Na jučerašnjoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo donesena je odluka o izmjeni naziva OŠ Mustafa Busuladžić, i to nakon oštrih prosvjeda izraelskog veleposlanika i jednog dijela nevladinih organizacija. Predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo Ana Babić je istaknula kako je dužnost skupštine prema UN-u i djeci “osigurati da je ustanova neupitna po svom nazivu”. Dodala je kako je neosporno da je “Mustafa Busuladžić bio suradnik i vođa fašističkog pokreta, antisemit i tako se deklarirao”.
Skupštini KS trebalo je više od sat vremena rasprave da donesu odluku o ukidanju. S druge strane, zastupnik Safet Mešanović (SDA) kazao je kako se ovdje “radi o klasičnoj islamofobiji” te da “antisemitizam u Bošnjaka nikad nije postojao”.
S druge strane, vrijedi napomenuti kako se naziv OŠ “Mustafa Busuladžić” po zakonu ne može mijenjati tijekom školske godine, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li do toga doći.
Mešanovićeva izjava 75 godina nakon osnivanja SS Handžar divizije
Zanimljivo, izjava zastupnika Mešanovića došla je samo nekoliko dana prije 75. obljetnice osnivanja 13. SS oružane brdske Handžar divizije pod izravnim zapovjedništvom Waffen Schutzstaffela (borbeni odjel zloglasnog SS-a). Handžar divizijom zapovjedao je izravno Heinrich Himmler, zapovjednik SS-a i bliski suradnik Adolfa Hitlera. Obojica su počinili samoubojstvo.
Pri osnivanju SS Handžar divizije pomogao je Mohamed Amin al-Huseini, jeruzlaemski muftija, poznat po svojim izrazito antisemitskim nastupima uperenima protiv Židova, osobito protiv jeruzalemskih Židova. Tako je 1920-ih muftija al-Huseini koristio svoju moć i regrutirao Arape u borbi protiv Židova i naseljenika Palestine. Pored toga, veliki jeruzalemski muftija aktivno je sudjelovao u Drugom svjetskom ratu, osobito protiv Židova.
Tako je 1941. posjetio Rim, Francusku, i druge zemlje Sila osovine. Muftija je otvoreno pisao nacističkoj vladi da želi surađivati i doprinijeti rješavanju židovskog pitanja. Također, 1943. molio je vlasti okupirane Mađarske i Poljske da zatvore sve Židove u logorima te da im ne dopuste da idu prema Palestini.
Te je godine prilikom osnivanja SS Handžar divizije Mohamed Amin al-Huseini napisao izrazito propagandistički pamflet “Islam i židovstvo”. Taj je pamflet namijenio upravo borcima SS Handžar divizije, koji između ostalog sadrži i ovaj dio:
“Doći će Sudnji dan kada će muslimani potpuno uništiti Židove. A svako stablo iza kojega se Židov krije reći će: ‘Židov je iza mene, Ubij ga!'”
Ne treba zaboraviti da su se stotine zapovjednike SS Handžar divizije, poslije Drugog svjetskog rata, borile u Arapsko-izraelskom ratu 1948-49.
Sarajevski i mnogi drugi bosanski muslimani prihvatili su poziv i regrutaciju. Tako je prema izvorima oko 26 tisuća muslimana iz BiH bio u SS Handžar diviziji. Masovne egzekucije Židova događale su se tijekom tog razdoblja, a jedan od takvih zbio se kad su pripadnici te divizije držale stražu nad Židovima koji su bili prisiljeni na rad i torturu, pa je nekoliko desetaka njih ubijeno nakon mučenja.
Prema uglednim povjesničarima Marku Attili Hoari i Philippu J. Cohenu, u BiH na koncu 1943. bilo je ukupno 108.000 partizana. Od tog ukupnog broja, 23 posto bili su muslimani. Uzmu li se ti podaci u obzir, jasno je da su muslimani birali pripadanje SS Handžar diviziji, gdje ih je bilo 26.000, dakle više nego u partizanima. Dodaju li se druge nacističke i ustaške postrojbe, jasno je da je 1943. na strani fašističkog režima bilo znatno više muslimana nego u partizanima.
Pripadnici SS Handžar divizije čitaju al-Huseinijev pamflet “Islam i židovstvo”
Naziv osnovnih sarajevskih školi: dokaz raspoloženja Grada i Kantona Sarajevo?
Sarajevo se pohvalilo kako je “uspjelo” promjeniti ime OŠ Mustafa Busuladžić. Međutim, ne treba zaboraviti da u tom Gradu postoje i mnoge druge škole koje prikazuju odnos tog grada prema naci-fašističkom režimu. Naime, čini se kako se bošnjački lideri u tom gradu ne žele odreći do kraja kolaboracionističke prošlosti.
