U središtu političke i ekonomske borbe u Bosni i Hercegovini trenutno je pitanje centralizacije plinskog sektora. Američki veleposlanik Michael Murphy, uz navodnu podršku Albright Group, zalaže se za centralizaciju upravljanja plinskom infrastrukturom u Sarajevu, što bi eliminiralo hrvatski utjecaj na strateški sektor unatoč njihovom ključnom doprinosu u dovođenju američkog plina u BiH. Ova situacija ima brojne implikacije, od mogućeg sukoba interesa do kršenja federalnih principa na kojima počiva BiH.
Hrvatski doprinos i Murphyjeve optužbe
Hrvati u BiH, na čelu s Draganom Čovićem, inzistiraju na decentraliziranom modelu upravljanja plinom, s federalnom tvrtkom čije bi sjedište bilo u Mostaru. Sve sukladno Ustavu FBIH. Argumentiraju da su upravo oni ključni akteri u dovođenju američkog plina kroz LNG terminal na Krku i izgradnju plinovoda koji prolazi kroz hrvatska većinska područja. Međutim, Murphy ih optužuje za proruskost, što je apsurdno s obzirom na to da upravo Hrvati promoviraju američki energetski interes u regiji.
Politički i ekonomski ulozi
Murphyjeva strategija da Sarajevu dodijeli potpunu kontrolu nad plinskim sektorom otvorila bi vrata korupciji, s obzirom na ranije afere povezane s BH Gasom. Centralizacija bi omogućila manipulaciju cijenama, ekskluzivne ugovore i netransparentne dogovore, što bi pogodovalo lobističkim strukturama poput Albright Group. Njihova prisutnost u ovom projektu mogla bi značiti milijunske profite kroz savjetodavne usluge, manipulaciju resursima i nametanje međunarodnih kredita.
Čovićev odgovor: Borba za ravnopravnost
Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, zauzeo je čvrst stav, naglašavajući da Hrvati neće pristati na preglasavanje i političku marginalizaciju. Zajedno s Vladom Hrvatske, na čelu s Andrejem Plenkovićem, Čović je odbacio Murphyjeve pritiske, jasno poručivši da bez ravnopravnosti u upravljanju plinom nema razloga za nastavak projekta.
Čovićev stav ne samo da brani interese Hrvata u BiH, već pokazuje političku zrelost i odlučnost. Njegovo odbijanje kompromisa prema Murphyju osnažilo je hrvatsku poziciju u BiH i pokazalo da Hrvati nisu spremni biti marginalizirani.
Federalizam vs. centralizacija
Federalni ustav BiH jasno definira da je energetika podijeljena nadležnost između Federacije BiH, njenih kantona i države. Prema američkom modelu decentralizacije, kantoni bi trebali imati udio u odlučivanju i raspodjeli prihoda, što je ključni zahtjev Hrvata u BiH. Međutim, Murphyjeva politika centralizacije proturječi ne samo američkoj tradiciji decentraliziranog upravljanja, već i temeljnim principima ravnopravnosti na kojima počiva Daytonski sporazum.
Gdje je EU i zašto se mora uključiti?
Europska unija trebala bi preuzeti aktivniju ulogu u zaštiti prava Hrvata i Hrvatske u BiH. Centralizacija plinskog sektora, kako ju promovira Murphy, ne samo da ugrožava Daytonski sporazum, već otvara prostor za korupciju i manipulaciju resursima. EU bi trebala zahtijevati transparentnost i ravnopravnost u upravljanju plinskom infrastrukturom, inzistirajući na decentraliziranom modelu.
Zaključak: Čović kao lider u pravoj borbi
Čovićev otpor Murphyju i bošnjačkim pokušajima centralizacije učinio ga je političkim liderom koji brani prava svog naroda, bez obzira na vanjske pritiske. Odbijanjem ustupaka pokazao je da Hrvati nisu pasivni promatrači, već ključni akteri u političkoj i ekonomskoj budućnosti BiH. Ovo nije samo borba za plinski sektor, već i za očuvanje ravnopravnosti i suverenosti svih konstitutivnih naroda BiH.
wpDiscuz
