“To što Čavara misli da je on “hrvatski narod” je njegov problem ili pitanje za psihologe. Međutim, problem je što on to nameće široj javnosti i što pokušava prevariti. Niko mi nikada nije osporio hrvatstvo ili katoličanstvo, a što se tiče gospodina Čavare, neka on kaže što je učinio za hrvatski narod. Godinama je u ovom domu i moj je prethodnik, umjesto da na jedan kulturan i akademski način razgovara sa mnom, sa svojim nasljednikom, on kleveće i priča neistine.
Ne znam koji je on to fakultet završio pa je tako dobro obrazovan. Ja kao savjesna osoba ne krijem se iza bilo kakvih maski. Bio sam zapovjednik HOS-a i HVO kao vojne formacije koja je svijetla obraza branila svoj hrvatski narod. Odakle sada to da sam izdajnik?! To su najveće gluposti koje sam ikada do sada čuo. Neka on vrati službeni automobil koji mu je, navodno, otuđen i kao savjestan Hrvat kaže koji su njegovi osobni interesi, a koji su interesi hrvatskog naroda. Ja kažem što osobno mislim i iza toga stojim cijelom svojom osobom, riječima i djelima, da Hrvati moraju participirati u ovoj vlasti.”
Malo o časnoj ulozi Primorčevih vojnika:
Mirsad Repak – učešće u zločinima u svojstvu hrvatskog oficira
Mirsad Repak rođen je 1966. godine u Stocu. Nakon kratke ratne obuke u Vrgorcu, na koju je upućen posredstvom “nekih” ljudi iz Stoca i Sarajeva, priključio se jedinicama Ćane Primorca i ponio njihov čin majora. Nakon nerazjašnjenog ubistva Blaža Kraljevića Repak se priključuje komandi HVO-a skupa sa Primorcem na komandnoj dužnosti Oficira za vezu – bio je Glavni inspektor HVO-a za Hercegovinu. Hrvatske tajne službe sklonile su ga krajem 1993. godine u Norvešku gdje je živio sa porodicom. Od 2001. godine ima državljanstvo Norveške.
Uhićen je u maju 2007. godine, kada je bio osumnjičen za “silovanja, prisilna zatvaranja i nanošenja ozbiljnih povreda” jer zakon Norveške nije bio predviđen za – ratne zločine. Bilo je to prvo suđenje za ratne zločine u Norveškoj poslije Drugog svjetskog rata. Repak je na kraju oslobođen optužbe za silovanje. Dosuđena mu je kazna od osam godina zatvora i naloženo mu je da plati znatnu finansijsku odštetu žrtvama. Repak je najprije osuđen na 5 godina zatvora zbog ratnih zločina 02. dec 2008., a onda na 8 godina 14. aprila 2011. godine.
Prema izjavama svjedoka iz Dretelja, Repak je utjecao na Ahmeta Makitana da sudjeluje u zločinima u Dretelju. Repak je sudjelovao u ubojstvu logoraša Bože Balabana. Prema procjeni suda, sudjelovao je u zatvaranju najmanje 13 osoba srpske nacionalnosti u logor Dretelj. Najviši sud u Norveškoj proglasio je Repka krivim za “lišavanje slobode i nanošenje patnje žrtvama”.
Edib Buljubašić – učešće u zločinima u svojstvu hrvatskog oficira
Edib Buljubašić rođen je Zenici kao dijete socijalističke Jugoslavije i bivšeg režima u Beogradu. Bio je poručnik bivše JNA. Kao oficir bivše JNA prije rata je osuđivan na jedanast godina zatvora. Kao takav je pušten i tokom rata uključen u jedinice HOS-a i HVO-a. Za vrijema rata, na samom početku upoznat je sa Blažem i Darkom Kraljevićem i Mladenom Holmanom. Bio je “svjedok” ubojstva Blaža Kraljevića u kolovozu 1992. godine. Bio je poručnik HOS-a i zamjenik komandanta logora Dretelj. Komandant logora Dretelj za HOS bio je Ivan Petrušić. (intervju Ediba Buljubašića “Slobodnoj Bosni” 15. maj 1999. godine.)
Buljubašić je u Dretelju mučio Srbe ali ne zato što ih mrzi. Buljubašić je ubijao svoje – ne muslimane – nego svoje najbliže i najrođenije. Buljubašić danas izdržava uvjerljivo najdužu “ukupnu” kaznu zatvora u BiH i “najdužu zatvorsku kaznu u Europi” – od 54 godine – kao rijetki serijski ubica u Europi. Kazna je tolika jer je spojeno nekoliko presuda: ubojstvo portira, supruge, snahe, oca te jedan pokušaj ubojstva. Buljubašić je osuđen na 34 godine za ubojstvo svojih supruge i snahe, da bi mu poslije ubistva rođenog oca i uposlenika osiguranja u jednom preduzeću sud dodao još dvanaest godina. Prema evidenciji zeničkog zatvora, Buljubašić bi na slobodu mogao izaći tek 05. nov 2043. godine.
U međuvremenu je napisao autobiografsku knjigu pod nazivom “Kako sam ubio oca” (knjiga.ba-k7701) koja je postala regionalni bestseler, a na čijem bi se predlošku trebao snimiti igrani film.
Junaštvo HOS-ovaca iz Hrvatske, koje se ovih dana emitira i kod nas nikakvih dodirnih točaka nema s junaštvom HOS-a u Hercegovini.
Ivan Medić čeka punomoćnu kaznu za zločine u Dretelju. Miroslav Hrstić Ledeni, koji se pojavljuje u filmu Svetlane Broz, kao “humanist” i također Primorčev ratni kolega, danas se krije u Hrvatskoj zbog ratnog zločina.
Stanko Primorac Ćane, iako je imao visoku zapovjednu ulogu u HOS-u nikada nije bio optužen po zapovjednoj odgovornosti.
U HVO-u su optuživani i portiri.
MARINKO ČAVARA: Stanko Primorac – Ćane je jad i bijeda hrvatskog naroda!
wpDiscuz