Published On: Pon, srp. 9th, 2018

ĆIRO OTKRIVA: “Sine, ovako smo pobijedili Nizozemsku”

Sine, pa to me nitko nikad nije pitao, kazao nam je na sebi svojstven način trener svih trenera Miroslav Blažević kad smo ga nazvali i pitali što je bila zadnja stvar koju je uradio prije ulaska na teren protiv Nizozemske one famozne 1998. godine.

Pretpostavljali smo da osebujan lik kakav je Ćiro ima nekakav ritual prije utakmice, a ne smijemo zaboraviti ni da je dobar dio prvenstva nosio sa sobom policijsku kapu u znak podrške teško ozlijeđenom policajcu Danielu Nivelu. Malo nas je čak i iznenadilo kad nam je Ćiro rekao: “Ma kakav ritual. Okrenuo sam se igračima, sine, i rekao im samo: ‘Nek nam je Bog na pomoći, idemo po pobjedu'”.

Od priznanja Fife, hrvatska nogometna reprezentacija svoje prve kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo igrala je za ono koje se održalo u Francuskoj 1998. U posljednjem kolu skupine Hrvatska je odradila posao svladavši Sloveniju u Ljubljani 3-1, a s nestrpljenjem je iščekivala rezultat iz Atene između Grčke i Danske. Peter Schmeichel sjajnim obranama pobrinuo se za ‘nulu’ i ulazak ‘vatrenih’ u dodatne kvalifikacije.

Tamo je Hrvatska pobijedila Ukrajinu u Zagrebu 2-0, a u teškoj atmosferi i uvjetima u Kijevu, izborila je 1-1 remi golom Alena Bokšića i ispisala hrvatsku nogometnu povijest – plasman na prvo Svjetsko prvenstvo od samostalnosti.

No malo tko je, u svojim najluđima snovima, mogao očekivati da će ‘kockasti’ tek početi pisati povijest u domovini oca SP-a Julesa Rimeta… U lipnju 1998. godine počelo je najljepših i najnestvarnijih mjesec dana u povijesti hrvatskog nogometa, ali i sporta općenito…

Najveće iznenađenje, dakako, bila je Hrvatska kojoj je ovo bio prvi nastup na svjetskoj smotri. Činilo se da su bar dvadesetak godina sudionici jer nisu pokazivali ni tračak nervoze i impresioniranosti zbog atmosfere i važnosti ovog natjecanja. U prvoj utakmici su lako dobili Jamajku 3-1, a hrvatska publika strepjela u drugoj utakmici jer Japancima, po velikoj vrućini, nisu nikako uspjeli zabiti.

Svi su odahnuli kad je Šuker poslao prizemnu loptu pored Kawaguchija. Posljednja utakmica u skupini je bila provjera da li smo u stanju iznenaditi i dvostruke svjetske prvake Argentince. No dobili su ‘gauči’ minimalnim rezultatom preko Mauricia Pinede. Upravo tu utakmicu izvlače brojni analitičari iz naftalina tijekom ovog svjetskog prvenstva, a posebno tijekom utakmica u skupini. Bila je to jedina službena utakmica Hrvatske i Argentine do susreta u Rusiji i prati je glas da je Ćiro odmarao najveće zvijezde, što baš i nije potpuno točno. Davor Šuker je igrao čitavu utakmicu, Dražen Ladić je bio između vratnica, Robert Prosinečki je dirigirao sredinom terena, a Zvonimir Boban mu se pridružio. Usprkos svemu, tada je Hrvatska poražena. U posljednjoj utakmici grupne faze ovog prvenstva igrali smo protiv Islanda i trener Zlatko Dalić se odlučio na brojne izmjene pa je bilo lakše ispričati koji su igrači nastupili protiv Argentine i Islanda. Zavladao je svojevrsni strah da će se ponoviti Argentina iz ’98. i da će oslabljena Hrvatska izgubiti. Kako smo mogli vidjeti, to se nije dogodilo.

U osmini finala 1998. godine su nas čekali Rumunji. Po žuto obojenim glavama se vidjelo da su Rumunji već unaprijed uračunali pobjedu i prolaz u četvrtfinale, no samouvjerenost im se obila u glavu. Za Hrvatsku je dosuđen penal na izmaku prvog dijela. Lopti pristupa Davor Šuker te netom prije udarca mjeri svoj puls – Davor zabija, ali što se događa? Sudac poništava gol jer je Boban prerano ušao u kazneni prostor. Scenarij se ponavlja – Šuker ponovo mjeri puls i ponovo zabija Stelei, ali sad bez ikakvih sučevih odluka. Hrvatska je u velikom četvrtfinalu.

Ove godine, protiv Danske, dosuđen je penal za Hrvatsku, ali aktualni kapetan Luka Modrić nije uspio kapitalizirati tu prednost i tek u penalima je Hrvatska prošla dalje. Na domaćina Rusiju.

Ćiri Blaževiću se 1998. ostvarila želja da igramo protiv Nijemaca na Gerlandu. To je bila prava prilika da im se Hrvatska revanšira za poraz na Europskom prvenstvu dvije godine prije. Tu utakmicu su Nijemci dobili uz očitu sudačku naklonost.

Hrvatski nogometaši 1998. | Author: Robert Belošević/PIXSELL/HistoryROBERT BELOŠEVIĆ/PIXSELL/HISTORY

Pravda je došla u pravo vrijeme kad su super motivirani ‘vatreni’ sjajnim golovima Jarnija, Vlaovića te Šukera osramotili jednu Njemačku, trostrukog prvaka svijeta. Na hrvatskim ulicama kao i na onima u Lyonu se do dugo u noć slavilo i pjevalo ‘Deutschland, Deutschland auf Wiedersehen!’

Polufinale protiv domaćina je tek predstavljalo pravi izazov. Hrvatska je bila u ekstazi kad je u 46. minuti Šuker postigao gol za vodstvo. No slavlje je bilo kratkog vijeka. U svom tom slavlju, hrvatska obrana se nije uspjela konsolidirati te je primila naivni gol od Liliana Thurama nakon Bobanove greške minutu kasnije.

Taj isti Thuram je zabio svoj drugi i posljednji gol u karijeri za reprezentaciju za vodstvo i konačnu pobjedu Francuske 2-1. Nije pomoglo ni isključenje Blanca, a Francuska je imala povijesnu priliku u svojoj domovini osvojiti prvi naslov, ono što im nije pošlo za nogom 1938. godine.

No nije bilo vremena za jadanje jer već protiv Nizozemske trebalo je uzeti broncu kao krunu sjajne igre na turniru. Golovima Prosinečkog i Šukera (Zenden zabio za Nizozemce), Hrvatska je s 2-1 pobijedila ‘oranje’ i uzela povijesnu broncu i velikim slovima se upisala kao najsjajnija nogometna generacija u hrvatskoj povijesti.

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer