Ako si sin - majka je centralna statua tvog života. Dok te ima. I tebe i života dok ima. Jer majke čak i kad ne bude, ona ti i dalje to jeste. Istinski smisao i nemjerljiva brižnost. Ona koja...
Ona je žena sa crno-bijele fotografije. Lijepa je na onaj način na koji je danas sasvim nemoguće biti. Sa osmijehom u kojem gotovo opipljivo stanuju sve nijanse čudesne nježnosti i dobrodušnosti jednog zaboravljenog vremena.
Ne znam detalje njene smrti, osim...
U proteklim godinama sam svašta pisala i rijetko štedjela ikog. A posebice Crkvu. Crkvu u Hercegovini još manje. Znali su me prozivati s oltara, moji su stavovi o njihovim bolidima i nesrazmjeru između Evanđelja i stvarnog života kojeg vode...
Hercegovačka bura je najčistiji doživljaj kojeg ćeš za života upamtiti. Sve će se zaprljati, onečistiti, i sam ćeš se promijeniti nekoliko puta, ali bura će uvijek ostati ista. Onaj snažni udarac po licu koji protrese svaki živac, blistavi način...
Nema previše ljudi iz javnog, medijskog svijeta koje gotivim. Naše medijsko nebo je puno plaćenih ptica grabežljivica, ostrašćenih pojedinaca, plesača na violine vodećih političara.
Život je to, kako reče veliki pjesnik Petar Gudelj, kojeg izbjegavam u širokom luku i živim...
Podvučeš konačno vlastitu crtu pod debilne političke elite u Bosni i Hercegovini i sveukupnu situaciju u zemlji koja to nije. Obećaš sebi da ćeš zaboraviti na uhljebljena govna i njihovo (ne)djelovanje. Da ćeš pokušati, linijom manjeg otpora, kao ostatak...
Otkad znam za sebe borim se za neku promjenu. Glavom kroz zid. Navijam za promjenu. Stanja, mentaliteta, političke klime, situacije u kojoj živimo. Samo da se nešto pokreće i okreće. No, apatija u koju smo se uljuljkali godinama nije...
Kad čitaš Petra Gudelja, ti ne čitaš samo poeziju, nego si nahranjen do svršetka svijeta. U tebi je sve najednom od kamena, zmija, oporog krša i duhana istkano. Kad slušaš Petra Gudelja kako sam čita svoju poeziju, ti ne...
U jesen naša boja očiju i stanje u njima često ovisi od neba. U Hercegovini u jesen od neba ovisi Hercegovina. Oko blagdana Svih svetih uvijek je neko čudno sunce zagušeno oblacima, zlatno kao srce rudnika, ali mrzlo oko...
Rijetko kad mi je muka što živim u ovom pokušaju i sprdnji od zemlje. Jer ma koliko bila nenormalna, nelogična i spojena na aparate za preživljavanje (dok se sva rodbina nada da neće izdržati), jedina je zemlja koju imam.
Odem...
