Velike američke medijske organizacije revnosno ponavljaju poput papagaja ono što zvaničnici SAD žele da javnost zna o globalnim pitanjima, rekao je američki pisac i filozof Noam Chomsky Russia Today.
Za vlasti SAD-a, svaki medij koji “ne ponavlja američki propagandni sistem je nedopustiv”.
Krivica Zapada, konkretno Sjedinjenih Američkih Država, za stanje u svijetu, poput ukrajinskog konflikta ili tenzija sa Iranom, još jedna je od ideja koja nije dozvoljena u glavnim američkim medijima, rekao je Chomsky, dodajući da stavovi ostatka svijeta nisu bitni kada su u suprotnosti sa američkom strategijom.
“Zapad su Sjedinjene Države i svi oni koji stoje uz njih”, rekao je Chomsky.
“Ono što se u Americi naziva međunarodnom zajednicom podrazumijeva Sjedinjene Države i bilo koga ko je u tom trenutku na njihovoj strani. Uzmimo, na primjer, pitanje prava Irana da nastavi sa sprovođenjem svoje trenutne nuklearne politike, kakva god ona bila. Rečenica koja se obično čuje je da se međunarodna zajednica tome protivi. Tko spada u tu međunarodnu zajednicu? Oni za koje SAD procijene da treba”.
Dodao je da “svako tko je čitao (George) Orwella savršeno dobro razumije (o čemu se tu radi). Ali se to nastavlja, praktično bez komentara”.
Chomski je o tome govorio ovog tjedna, neposredno prije saslušanja u Kongresu koje je nosilo služben naziv “Suočavanje sa ruskim pretvaranjem informacija u oružje”.
Predsjedatelj Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma američkog Kongresa Ed Royce rekao je da “ruski mediji sada stvaraju raskol društva u inozemstvu i zapravo od informacija prave oružje”.
Socijalni filozof i profesor lingvistike na Masačusetskom institutu za tehnologiju rekao je da bi “kada bi postojala i najmanja zamisliva mogućnost da je iskren”, predstavnik Royce mogao govoriti o američkim medijima.
Podsjetio je na nedavnu priču iz “New York Times” u kojoj su navedeni razlozi zašto ne treba vjerovati Iranu, u svjetlu privremenog dogovora o iranskim nuklearnim ambicijama između Teherana i Washingtona, u kojem su sudjelovale i druge velike globalne sile.
“Najinteresantnija je optužba da Iran destabilizira Bliski istok jer podržava militante koji su ubijali američke vojnike u Iraku”, rekao je Chomsky novinaru RT-a Alekseju Jaroševskom.
“To je kao da su 1943. mediji nacističke Njemačke kritizirali Englesku za destabilizaciju Europe, pošto je podržavala partizane koji su ubijali njemačke vojnike. Drugim riječima, pretpostavka je takva da kada Amerika napadne, ubije nekoliko stotina tisuća ljudi, uništiti zemlju, izazove konflikte među sektama koji sada razaraju Irak i čitavu regiju, tu se radi o stabilizaciji. Ako neko tome pruži otpor, onda je to destabilizacija. ”
Chomsky je američku medijsku propagandu povezao i sa nedavnim potezima američkog predsjednika Baracka Obame da se približi Kubi, državi koju su SAD dugo smatrale izvorom terora, dok su joj nametale stroge sankcije. Chomsky kaže da su se glavne američke medijske kuće izuzetno potrudile da predstave kako je Kuba, a ne SAD, izolirana stranica na zapadnoj hemisferi.
“Činjenice su vrlo jasne. Ovo je slobodno i otvoreno društvo, pa imamo pristup internim dokumentima na izuzetnom nivou. Ne možete tvrditi da to ne znate. Nije kao da se radi o totalitarističkoj državi gdje nema evidencija. Znamo što se dogodilo. Kennedyja administracija pokrenula je vrlo ozbiljan teroristički rat protiv Kube. Bio je to jedan od faktora koji su doveli do raketne krize. Bio je to rat koji je listopada 1962. trebalo dovesti do invazije, za koju su Kuba i Rusija po svoj prilici znale. Stručnjaci sada smatraju da je to jedan od razloga za razmještanje raketa. Taj rat se nastavio godinama. U SAD nije dozvoljeno da se o tome govori. Jedino što može da se pomene je da je bilo nekih pokušaja atentata na Fidela Castra, a oni se mogu otpisati kao nekakvi marifetluci CIA-e. Ali sam teroristički rat bio je vrlo ozbiljan. ”
“Obama je promijenio kurs u politici prema Kubi, ne iz razloga koji su u skladu sa slobodom ili demokracijom, kako to američki mediji pokušavaju progurati”, rekao je Chomsky.
“Ne radi se tu o plemenitom gestu, samo o svijesti Obame da su Sjedinjene Države praktički izbačene sa hemisfere zbog izolacije po ovom pitanju”, dodao je.
“Ali, o tome se ne može raspravljati u SAD-u. Sve su to javne informacije, ništa nije tajno, sve je dostupno u javnim dokumentima, ali se o tome ne može raspravljati. Tako i ideja, a ne može se kontemplirati o toj ideji, da kada SAD napadne drugu zemlju, a ta druga zemlja pruži otpor, nisu oni koji se brane počinili zločin, nego oni koji napadaju. ”
Što se tiče međunarodnog prava, Chomsky je rekao da ono može “dogurati do momenta kad će ga velike sile dozvoliti”. Mimo toga, ono je besmisleno. Je li, onda, međunarodno pravo iluzija, ako Amerika, izuzimajući sebe, bira ono što se primjenjuje?
“Reći da je međunarodno pravo mrtvo implicira da je nekada zaživjelo. Je li ono ikada zaživjelo? “, Pita Chomsky, navodeći kao primjer opstrukciju kojom su SAD dočekale zahtjev svjetskog suda iz 1980-ih da Amerika zaustavi svoj rat s Nikaragvom i obezbjedi veliku odštetu za štetu koju je nanijela.
“Međunarodno pravo ne može primjenjivati protiv velikih sila”, rekao je Chomsky.
“Ne postoji mehanizam za njegovu provedbu. Pogledajte Međunarodni kazneni sud, koji je gonio i osudio arfičke lidere koji se ne dopadaju SAD-u. Najveći zločin ovog tisućljeća je sasvim sigurno američka invazija Iraka. Da li bi ona mogla da se dovede pred Međunarodni sud? Mislim, to je i više nego nepojmljivo. ”
Chomsky je rekao da su takozvani američki san i američka demokracija u “vrlo ozbiljnom padu”, pošto je, kada se uspoređuje s drugim bogatim nacijama, socijalna mobilnost u SAD-u među najgorima. Sjedinjene Države, službeno, zadržavaju fasadu demokracije, ali je njezina manifestacija sve rjeđa.
“Suštinski, veći dio stanovništva je obespravljen”, rekao je Chomsky u kontekstu javnih izbora.
“Njihovi predstavnici ne obraćaju pozornost na njihovo mišljenje. Radi se o približno tri četvrtine na dnu ljestvice primanja. Malo više na ljestvici, dobiva se malo više utjecaja. Na vrhu se praktično kroji politika. To je plutokracija, a ne demokracija. ”
wpDiscuz