Supruga Dragana Čovića , sinoć oko 3 sata ujutro na KBC-u Mostar prijavila je nasilničko ponašanje njenog muža koji je inače kandidat HNS-a za hrvatskog člana predsjedništva. Slučaj prati i MUP HNŽ-a a u istragu se promptno uključio i Federalni MUP. Gotovo sve udruge koje se bave gender pravima u BIH CURE ,Žene zenama, Agencija za ravnopravnost spolova koju vodi Samra Filipović , Dženana Aladjuz i Info House, Borka Rudić ispred udruge bh novinari solidarizirali su se sa gđom. Čović te traže od medija i društva da reagiraju u ovom slučaju i ne dopuste Režimu Dragana Čovića da zataška ovu aferu. Norveška ambasada koja ulaže mnogo novaca u jačanje svijesti o položaju žena šokirana je ovim događajem te traži od OHR-a suspenziju Čovićeve kandidature. Helsinški komitet BIH poslao je Inzku također zahtijev za suspenzijom Čovićeve kandidature. Martin Raguž, kandidat za hrvatskog člana predsjedništva kazao je da u europskoj BIH nema mjesta u predsjedništvu za obiteljske nasilnike. Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a kazao je da ne treba donositi ishitrene zaključke ali ako istraga pokaže da su medijski natpisi točni , nasilnicima ne bi trebalo biti mjesta u politici. Krug99 sazvao je hitnu sjednicu po ovom pitanju.
Ova vijest koju ste upravo pročitali potpuno je izmišljena. Ona prikazuje kako bi u 99% slučajeva reagirao sarajevski medijski i društveni establišment da je neki od predsjedničkih kandidata iz Mostara pretukao svoju suprugu. Ispričavamo se g. Čoviću i gđi Čović što smo se koristili ovom vrstom interverncije kako bi skrenuli pažnju javnosti na slučaj zataškavanja obiteljskog nasilja u slučaju Suljagić no drugačije je nemoguće probiti sarajevsku medijsku blokadu.
No kada se radi o slučaju Emira Suljagića, koji je iz pozicije kantonalnog ministra, prema pisanju Slobodne Bosne, prikrio istragu o nasilju nad vlastitom suprogom, nema reakcija sarajevskih dženderuša. Nema ni reakcije Norveške ambasade koja financira tzv. feministkinje koje kako vidimo razlikuju “naše” i “njihove” nasilnike. Nema reakcije ni OHR-a a tzv. intelektualci šute. I ne samo da šute nego se i fotografiraju se sa Suljagićem poput recimo profesora Kukića koji bi kao žrtva fizičkog nasilja trebao biti na strani pretučenih umjesto što podržava nasilnika. Apsurd je da obiteljskog zlostavljača podržavaju dvije stranke koje se najviše kite europskim i građanskim vrijednostima. DF Željka Komšića ga je kandidirala dok ga Naša stranka , tj njen predjsednik Denis Gratz brani na sudu, iako je u ime “građanskih” načela mogao i odbiti tu parnicu.
Umjesto da se oko njega napravi sanitarni koridor i da lik bude označen kao neprihvatljiv za moderno društvo on postaje medijski sveprisutan a sarajevska “urbana” raja najavljuje ga kao novog predsjednika. Pobijedi li u Bošnjaka bit će prvi predsjendik u Europi koji je pobijedio bez obzira na činjenicu da je registrirani obiteljski nasilnik. U Turskoj, Iranu, Siriji, vjerojatno taj podatak ne bi bio tolio bitan. Al u BIH, ako ona doista jest europska zemlja, s europskom matricom vrijednosti tja podatak morao bi biti bitan gore navedenim udrugama i pojedincima.
Priča Emira Suljagića i njegove gospoje ovih dana dobija i pravni epilog a sarajevske feministice , sarajevski mediji, i sarajevski intelektualci nalaze se na tankom ledu. Naime , slučaj bi uskoro mogao probiti i granice BIH , pa bi našu NGO scenu u Sarajevu uskoro kolege iz Regiona mogle pitat – cure koji k… radite?