Cikotić je konačno optužen. Hoće li Tužiteljstvo BIH istraživati US ambasadu zbog pritisaka oko ovog slučaja?

Trideset godina nakon što je Armija BiH provela etničko čišćenje Hrvata iz Bugojna, podignute su optužnice protiv najodgovornijih za taj zločin.

Iz Bugojna je 1993. prognano 14 000 Hrvata, ubijeno ih je 200, od kojih su 85 bili civili. Oko 2000 Hrvata bilo je u logorima, od kojih 550 u zloglasnom logoru “Stadion”, a 294 logoraša punih osam mjeseci bili su psihički i fizički zlostavljani. Tijela 36 Hrvata još nisu pronađena.

Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine podigao je optužnicu protiv Dževada Mlaće, rođenog 1954. godine u Bugojnu, državljanina BiH, Selme Cikotića, rođenog 1964. godine u Trpezi, Berane, Crna Gora, državljanina BiH i Tahira Granića, rođenog 1959. godine u Bugojnu, državljanin BiH.

Optuženi se terete da su tijekom rata u BiH i sukoba između Armije RBiH i HVO-a, Mlaćo u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva općine Bugojno, Cikotić u svojstvu zapovjednika OG Zapad Armije RBiH i Granić kao zapovjednik 307. brigade Armije RBiH, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika za vrijeme rata i počinili kazneno djelo ratnog zločina.

U optužnici stoji da je Dževad Mlaćo naredio ubijanje zarobljenika hrvatske nacionalnosti na način da je sačinjen popis zarobljenika za ubijanje, a zatim su odvedeni u prostorije BH banke, gdje su trojica zarobljenika smrtno stradala od posljedica mučenja, premlaćivanja i zlostavljanja, nakon čega su preostali zarobljenici odvedeni na planinu Rostovo i ubijeni od strane pripadnika Vojne policije i Armije RBiH na lokacijama koje je optuženi osobno odredio i posjetio, nakon čega su njihova tijela uklonjena i skrivena.

Nakon 27 godina potrage pronađena su i ekshumirana tijela četvorice ubijenih, a za tijelima preostalih žrtava se traga i više od 30 godina nakon počinjenja zločina.

Među posmrtnim ostacima četvorice pronađenih bilo je i tijelo Frane Jezidžića, dopisnika Slobodne Dalmacije iz Bugojna. Naš novinar Jezidžić odveden je iz Bugojna s drugim uglednim Hrvatima, ubijen je kod logora mudžahedina, ekshumiran je 2020. i pokopan u obiteljskoj grobnici, a sad bi, nakon 30 godina, konačno netko mogao i odgovarati zbog tih zločina.

Cikotić i Granić terete se da su kao zapovjednici Armije RBiH izdavali zapovijedi da se zarobljenike hrvatske nacionalnosti, pod prijetnjom oružjem, odvode na prinudne radove na prve crte bojišnice, gdje su bili izloženi opasnostima po život kao ” živi štit”, pri čemu su dvojica zarobljenika ubijena, a više ih je ranjeno, a Cikotić također nije spriječio premlaćivanja, mučenja i ubojstva zarobljenih pripadnika HVO-a te, iako je imao saznanja o počinjenim zločinima, nije ih spriječio. poduzeti mjere za njihovo sprječavanje i kažnjavanje počinitelja.

Tužiteljstvo će optužbe dokazivati ​​pozivanjem 62 svjedoka, među kojima su dva svjedoka koji će svjedočiti uz mjere zaštite, zatim dva vještaka, kao i prilaganjem oko 780 dokaznih materijala.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu Bosne i Hercegovine.

Zbog pritiska trenutnog ambasadora Murpheya još daleke 2007 godine ova optužnica je stajala u ladicama Tužiteljstva više od desetljeća. Koji Tužitelj je tada vodio slučaj i tko je točno podlegao pritiscima nije poznato. No poznato je da je Murphey počinio kazneno djelo za koje ga diplomatski imunitet ne štiti. Dolazak na sud i raspitivanje o sudbini Selme Cikotića te pisanje pisama State Departmentu u kojem on Murphey, nedvosmisleno izražava zabrinutost ukoliko Cikotić bude optužen ukazuju na ozbiljnu korumpiranost ovog US veleposlanika. U najmanju ruku stvara se sumnja da je Murphey ovo činio za novac. Koliki i od koga, to bi u svakoj pravnoj državi istraživala neovisna pravosudna tijela. U BIH, pravosudna tijela rade po Murpheyevom nalogu. I to je jedan od razloga zašto stranci u BIH žele zadržati svu vlast. I tu je ujedno i skriveni interes OHR-a. Nitko naime u toj kući ne želi čitati naslovnice o tome koliko je primio Inzko a koliko njegovi prethodnici od istih onih financijera koji su možebitno korumpirali Murpheya. Kvaka je da indicije postoe, ali ne i neovisne državne službe koje bi ih ispitale. Prije će biti da će se pred državnim sigurnosnim službama “nesretno ubiti još jedan ključni svjedok” nego li će one privesti Murpheya na razgovor.