Evo i nekih primjera:
OŠ Behaudin Selmanović
U Viteškoj ul. 2 nalazi se tako OŠ “Behaudin Selmanović”. Tko je bio gospodin Selmanović? Znamo da je bio ugledni umjetnik, sveučilišni slikar. Selmanović rođen je 1915. na Sandžaku, diplomirao je u Zagrebu 1943. godine, a poznat po pismu od 9. srpnja 1939.: ,”Da je Herceg-Bosna imala Bašagića, Lukasa, Pavelića, Milićevića, Lovrenčevića (…) ne bi ona danas jadikovala. (…) On [Vladko Maček] više vodi računa o jednom narodnom zastupniku nego li uopće o nama muslimanima. Ali dobiće kriv rezultat. (…) Ali kako mi izgleda, da se kolo sreće okreće u korist nas pravaša.” Selmanović je bio silno razočaran u formiranje Banovine Hrvatske bez velikog dijela Bosne. Pripadao je skupini muslimanskih sveučilištaraca koji su se izjašnjavali kao hrvatski domoljubi. Također, zapažen je po izradi slika osoba iz javnog života, poput Ante Starčevića (dar Matici Hrvatskoj), Ivana Aziza Milićevića (inače poglavnikovog miljenika, koji je nagrađen “za životni rad” 1943. u sarajevskom kazalištu), Vladka Mačeka i Safvet-bega Bašagića (dar sarajevskoj Narodnoj uzdanici). Nakon Drugog svjetskog rata, bio je kratko aktivan u umjetništvo.
Umro je godine 1972. u Sarajevu.
OŠ “Behaudin Selmanović” nosi to ime od 1994. godine.
Na slici (s lijeva) Muhamed Hadžibašičaušević, Behaudin Selmanović, Ivan Aziz Milićević (nagrađen poglavnikovom nagradom “za životni rad”), Ćazim Tulić.
OŠ Hamdija Kreševljaković
Ovu ćete osnovnu školu naći na adresi Carina 2 u Sarajevu. Hamdija Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1888. godine. Prije Drugog svjetskog rata bio je suradnik leksikona životopisa “Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925”. Kreševljaković je napisao tako osam životopisa.
Oštro se suprotstavljao vlastima Kraljevine Jugoslavije, te je bio nepoćudan. Međutim, dolaskom NDH, postao je 1942. godine član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). U to je vrijeme bio pobornik ustaškog režima. Bio je istaknuti suradnik Behara, Narodne uzdanice, društva kojeg je osnovao Ademaga Mešić koji je 10. travnja 1941. pozdravio osnivanje NDH i kojeg je Ante Pavelić, zbog toga, imenovao pravaškim prvoborcem i doglavnikom Ustaškog pokreta. Nakon sloma NDH radio je kao nastavnik u jednoj sarajevskoj gimnaziji. Odlikovan je i jugoslavenskim ordenom rada drugog reda.
Umro je u Sarajevu 1954. godine.
OŠ Edhem Mulabdić
Rođen je 1892. u Maglaju. Među suosnivačima je Narodne uzdanice, društva doglavnika Ustaškog pokreta Mešića. Efendija Mulabdić prije rata bio je istaknuti politički djelatnik Jugoslavenske muslimanske organizacije, stranke muslimana u Kraljevini Jugoslaviji. Međutim, s vremenom je zauzimao stajališta približavanja Muslimana i Hrvata. Njegova su djela objavljivana u Matici Hrvatskoj već od kraja 19. stoljeća. Za vrijeme NDH bio je u kontaktu s istaknutim dužnosnicima režima, zbog čega mu je nakon 1945. i suđeno i zbog čega je ostao bez mirovine.
Osuđen je na pet godina zatvora. Kako stoji na službenoj stranici OŠ “Edhem Mulabdić”, zatvoren je 4. svibnja 1945. godine, a “potom osuđen na 5 godina zatvora, a u martu, 1946. godine, amnestiran je i oslobođen. Ali, od tada, pa sve do smrti, 1954. godine, Edhem Mulabdić je bio žrtvom jedne ideologije koja nije praštala ‘verbalni delikt’, pa makar on bio počinjen i prije njenog dolaska na vlast”. U vremenu kad je bio zatvoren odslužio je dio kazne u KPD u Zenici.
Umro je u Sarajevu 28. siječnja 1954. godine.
OŠ Alija Nametak
Alija Nametak rođen je u Mostaru 1906. godine. U Zagrebu je studirao filozofiju. Bio je novelist i publicist Vijenca, Hrvatskog kola, a u Sarajevu je od 1933. do 1945. bio jedan od urednika režimskih Behara i Narodne uzdanice. Dolaskom NDH, Alija Nametak imenovan je ravnateljem Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu. Bio je suradnik ustaškog režima, te je objavljivao u režimskim Hrvatskome narodu, Novom listu i dr.
U njegovoj biografiji napisanoj prema leksikonu “Tko je tko u NDH” (Minerva, Zagreb, 1997.) stoji kako je nakon Drugog svjetskog rata osuđen na zatvor od 15 godina, od čega je odležao devet. Komunističke vlasti osudile su ga kao “reakcionara”, “hrvatskog nacionalnog književnika”, poradi njegove religioznosti te “hrvatskoga rodoljublja”.
Umro je 1987. u Sarajevu.
Budućnost Sarajeva
Tu su i nezaobilazne škole koje su dobile nazive po starijim kolaboracionistima i okupatorima. Poput OŠ Isa-beg Ishaković, navodnom “osnivaču” Sarajeva. Preciznije, Isa-beg Ishaković podigao je prvu građevinu u Sarajevu, malu, trošnu musafirhanu, u kojoj je dijeljena besplatna čorba. Upravo od te davne 1462. godine, računa se i povijest Sarajeva.
Zanimljivo će biti vidjeti hoće li Skupština Kantona Sarajevo biti dosljedna i ukinuti i ova imena, ili će i dalje dopustiti širenje mita o multikulturalnom, religijski otvorenom i antifašističkom Sarajevu.
Kad se pogledaju nazivi osnovnih škola jasno je zašto Stipi Mesiću prija taj grad. Samo Sarajevo i Mesić mogu antifašistički ustašovati.
Poskok.info | PI
wpDiscuz