Budući da se zaboravlja tko i kako je izglasao ograničenja prava Hrvata u BIH kad je u pitanju hrvatski Sabor kao i izbor predsjednika ponavljamo jednu kolumnu koja je o tome svojedobno govorila…
Jedno je sigurno, kao što narod ( bh Hrvati) pamti tko je u njihovo ime potpisao Daytonski , tko Bečki sporazum, tko Petritschewe amandmane, tako će zapamtiti i imena onih koji su ih izdali, glasajući za diskriminairajuće izmjene ustava Hrvatske . Teška riječ, ali nema preciznijeg izraz za njihov postupak.
Bit ćemo partneri i Zagrebu i Bruxellesu, ali nikad na štetu svog naroda, ni kad je riječ o ustavnim promijenama u BiH ni kad je riječ o promijenama Ustava Hrvatske, kazao je predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić, predstavljajući u srijedu koaliciju njegove stranke s HSP-om BiH.. Pojasnio je kako su zastupnici HDZ 1990. u Hrvatskom saburu Ivana Bagarić i Dragan Vukić, predložili amandmansko poboljšanje sporazuma Kosor-Milanović, kojim bi se uvelo dopisno glasovanje za hrvatske državljane izvan Hrvatske, jer je, kako je rekao, korištenje glasačkog prava tim sporazum Hrvatima izvan Hrvatske ograničeno. Dodao je da Bagarić i Vukić neće podržati ustavne promijene u Hrvatskoj, ako se taj prijedlog ne prihvati. Amandman o dopisnom glasovanju, zastupnici Bagarić i Vukić povukli su, još nakon prošlotjednog zasjedanja Hrvatskog sabora, a na ovom ga, koliko je poznato, nisu ni predlagali.
piše: Milan Šutalo l poskok.info
Ne samo to, već, da stvar bude još gora, nisu glasali ni protiv odredbi, kojima se, kako danas eufemistčki reče predsjednik njihove stranke Ljubić, „ograničava korištenje prava glasa hrvatskih državljana izvan Hrvatske“. Oni su, zapravo, podržali praktično oduzimanje prava onima koji su ih izabrali da ih zastupaju i štite njihova prava, jednako kao i zastupnici HDZ BiH Rade Bošnjak i Ivo Andrić Lužanski, kao i Goran Marić. Glasovali su, naime, za prijedlog da Hrvati izvan Hrvatske, njih 300.000 s pravom glasa ubuduće mogu glasovati samu u veleposlanstvima i konzulatima. Dvjesto tisuća birača u BiH tako će moći glasovati samo na 4 biračka mjesta. Imat će 0,86 sekundi da konzumiraju to svoje pravo.
Ne treba sumnjati kako će “zastupnici dijaspre” taj svoj postupak pokušati opravdati „višim interesom“ ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, ali će ih demantirati riječi predsjednika HDZ 1990. Bože Ljubića; „pouzdano znam kako EU nije zahtijevala ograničavanje prava glasovanja hrvatskih državljana izvan Hrvatske, već SDP“. Taj zahtijev hrvatska premijerka Kosor prihvatila je iz, svima je već jasno, krajnje sebičnih razloga, kako bi ona bila ta koja će Hrvatsku uvesti u EU. Između služenja svom narodu i služenja Jadranki Kosor, zastupnici Hrvata izvan Hrvatske odlučili su se za služeje Jadranki. Ljubić je citirajući velikog Vaclava Havela kazao kako političari trebaju postupati po vlastitoj savjesti. Kada su predložili dopisno glasovanje Bagariću i Vukiću, moguće je, proradila je savjest, i po tome se za nijansu razlikuju od Bošnjaka, Andrića Lužanskog i Marića. No, oni su se s vlastitom savješću brzo obračunali, povlačeći amdmane, koji su naljutili Jadranku..
U pokušajima umirivanja vlastite savjesti, ako je imaju, „naši zastupnici“ mogu se pozvati i na jedan novinski natpis- „Kako je bolje 3 fiksna nego trinaest fikusnih zastupnika.“ ( dijaspore u Hrvatskom saboru). No, bojim se kako im to neće pomoći, jer, i polupismeni znaju, kako je to kvazi argument. Po kojoj to logici tri zastupnika, koje će ubuduće birati hrvatski državljani izvan Hrvatske neće biti fikusni, ako je ovih 13, koliko ih je maksimalno moglo biti izabrano, bilo fikusno. Ako bi tvrdnju da su zastupnici Hrvata izvan Hrvatske bili fikusi prihvatili kao valjan razlog praktičnog ukidanje prava glasa hrvatskim državljanima izvan Hrvatske, onda bi komotno mogli ukinuti demokraciju, i pravo glasa svima u BiH,( i ne samo u BiH) jer većina građana tvrdi da oni koje su izabrali ne zastupa njihove, već vlastite interese, interese svojih stranačkih šefova i rade samo za svoju, s oproštenjem, guzicu. Pa ipak, takva suluda ideja nikome normalnom ne pada na pamet. Dodatan problem gospode „fiksnih zastupnika“ bit će njihov legitimitet. Ta tri zastupnika neće, zapravo, predstavljati nikoga, jer će u Hrvatski sabor biti izabrani s manje od 5 postio glasova ukupnog hrvatskog biračkog tijela izvan Hrvatske.
Istina ne nominalnim, ali praktičnim ukidanjem prava glasa za 300. 000 hrvatskih državljana izvan Hrvatske, ukida se i mogućnost da „zastupnici dijaspore, bilo kada u budućnosti, mogu biti faktor koji će u zamjenu za osiguranje saborske većine od vlasti ishoditi ne samo financijsku, političku, već i i svaku drugu potporu za birače koji su ih izabrali, kao što je to učinio SDSS Milorada Pupovca, ili HSS i HSLS.
Službeni Zagreb, kažu, ovim poručuje bh Hrvatima da se okenu Sarajevu. No, poruka bh Hrvata službenom Zagrebu treba biti kako ne može tek tako skinuti odgovornost sa sebe za obespravljenost Hrvata u BiH, jer je upravo Hrvatska potpisala Dejtoniju. Iz toga proizilazi i njezina obveza da pomogne Hrvatima u BiH da se izbore za institucionalnu ravnopravnost u BiH.
No, vratimo se „našim zastupnicima“. Bošnjak i Lužanski izdali su one koji su ih izabrali. Poslušali su svog stranačkog šefa Čovića i njegovu šeficu Jadranku. I Goran Marić između svojih birača i stranačke šefice, odlučio se za šeficu. Bagarić i Vukić ( koji su i članovi Predsjedništva HDZ 1990.) nisu postupili kako je to najavio njihov sranački šef Ljubić i oni su okrenuli leđa svojim biračima..Hoće li ih Ljubić isključiti iz stranke. Vidjet ćemo. Sada je na testu njegova vjerodostojnost. No, jedno je sigurno, kao što narod ( bh Hrvati) pamti tko je u ime Hrvata potpisao Daytonski , tko Bečki sporazum, tko podržao Petritschewe amandmane, a tko Statut Mostara, tako će zapamtiti i imena onih koji su ih izdali podržavajući diskriminairajuće izmjene ustava Hrvatske . Teška riječ, ali nema preciznijeg izraz za njihov postupak.
wpDiscuz