “Šerife,” te reče, “znaš li ti tko sam ja?”
“Kako ne bih znao, premijeru! Baš zato sam ovdje – ozbiljan čovjek zaslužuje ozbiljne čizme i ozbiljan ugovor s Albright Grupom. Pogledajte ih samo!”
I dok Nikšić pokušava objasniti da se bavi državnim pitanjima, a ne obućarstvom, Šerif, kao pravi prodavač, prelazi u napad.
“Aman, premijeru, obujte ih, da vidite kako stoje! Evo, ja ću prvi!”
I prije nego je Nikšić stigao reći išta, Šerif je već bio u čizmama.
Za broj premale, naravno, ali Šerif to ne priznaje. Jer stalno se pojavljuje u njima.
Stoji u njima kao kauboj iz holivudskog B-filma, gura noge u neudobnu kožu i teatralno pokazuje na Nikšića.
“Vidite, gospodine premijeru, ovo je za vas! Lidera i džentlmena. Pored ovih čizama,nikad vas nitko neće pitati za inflaciju i korupciju!”
Nikšić ne zna bi li se smijao ili plakao. “Šerife,” kaže, “brate moj, ne mogu ja ovo nositi. Paradžemati mi ne bi oprostili! Znaš li ti šta bi bilo da mene vide u ovim čizmama? Ima da naslov u novinama sutra bude: ‘Nikšić u službi cionizma!’ Jedva džamijske tinejdžere kontrolišemo, a ti bi da ja hodam okolo u kaubojskim čizmama?!”
Ali Šerif ne odustaje.
“Aman, premijeru, kažite narodu da su iz Kaknja! Niko neće ni skontati.”
Nikšić odmahuje glavom. “Nije stvar u tome, Šerife. Stvar je u simbolici. Amerika, cionizam, Dalas, kauboji… Razumiješ? Ne mogu. Političar mora paziti i na čarape koje nosi, a kamoli na čizme!”
Šerif uzdahne, skine čizme i kaže:
“Znači ništa od posla, a?” Čizme su ti cionizam a suradnja s Albright grupom nije? A ona ludara se hvalila s 500K pobijene iračke djece.
Nikšić se nasmije, doda samo “u toj priči nema Židova” i iz džepa izvadi 50 maraka i pruži mu. “Evo, za tvoj trud. Ali idući put donesi nešto domaće – papuče iz Visokog ili sandale iz Travnika. Ovo nije za mene.”
I taman kad je Nikšić pomislio da je sve gotovo, Šerif iz rukava izvuče još jedan potez.
“Premijeru, može li jedna slika? Da pokažem raji u Kalesiji da sam bio ovdje s vama. I da smo prijatelji!”
Nikšić uzdahne, pogleda svog savjetnika, pa kaže: “Dobro, ali bez čizama na slici.”
Šerif, naravno, nije mogao odoljeti – obuo je čizme, sjeo pored premijera i široko se nasmiješio za fotografiju.
“Ovo će mi povećati prodaju već vidim Selmu kako me moli da mu ih prodam!” rekao je dok je izlazio iz zgrade.
I tako, dok su u Vladi još uvijek raspravljali o budžetu i zaduženjima, Šerif se vratio u Rostovo kao heroj.
Pričalo se da je uspio uvjeriti premijera da proba cionističke čizme, a slika na kojoj Šerif sjedi pored Nikšića u punom sjaju kaubojskog stila obišla je lokalne Facebook grupe brže nego što inflacija raste.
Uglavmom su to muslimanske grupe jer Hrvata tamo više nema. Šteta, jer voljeli su Hrvati prije rata nosati te kaubojske čizme. Bio je to nekakav prešutni etno znak Hrvata u BIH. Ta furka na western filmove i priglupe američke fore.
Nikšić je, s druge strane, samo uzdahnuo i rekao sebi u bradu bez da ovaj čuje: “Kud te đavo nosio u našu avliju i tjerao te da nas tjeraš da potpisujemo zakon o otimanju plina Hrvatima, premda znamo da zakon ne može premjestiti glavni ventil iz Hrvatske u Sarajevo, pogotovo sada kad dođe Trump.
Na izlasku Šerif upita Nikšića:
Gazda, a je li morem da te pitam nešto, što si onoliko buljio u plafon, šta si tamo vidio.
Gospu, međugorsku Gospu, odgovorio je Nikšić, onako ljutito, ismijavajući njegovo pitanje.
Kako međugorsku ako si je vidio tu u Sarajevu, upitao je Šerif, sav zbunjen od odgovora.
Pa eto tako. Kako BH Gas ako je iz Hrvatske, majmune?
/POSKOK/
wpDiscuz
